Domaći vozač Jacky Ickx, rođen prvoga dana godine 1945., u kvalifikacijama je u Ferrariju 312 PB ostvario vrijeme kruga od 3:12.7, sekundu bolje od drugoplasirane Matre. Prosječna brzina na 14,1 kilometara dugoj stazi iznosila je 263.41 km/h. U samoj utrci Ickx i Brian Redman nisu imali sreće, odustali su nakon 37 krugova s problemom na mjenjaču. Pobjedu su odnijeli Derek Bell i Mike Hailwood u Mirage M6 Fordu, momčadi liliputanske spram talijanskih i francuskih konkurenata, ali velike srcem.

Hoćemo li ikada ponovo vidjeti tako sjajnog all-roundera?

U skladu sa svojim neobičnim prezimenom, Ickx je poprilična nepoznanica mnogima, pogotovo mlađim naraštajima koji ga nerijetko pamte po perifernim, negativnim i skandaloznim detaljima iz 1980-ih, a ne po velikim ostvarenim stvarima u jednoj od najimpresivnijih karijera u povijesti utrka.

Jacky je sin poznatog belgijskog automobilističkog novinara Jacquesa Ickxa, te je uz njega već kao dijete počeo posjećivati utrke. U tinejdžerskim se danima natjecao na motociklu, a po punoljetnosti prelazi na automobile i 1965. osvaja belgijsko prvenstvo turističkih automobila. Sljedeće godine osvaja 24 sata Spa te debitira u dvjema kategorijama koje će obilježiti sljedeća desetljeća njegove karijere, na Le Mansu i u Formuli 1. O Ickxovim rezultatima na Le Mansu možda najbolje govori anomalija njegova posljednjeg nastupa, 1985., kada je s Jochenom Massom završio 10.. U gotovo 20 godina to je bilo jedini puta da je završio utrku ondje slabije plasiran od drugog mjesta!

Vladar utrka izdržljivosti

Tada rekordnih šest pobjeda upotpunjeno je s tri druga mjesta, pri čemu je posebno impresivna bila prva. Kada je 1969. u paru s Jackijem Oliverom pobijedio u Fordu GT40 Johna Wyera, to jest bila četvrta uzastopna pobjeda tog modela, ali i gotovo pa senzacija u konkurenciji novijih, bržih bolida. Ickx je bio najbrži Fordov vozač u kvalifikacijama, ali to je bilo dostatno tek za 13 mjesto.

S kojeg je na startu pao na posljednje — namjerno i svjesno.

U klasičnom Le Mans startu vozači su trčali preko ceste, uskakali u bolide i kretali, te potom na ravninama tijekom prvog kruga postupno zakapčali sigurnosne pojaseve. Sve nesreće u prvom krugu stoga su bile iznimno opasne. Ickx je bio ogorčen zbog nesreće zemljaka Willyja Mairessea na utrci 1968., koja je zaključila njegovu karijeru (i dovela ga do depresije i samoubojstva), te je na startu utrke odbio trčati, mirno prošetavši preko ceste. Zakopčao je pojas i krenuo s posljednjeg mjesta u utrku, u čijem je prvom krugu poginuo John Woolfe, izbačen iz automobila, neprivezan.

Dolazak sa samog začelja do prvog mjesta bila je velika pobjeda — no, kada su se sljedeće godine na startu svi vozači pojavili vezani, iza sigurnosnog automobila, to je bila mnogo veća pobjeda.

Godine s Ferrarijem nisu bile sretne na Le Mansu, ali druga je pobjeda stigla s Derekom Bellom za Gulf Mirage 1975. u onoj pomalo jadnoj utrci pod znakom velike naftne krize, kada su se sve velike momčadi povukle, a utrka pretvorila u natjecanje u štednji goriva. Drugom pobjedom na Le Mansu Ickx je privukao pozornost Porschea, marke za koju će zabilježiti sljedećih devet nastupa — uz četiri pobjede i tri druga mjesta. U dvije mu je pobjede partner bio Bell, jednom Gijs van Lennep, jednom Jürgen Barth i Hurley Haywood. Još i danas Jacky je Porscheov ambasador na susretima oldtimera, ako nije u istoj funkciji za Ferrari. Malo je ljudi koji mogu uživati takav status kod obiju ovih legendarnih marki.

Ickxovi uspjesi u utrkama izdržljivosti brojni su i izvan Le Mansa — od pet pobjeda na 1.000 kilometara Spa, četiri na devet sati Kyalamija i mnogih drugih. U mnogim anketama ovaj vozač završava na ili pri vrhu liste najboljih u povijesti, govorimo li o svijetu endurancea.

U Formuli 1 je Ickxova uloga pak često podcijenjena, pa mnogi često zaboravljaju da je dvaput bio viceprvak svijeta i da je nedvojbeno jedan od najboljih vozača bez titule u povijesti ove discipline. Označen je kao specijalist za kišne utrke i za Nürburgring, najzahtjevniju utrku u kalendaru.

Bez sreće u izboru ekipa

No već je njegov debi, upravo na toj stazi 1966., bio obilježen tragedijom.

U prvom krugu došlo je do kontakta između njegove Matre i Brabhama Johna Taylora. Engleski je vozač teško ozlijeđen u toj nesreći te je četiri tjedna potom preminuo od njenih posljedica. Matrin bolid bio je Formula 2, a ta je kategorija nastupala zajedno s Formulom 1 na Nürburgringu. Primjerice, 1967. je na startu bilo 17 F1 bolida i osam Formula 2. U Matrinom F2 bolidu, kojim je te godine osvojio i europsku F2 titulu, Ickx je postavio treće najbolje vrijeme kvalifikacija, ispred kategoriju jačih bolida u kojima su između ostalih, sjedila petorica tadašnjih ili budućih svjetskih prvaka.

Između 1968. i 1973., uz iznimku jedne sezone u Brabhamu, bio je vodeći vozač Ferrarijeve momčadi. Najbliže tituli bio je 1970., kada je u trenutku smrti Jochena Rindta ostao jedini vozač s matematičkom mogućnošću prestići ga. I sam priznaje da mu je laknulo nakon što mu to nije uspjelo, jer se ne bi ugodno osjećao preotevši titulu mrtvom čovjeku.

Najveće je pobjede ostvario po kiši, poput Rouena 1968. ili Zandvoorta 1971., ali Ferrari tih godina naprosto nije bio dovoljno konzistentan za ozbiljniju borbu za titulu. Prekipjelo mu je sredinom 1973. te je otišao iz Maranella, ali nije imao sreće u izboru ekipa. Bio je u Lotusu tijekom dvije nekonkurentne sezone te momčadi, izgubio mjesto u McLarenu od Jamesa Hunta te do kraja dekade vozio za Wolf, Ensign i Ligier, bez većih uspjeha. Jedino je Ligier bio konkurentan, ali nisu mu se svidjeli bolidi s efektom prianjanja, te se 1979. povukao iz Formule 1 s osam pobjeda u 116 startova.

Jedna od najmanje očekivanih pobjeda došla mu je 1977. u paru s Allanom Moffatom na najvećoj australskoj utrci, Bathurst 1000, u prvom pokušaju. Do danas je jedini pobjednik neke utrke Formule 1 koji je uspio osvojiti i ovo legendarno natjecanje na stazi Mount Panorama. Ta je pobjeda pridonijela Ickxovu legendarnom statusu; on je, zanimljivo, i jedan od glavnih likova ultrapopularnog francuskog stripa Michel Vaillant, čiji je utjecaj na svijet utrka u frankofonom govornom području enorman već desetljećima.

To je i jedan od razloga zašto je dobio funkciju direktora utrke u Monaku, što ga je 1984. dovelo u fokus iz potpuno pogrešnih razloga. Po jakoj kiši odlučio je prekinuti utrku iz sigurnosnih razloga u 31. krugu, što je bilo diskutabilno iz nekoliko razloga. Usprkos Le Mansu 1969., Ickx tijekom karijere nije bio osobit zagovornik sigurnosnih promjena, čak je povremeno smatran i vođom fronte suprotne Jackieju Stewartu među F1 vozačima, a usto je i sam najveće uspjehe ostvario upravo u kišnim uvjetima.

Bellofova tragedija

No, pravi su razlozi kontroverze bili u situaciji na stazi. Utrka je prekinuta dok je u vodstvu bio Alain Prost, koji je vozio McLaren s Porscheovim (pod nazivom TAG) motorom — a Ickx je bio pod ugovorom s tom njemačkom tvrtkom. Sustizala su ga dva mlada lava, Ayrton Senna i još brži Stefan Bellof. Njemački vozač također je vozio za Porsche u utrkama izdržljivosti i razbio Ickxa do te mjere da su mnogi skloni misliti kako Belgijac nije mogao smisliti mladog kralja utrka izdržljivosti.

Taj je sukob, nažalost, završio tragično.

Porschei 956 privatne momčadi Waltera Bruna u sezoni 1985. nisu bili prava prijetnja tvorničkim modelima, što je jako frustriralo Bellofa. Kada je prvog dana rujna na red došla utrka na stazi Spa, Nijemac se ponadao — to je ipak staza u kojoj sposobnost vozača može doći do izražaja. Uistinu, Bellof se našao u borbi za prvo mjesto s Ickxovim tvorničkim Porscheom.

Nakon tri kruga neuspješnih pokušaja pretjecanja, Nijemac je odlučio pokušati zgrabiti priliku. Na izlasku iz La Sourcea Ickx je skrenuo desno prelazeći jedan zaostali automobil, a potom se vratio na normalnu putanju, pokušavši njom ući u Eau Rouge. Nažalost, nije primijetio Bellofa koji je pokušao napasti s unutrašnje strane (Ondje! Hrabrost, ludost, svejedno…), i na samom ulazu u jedan od najslavnijih zavoja na svijetu došlo je do stravičnog sudara.

Bellofov je 956 odletio ravno i krhkim se prednjim krajem pri procijenjenih 220 km/h zabio u ogradu. Preživljavanje? S današnjom zaštitom, možda, ali samo možda. 1985. šanse nije bilo. Ickxov je 956 također odletio u seriju energičnih spinova, ali na sreću po Belgijanca uzbrdo, te se on uspio izvući iz zaustavljenog automobila prije nego što se pretvorio u buktinju.

https://www.youtube.com/watch?v=9wEFyoPDXog

Preko volje spominjem da postoji i teorija zavjere po kojoj je Ickx namjerno zatvorio Bellofa i izazvao sudar — i nitko me na ovom svijetu ne može uvjeriti da bi vrhunski vozač, veteran s preko 20 godina iskustva, mogao takvo što učiniti, pa još i na ulasku u Eau Rouge. No, neki tvrde da se upravo to zbilo – i da je stanoviti John Nichols snimio događaj, te da se iz te snimke jasno vidi Ickxova namjera. Porsche je navodno otkupio taj misteriozni film, nalazi se negdje u njegovim sefovima i nije ga voljan pokazati. Ono što je vrlo izvjesno jest da je Jacky igrao ulogu glavnog negativca u dva ključna događaja koja su obilježili kratki, burni život i smrt Stefana Bellofa.

Pismo-glava za pobjedu

Na kraju se te sezone Ickx oprostio i od utrka izdržljivosti (mada će kao konzultant pomoći Mazdinoj pobjedi na Le Mansu 1991.) i posvetio isključivo posljednjoj otkrivenoj ljubavi, dugometražnim pustinjskim relijima. Prije tog poglavlja prisjetimo se i još nekih natjecanja u kojima je ostavio trag. Ostvario je titulu u Can-Am seriji 1979., a 10 godina ranije pokušao se kvalificirati i za najveću NASCAR utrku, Daytona 500, gdje mu je priliku dao Junior Johnson — no, tako je temeljito razbio auto na treningu da se nije mogao pojaviti na kvalifikacijama.

Na reliju Dakar prvi se puta pojavio 1981., a dvije godine potom u pobijedio u Mercedes-Benzu G-klase. Još će dvaput biti drugi, s Porscheom i Peugeotom. Posebno je kontroverzan nastup 1989., kada su se Ari Vatanen i Ickx, suvozači u Peugeotu, u velikoj prednosti pred ostalima, nemilice međusobno borili za pobjedu. Jean Todt odlučio je da ne smije biti borbe, koja bi mogla dovesti do neke nesreće, te je odluku o pobjedi donijelo bacanje novčića. Pismo-glava donijelo je pobjedu Vatanenu, a Ickx je ostao drugi. Podsjetimo da je Jacky u nekoliko navrata vozio i Ladu Nivu te je njom 1990. uspio doći i do jedne etapne pobjede.

Potkraj karijere u nekoliko je navrata nastupao i s kćeri Vaninom, jednoj od uspješnijih europskih vozačica utrka posljednjih desetljeća, koja je vozila Le Mans, DTM, Pikes Peak i štošta drugo. Od 2006. je u drugom braku, s Khadjom Nin, poznatom pjevačicom iz Burundija.

Na današnji dan, dok ostatak svijeta slavi ulazak u novu 2020., Jacky Icky navršava tri četvrt stoljeća — sretan rođendan, majstore!

Hoćemo li ikada ponovo vidjeti tako sjajnog all-roundera? Pitanje je to na koje bih donedavno poprilično decidirano dao negativan odgovor, ali rezultati koje Fernando Alonso posljednjih godina pokazuje u raznim kategorijama pokazuju da možda ipak ima nade za to, čak i u vremenu ekstremne specijalizacije u kakvom već odavno živimo.