Kad je prije desetak dana kanadski bend Sum 41 najavio skori raspad nakon 27 zajedničkih godina, mnogi površniji pratitelji glazbene scene ostali su iznenađeni — ne najavom konca karijere, nego spoznajom da je bend još uvijek aktivan. Početkom milenija, na vrhuncu globalne pop-punk ekspanzije, Sum 41 je sa svojim nezrelim skejterskim imidžom postao dio mainstreama; zatim je tijekom godina uvelike promijenio stil i povukao se u alternativu, zadržavši manju, ali vjernu bazu fanova. Iz zajebantskih pop-punk himni momci su prešli na ozbiljnije teme i teži zvuk, ali ipak se nisu posve odmakli od svojih korijena. Nedoumice oko vlastitog identiteta sjajno su iskazali u Twisted By Design, jednoj od pjesama iz kasnijeg razdoblja: “In some ways I’ve changed and I’ve left it all behind / But I can’t change the way that I’m twisted by design”.
Jasno, u tim stihovima mogu se prepoznati brojne duše, a u košarkaškom svijetu oni dobro opisuju Marija Hezonju.
Teško da se trenutno može naći igrač koji izaziva toliko oprečnih mišljenja i emocija kao što to čini Super Mario. Odlično se to vidjelo u kaotičnoj četvrtfinalnoj seriji Real Madrida i Partizana, u kojoj je Hezonja koketirao s herojskom ulogom, ali za obje ekipe. Naposljetku se ispostavilo da je upravo on zakucao posljednji čavao u Partizanov lijes i tim činom dokazao svoj potpuni profesionalizam. No, u pojedinim trenucima, a nije baš da ih je bilo malo, vjerojatno ni Realov trener Chus Mateo nije bio načisto s tim je li Hezonjina otvorena naklonost prema crno-bijelima samo nevina kurtoazija ili u svojim redovima zaista drži petokolonaša.
Koliko se njegova igra protiv Partizana razlikovala u odnosu na ono što smo od njega vidjeli u osnovnom dijelu sezone, statistika će najbolje pokazati kroz usporedbu šuta iz igre: Hezonja je kroz sezonu bio izrazito precizan u šutu za dva (52 posto) i tri poena (46,8%), dok mu se u četvrtfinalnoj seriji učinkovitost prilično srozala (45,8% dvica i 33,3% trica). To je prije svega posljedica vrlo sumnjive selekcije šuta, popraćene nekim raritetnim potezima za ovu razinu košarke.
Hezonja na Final Fouru ima priliku dokazati svima da je veliki igrač za velike momčadi
Nakon znatnog igračkog sazrijevanja i pragmatične suzdržanosti koje je demonstrirao u proteklom razdoblju, Hezonja se u četvrtfinalu vratio korijenima, dopustivši da se oslobodi onaj uvrnuti tinejdžer u njemu kojeg ne shvaćaju ni trener, ni suigrači, ni publika. Jedna parodična stranica na Twitteru narugala mu se objavom da ni NBA liga nikada neće smisliti toliko naprednu statistiku koja će pokazati kakva je Hezonja “prevara” od igrača.
Međutim, na kraju se Mario zadnji smijao. Iako se nipošto ne može reći da je unosio sigurnost u Realovu igru, na parket je donosio druge vrednote. Nakon suspenzija/ozljede Gabriela Decka i Guerschona Yabuselea, Mateo nije imao pouzdanijeg čovjeka od Hezonje kad je u pitanju obrambeni intenzitet na krilnim pozicijama, što je rezultiralo drastičnim porastom njegove minutaže. Hezonja je odrađivao vrijedan posao u preuzimanjima i na skoku, a također je odlično pokrivao svoj prostor u zonskoj obrani koja je izneredila Partizan. Dakle, na tom polju nije došlo do povratka dječjim bolestima, s obzirom na to da se dobro sjećamo njegovih nekadašnjih mentalnih ‘ekskurzija’ u obrani.
Luda glava?
Naposljetku će pasti u zaborav i svi oni isforsirani šutovi kojima je tijekom serije iskušavao živce Realovih navijača, a u pamćenju će ostati trica (gotovo) iz auta kojom je prelomio majstoricu bez imalo oklijevanja, iako je ranije pogodio tek jedan od pet šutova s perimetra.
No, i to je uvjetno — dosad neviđeni preokret u četvrtfinalnoj seriji steći će kultno mjesto u Realovoj povijesti samo ako Madriđani osvoje novu titulu, dok će u slučaja poraza u polufinalnom euroligaškom El Clásicu čitava sezona biti ocijenjena kao promašaj. Šarūnas Jasikevičius odveo je Barcelonu u Kaunas bez previše stresa i dočekuje Real u statusu blagog favorita, ponajviše zbog izostanaka u Mateovu kadru.
No, ti izostanci nenadano su stvorili priliku da se zasvagda riješe nedoumice oko Hezonjina stvarnog identiteta i igračke zrelosti. Podsjetimo, Mario uopće nije trebao biti u ovoj ulozi i nije slučajno što je u osnovnom dijelu sezone igrao samo 18 minuta u prosjeku. Starter na njegovoj poziciji i čovjek od punog trenerova povjerenja bio je Deck, dok je Hezonja bio njegova alternativa koja će dobiti prostor razmjerno raspoloženju s kojim uđe u susret. Uđe li u vruću seriju, odlično; ako ne, nema veze, može se i bez njega.
Sad se više bez njega ne može.
Koliko god bio širok Mateov kadar, pokazalo se da zvučne opcije poput Petra Corneliea i Alberta Abaldea nisu stekle njegovo povjerenje da im pruži relevantnu rolu u utakmicama s najvećim ulogom. Bez Decka i Yabuselea na dispoziciji, Hezonja je postao skoro pa nezamjenjiv na krilnim pozicijama, a prvenstveno na četvorci.
No, iako je Mario imao težak posao u matchupu primarno sa Zachom LeDayom, čeka ga znatno veće iskušenje u ogledima s Nikolom Mirotićem koji, za razliku od LeDaya, ima visinsku prednost, kao i bogatiji repertoar napadačkih vještina. Hezonja će imati nezahvalni zadatak da ga koliko-toliko uz pomoć suigrača prikoči u obrani, a s druge strane izloži u napadu. Dobrim dijelom bit će to svakako preko trčanja u leđa odmah nakon skoka u obrani, pa će stoga će biti zanimljivo vidjeti kako će djelovati Barcelonina defenzivna tranzicija.
U svakom slučaju, Hezonja na Final Fouru u Kaunasu ima priliku dokazati svima da je veliki igrač za velike momčadi. Ne tako davno, prije malo više od dvije godine, postao je predmet sprdnje u domaćoj javnosti kada se iznebuha ponudio da će zaigrati za reprezentaciju u kvalifikacijama za Eurobasket, što je tadašnji izbornik Veljko Mršić odbio budući da nije imao klub i već duže vrijeme nije bio igrao natjecateljsku košarku. U to je doba bilo općeprihvaćeno mišljenje da je Hezonja, usprkos silnom talentu, neozbiljan igrač, a vjerovalo se da će takav i ostati.
Međutim, uslijedile su dvije godine doškolovanja kroz Panathinaikos, Uniks i Real tijekom kojih je dokazao klasu te, što je najvažnije, pokazao da može biti ‘usustavljen’. U Realovu ga je sustavu Mateo tijekom sezone kao igrača role držao na kratkoj uzici i tako iz njega izvlačio maksimalni doprinos uz minimalna iskakanja iz okvira, ali kaos nastao u četvrtfinalnoj seriji pružio je Hezonji mnogo više prostora i slobode, što je probudilo njegove stare sklonosti.
Bez obzira na neosporno igračko sazrijevanje, Super Mario je u srži i dalje ona luda, uvrnuta glava koja će nekim svojim odlukama iznenaditi baš sve u dvorani: trenera, suigrače, suparnike, navijače, a vjerojatno i samoga sebe. Nije upitno da će u svojoj minutaži, kad se sve zbroji i oduzme, napraviti veliki posao za Real, ali njegovi nepredvidivi potezi lako se mogu pokazati presudnima.
Njima će ili uprskati sve korisno što je učinio ili okruniti svoju izvedbu karijere.
