Tekuća je sezona vrlo tmurna za KK Zadar. Omjer 12:2 i vodeće mjesto u hrvatskom prvenstvu samo je lijepa fasada, jer dobro je poznato da se sve ostvareno u domaćoj ligi može lako prebrisati jednom kada krene doigravanje. S druge strane, u ABA ligi je svaka utakmica važna, pogotovo sad kada je doigravanje prošireno na šest klubova. Međutim, vrlo je brzo postalo jasno da Zadar na nešto takvo može zaboraviti; jedina regionalna borba u koju se može uplesti je, kao i obično, borba za ostanak. Omjer 3:9 dovoljan je za diobu pretposljednjeg mjesta, dok posljednji Split dolazi na Višnjik u idućem kolu s prijetnjom da Zadranima ponovo prepusti začelje.
Najtmurnija je, pak, činjenica da Zadar iza sebe više nema vojsku navijača: protiv Zvezde 500 gledatelja, protiv Mornara 300, protiv Igokee 200… Ove nekad nezamislive brojke naprosto su užasavajuće, a posljedica su nesuglasica između navijačke skupine Tornado i Zadrove Uprave, kao i generalno loših igara ovosezonske momčadi.
Ipak, i u najtmurnijim okolnostima nađe se poneka svijetla točka, a najsvjetlija Zadrova zove se Justin Carter.
Proteklih je godina kroz Zadrove redove prošlo mnogo američkih košarkaša i poneki od njih bili su zaista sjajni, poput lani Chinanua Onuakua. Ipak, ne može se reći da je itko od njih ostavio dublji trag naprosto zato što se nijedan nije zadržao dovoljno dugo na Višnjiku. Da bismo pronašli nekog Amerikanca koji je navijačima doista prirastao srcu, potrebno je zagrepsti u povijest sve do legendarnog Jubyja Johnsona, koji je 2009. nakon punih pet sezona u Zadru otišao u francuski Gravelines. Poslije njega nitko nije uspio povezati ni dvije sezone u Krešinoj dvorani.
S pravom se može reći da je Cartera pun parket, stoga predstavlja nosivi stup svih Zadrovih ambicija ove sezone
Nitko do Cartera. Kada se ovaj veteran početkom prošle sezone priključio momčadi Veljka Mršića umjesto još jednog zalutalog prolaznika Jacobija Boykinsa, teško da je itko očekivao da će se ovoliko dugo zadržati u gradu. Osim 33 godine, Carter je na leđima nosio i veliku mrlju: godinu ranije, u utakmici svog Roannea i Pau-Ortheza, najednom je poludio i usred igre počeo šakom udarati suparničke igrače. Izgledalo je kao da je Zadar u svoje redove doveo tempiranu bombu za koju je samo pitanje vremena kada će u poslovično užarenom okruženju eksplodirati.
“Svi su mi rekli da se radi o igraču koji je do tog incidenta bio bez mrlje”, umirivao je Mršić zadarske novinare nakon potpisa, “Govore da je vrhunski momak, uvijek stopostotno angažiran i na treningu i na utakmicama te da jedva čeka skinuti mrlju sa svoje karijere.” Mršić je mjesec dana ranije i za Jonathana Gallowaya govorio da će biti među najboljim obrambenim igračima lige, da bi ovaj centar vrlo brzo ispao iz rotacije; ispostavilo se da i Galloway i Mršić danas pripadaju Zadrovoj prošlosti, dok je Carter i dalje tu.
Old school dvojka
Ne samo da je tu, nego i oduševljava: proglašen je MVP-jem prošlog kola ABA lige u kojem je s 25 poena, 8 skokova, pet asistencija, dvije ukradene lopte, blokadom i pobjedničkim šutom nosio Zadar do iznenađujućeg trijumfa kod Mege. Fantastičan je bio i dva kola ranije, kada je Zadar priredio pravu senzaciju u Ljubljani svladavši Cedevitu Olimpiju, a Carter je ubacio 19 poena uz osam skokova, sedam asistencija i tri ukradene lopte.
Dok se lani moglo reći da je Carter s Dominikom Mavrom i Onuakuom ravnomjerno tvorio osovinu Zadrove igre, u aktualnoj je sezoni postao uvjerljivo prvo ime momčadi budući da je Onuaku pokupio kovčege, a Mavra neobjašnjivo srozao kvalitetu svojih izvedbi. Kad je Carter raspoložen, Zadar ima šansu. U suprotnom, crno mu se piše.
Srećom po Zadrane, Carter rijetko kada nema svoj dan.
Doista je dojmljivo kako s 34 godine i gustim rasporedom utakmica redovito isporučuje svoje: s prosječnim indeksom korisnosti 19,08 treći je u MVP poretku ABA lige, također je i sedmi strijelac s 14,67 poena u prosjeku. Zbog toga je njegova minutaža ogromna, pogotovo otkako je Vladimir Anzulović preuzeo momčad. Situacija je eskalirala u posljednje tri utakmice u kojima Carter gotovo da nije izlazio s parketa: protiv Cedevite Olimpije 35 minuta u igri, protiv Mornara 38, protiv Mege 37.
Treba uzeti u obzir da je potrošnja još veća s obzirom na njegov stil igre. Carter je dvojka, ali nije klasični šuter koji će čekati svoju priliku da oko bloka istrči na otvorenu tricu i eventualno si sam iskreira pokoji šut. Zapravo, on će tricu, usprkos jako dobrom postotku, opaliti tek sporadično (lani samo 2,6 upućenih šutova za tri po utakmici, ove sezone je na 3,4); do svojih će poena doći na druge načine.
Carter je predstavnik one old-school, jordanovske dvojke. I u svojim srednjim 30-ima zadržao je dovoljnu razinu eksplozivnosti i sirove snage za postizanje mnogo koševa preko prodora, u kojima često ide u kost, odnosno traži kontakt za eventualno dodatno slobodno bacanje.
Međutim, na sjajne fizikalije nalijepila se i zavidna količina čiste klase, koju prezentira preko vrhunskih finti šuta i kontrole lopte, prepoznavanja suparničkih zamki, arhaičnog šuta s poludistance od table, pronalaženja najbolje pozicioniranog suigrača… A uza sav taj napadački doprinos, ne štedi se u obrani, dapače; ondje pogotovo grize te odlično čita situacije, što rezultira čestim krađama lopte (uz Pavla Marčinkovića najbolji u momčadi).
S pravom se može reći da je Cartera pun parket, stoga predstavlja nosivi stup svih Zadrovih ambicija ove sezone. U prijevodu: bolje da se niti ne pomišlja na opasnost da će ga zbog ogromne potrošnje zadesiti neka ozljeda. On Anzulovićevoj momčadi donosi dodir klase koji Zadru i u ovako tmurnoj sezoni omogućuje pobjede nad objektivno kvalitetnijim suparnicima.
