Početkom ove godine neovisna demografska organizacija World Population Review potvrdila je da se dogodila smjena na vrhu ljestvice najmnogoljudnijih zemalja. Jako dugo je primat držala Kina, ali Kinezi su prvi put od 1961. zabilježili negativni prirodni priraštaj, stoga su čelnu poziciju bili primorani prepustiti svojim susjedima Indijcima. WPR-ovi podaci pokazuju da se do 18. siječnja broj stanovnika u Indiji bio popeo na 1,423 milijarde, što čini šestinu svjetskog stanovništva, a polovicu indijske populacije čine mlađi od 30 godina, što je osobito važno za indijsku ekonomiju.
Važno je i za zagrebačku košarku.
Naime, pretpostavka je da će se dobar dio mlađe indijske populacije u skorije doba vjenčati, a prema najavama čuvenih Ciboninih investitora, očekuje se da bi značajan dio sretno zaručenih kao idealnu destinaciju za svadbu mogao odabrati Draženov dom.
“Ljudi iz Indije žele investirati u Hrvatsku i napraviti je destinacijom za indijska vjenčanja koja su ogromna, znaju biti za 4000 ljudi i vrlo su skupa”, prije više od godinu dana nadahnuto je odabranim novinarima pričao predstavnik investitora Hari Iyengar, “Ako Indijci počnu otkrivati Hrvatsku preko Cibone, zamislite koliko će ljudi ovamo doći, to će potpuno promijeniti ekonomiju”.
Cibona se već predugo spašava da se ne bismo zapitali je li to uopće više moguće
Gle iznenađenja, negdje je zapelo. Godinu dana kasnije, ne samo da hrvatska ekonomija nije dobila adrenalinsku injekciju iz Indije, nego ni Cibonini investitori nisu uspjeli sanirati dugove u tolikoj mjeri da klub može koliko-toliko normalno funkcionirati. Štoviše, iako smo tijekom proteklih desetak godina svako malo slušali dramatične priče kako se “Cibona gasi”, pa se, eto, nikako nije dala ugasiti, izgleda da je situacija sada ozbiljnija nego što je ikad bila.
Cibona se već dva tjedna nalazi u stečaju zato što je prošlo 120 uzastopnih dana tijekom kojih joj je račun bio blokiran. To znači da je proces likvidacije službeno započeo, ali čini se da direktor Tomislav Šerić i njegovi suradnici imaju još jedan plan spašavanja, a to bi trebala biti pretvorba u sportsko dioničko društvo. Isto je inače bilo ideja i grupacije predvođene Aleksandrom Petrovićem kad je prošle godine uzaludno prikupljala sredstva. Je li sada postalo prekasno za preoblikovanje? To bi se trebalo vrlo brzo znati (45 dana od dana ulaska u stečaj), ali poznavajući efikasnost birokratskog aparata Lijepe naše, ne bi bilo čudno da se čitava stvar nanovo oduži tko zna dokad.
Apsurdna situacija
Iako je sve to duboko uznemirujuće, najednom je kao novo žarište iznikao problem registracije igrača, što je za sobom povuklo novu podjelu kod ionako često sukobljenih abaligaških klubova.
Naime, Cibona ne može registrirati nove igrače sve dok ne riješi dugovanja kadru iz prošle sezone, a to ne može napraviti dok joj je račun blokiran. Zbog toga je prisiljena igrati domaće prvenstvo samo s petorkom seniora koji su zadržani od lani (Krešimir Radovčić, Aleksandar Aranitović, Ivan Majcunić, Ivan Perasović i Domagoj Vuković), dok ostatak rotacije trenera Jakše Vulića (koji također ne smije voditi momčad) čine juniori. U ABA ligi je situacija nešto povoljnija zato što su uspješno registrirana pojačanja Alex Stein, Jakov Mustapić i Matej Bošnjak, ali ne i Domagoj Proleta i Tomislav Buljan koji nisu dobili izlazno pismo iz HKS-a potrebno za registraciju.
Međutim, budući da ABA liga i HKS najblaže rečeno nisu u dobrim odnosima, postojala je opcija da se Ciboni progleda kroz prste ako se s tim složi većina klubova. I tu je onda došlo do prave drame praktički 5 do 12 od Cibonina uvodnog gostovanja u Čačku.
Uglavnom, srpska struja predvođena Crvenom zvezdom glasovala je protiv, dok je Cibona uz pomoć crnogorskih i slovenskih klubova izvojevala tijesnu pobjedu; navodno je presudio Zadrov glas, ali to su iz kluba brzo demantirali, tvrdeći da su ostali suzdržani. Dakle, Cibona je trebala započeti ABA ligu u punom sastavu, ali onda se dogodio preokret, budući da se Zvezda odlučila na novu demonstraciju sile, pa su Vukovi zbog prijetnje tužbom ipak zaigrali u krnjem sastavu i naposljetku bili poraženi od Borca.
Sve je to dovelo do pomalo apsurdne situacije u kojoj su se srpski klubovi — naravno, zbog nekih svojih interesa — pokazali kao najustrajniji borci za prava hrvatskih igrača. Jer, ne zaboravimo, klubovi koji su glasali za Cibonu nisu pokazali samo razumijevanje za Ciboninu upravu, nego prije svega manjak empatije prema njenim bivšim igračima koji su na svojim plećima iznijeli čitavu prošlu sezonu. Konkretno, u pitanju su Borna Kapusta, Krešimir Ljubičić, Lovro Mazalin, Filip Bundović i Sven Smajlagić, kao i trener Josip Sesar, koji su zamoreni cjelogodišnjim slušanjem bajki azijske tematike odlučili promijeniti sredinu kako bi konačno bili plaćeni za svoj rad.
Njihovi su ugovori u Ciboni bili zaista skromni, a od obećanog novca dosad su vidjeli manje-više samo obećanja, pa stoga doista ne čudi što su ustrajni u blokadi klupskog računa. Njihova ogorčenost još se bolje može shvatiti kad se uzme u obzir da je spomenuti dio igrača ostao u Ciboni, što sugerira da je pronađen način kako da se izmiri barem dio dugovanja prema njima, jer valjda nitko nije toliko lud i naivan da dvije godine zaredom živi od ‘garancija’ ako ima druge opcije, a teško je vjerovati da, primjerice, igrač poput Aranitovića nije mogao naći pristojni angažman negdje drugdje ili da ga veže posebna emocija za Cibonu.
Netko ih sabotira
Sesar i njegovi bivši puleni osjećaju se izmanipulirano te nakon svega što su pretrpjeli prošle sezone s punim pravom ne žele olakšati život Ciboninu vodstvu, koje se nakon neuspješnog neposrednog nagovaranja na podizanje blokade odlučilo na metodu javnog pritiska i prebacivanja krivnje za izglednu propast kluba.
Tako je Uprava u svom priopćenju za trenutno stanje kluba odgovornima proglasila ranija čelništva koja su ga vodila na krivi način, a potom se dotakla “nekolicine” tvrdoglavih vjerovnika koji, za razliku od većine “razumnih”, ne žele podići blokadu. Na koncu su iz Cibone imali što za prigovoriti i HKS-u zato što odbija ABA ligi proslijediti izlazna pisma za Buljana i Proletu. Zvezdino vodstvo, pak, nisu spomenuli jer njemu se valjda ne valja zamjeriti ni u ovako očajničkom času.
Ukratko, iz Cibone su se požalili na sve koji ih sabotiraju u misiji spašavanja kluba, bez da su se upitali zaslužuju li oni više ikakvo razumijevanje. Cibona se već predugo spašava da se ne bismo zapitali koliko se još ljudi treba na njoj opeći i nečega odreći da bi se klub iskobeljao iz živog blata; odnosno, je li to uopće više moguće? Uprava tvrdi da ima plan, ali teško joj je vjerovati kad se sjetite da su joj glavni oslonac strani investitori koji su lani posve ozbiljni propovijedali o indijskim svadbama i kineskim generalima.
Propadne li zaista Cibona, uzrok sigurno neće biti tvrdoglavost jednog Sesara ili Kapuste.
