Bio je to napokon dašak prave kompetitivnosti, nakon prijateljskih i onih formalno službenih utakmica Lige nacija u kojima Hrvatska nije imala stvarne rezultatske ambicije nego ih je koristila za uigravanje i testiranje raznih opcija. I premda je atmosfera na tribinama bila tužna i komorna, a vremenske prilike depresivne, momčad Zlatka Dalića se od početka nametnula i jasno pokazala da je dominanta i superiorna Švedskoj.
Iznenađenje je bila postavka 4-4-2 s rombom u sredini. I to čak ne toliko zbog samog izbora formacije — Hrvatska je prošlosti znala pribjeći tome, a u mandatu Nike Kovača i izrazito uspješno — koliko zbog toga koji su se igrači našli na konkretnim pozicijama unutar tog sustava.
Dalić je vjerojatno procijenio da ni Andrej Kramarić ni Bruno Petković nisu u optimalnom fizičkom stanju, dok je Ante Budimir tek bio debitirao za reprezentaciju i očito mu izbornik još nije spreman ukazati povjerenje u važnoj utakmici. Stoga su dvije prednje pozicije umjesto ‘pravih’ napadača zauzeli oni krilni, ‘široki’, Josip Brekalo i Ivan Perišić. Tako se Hrvatska ukazala praktično bez centarfora, u rasporedu koji je na trenutke izgledao kao 4-3-3-0.
Barem podjednako krupno iznenađenje bilo je to što se na ‘vrhu’ romba, u najisturenijoj poziciji, nije našao Nikola Vlašić nego Luka Modrić. Time je Dalić žrtvovao Vlašićevu igru između suparničkih linija, nešto u čemu je upravo on najbolji u ovom sastavu, a eventualno rezoniranje (izbornikovo, ili možda kapetanovo) moglo je biti da će zauzvrat dobiti njegovu ‘industrijsku’ trku nešto niže u veznom redu, a Modrića rasteretiti dijela defenzivnih zadataka te mu omogućiti da ostane svježiji kada treba uputiti završni pas ili sam okušati udarac.
Nije to možda optimalno rješenje za raspoloživi kadar, ali trebali bismo ga ostaviti izbornikovo diskreciji jer jedino on zna u kakvom su mu stanju igrači i što od njih u ovakvoj utakmici može očekivati. U svakom slučaju, Vlašić je svejedno i iz dublje pozicije stizao dijeliti ključna dodavanja i biti na Brekalovoj povratnoj lopti kada je odličnim udarcem zabio za 1-0. On je u prvom poluvremenu bio i najbolji pojedinac u domaćim redovima, premda je tu i tamo griješio u predaji lopte.
Ideja s rombom sigurno je bila i preuzeti kontrolu posjedom lopte, odnosno dobiti bitku za sredinu terena, a Šveđanima eventualno ostaviti bokove kao zone preko kojih mogu brže i lakše doći do hrvatskog gola — što nije bilo bez rizika, osobito zato jer su Daliću obojica bočnih braniča, Filip Uremović i Dario Melnjak, neiskusni na ovoj razini. I u prvom poluvremenu se to pokazalo kao ispravna odluka. Iako nije lako stvarala izgledne prilike, Hrvatska je imala dominaciju u posjedu — ne kombinatorikom i finesom koliko duel-igrom i fizikalijama — a Šveđani nisu uspijevali ozbiljno zaprijetiti preko bokova.
Presudno za uspjeh takve igre je, međutim, bilo hoće li Hrvatska dovoljno dugo uspjeti održati intenzitet kojim se nametnula u sredini. Ubrzo se pokazalo da neće.
U drugom poluvremenu opao je i postotak posjeda lopte, ali još više se ‘stanjila’ kompaktnost hrvatskog romba, a Šveđani, koji u prvom dijelu praktički nisu stvorili šansu, sada su počeli puno ozbiljnije prijetiti, ponajprije preko Dejana Kuluševskog, odnosno Melnjaka na našem lijevom boku. Šveđani su najprije imali — na hrvatsku sreću, nedosuđeni — jedanaesterac, zatim su i izjednačili i neko vrijeme izgledali kao bitno bolji i opasniji suparnik. Hrvatska je opasno visjela.
Dalić je prepoznao sve to i izmjenama krenuo popravljati situaciju.
Domagoj Bradarić zakrpao je lijevu stranu, ušli su Mario Pašalić, Andrej Kramarić i Bruno Petković; Modrić se sve više vraćao dublje po loptu, okretao tempo i smjer igre kako samo on zna i Hrvatska je ponovno uspostavila ravnotežu. A onda je Duje Ćaleta-Car uputio fantastičnu dugu loptu koja je završila pogotkom i on se pokazao pobjedničkim.
Švedska je, sve u svemu, u drugih 45 minuta pokazala više, imala je više lopte u nogama i stvarala izglednije situacije. Stvari su lako mogle poći po zlu za Hrvatsku, koja je prije toga izgledala kao kvalitetom potpuno superiorna momčad, što ustvari i jest.
Hrvatska se u biti provukla i došla do vrlo važna tri boda, ako nešto u ovoj Ligi nacija možemo nazvati važnim.
