Prije tjedan dana dogodilo se sranje. Teško sranje. Početak majstorice finala ABA lige kasnio je sat vremena zato što je nekolicina ultrasa Crvene zvezde okupirala koš Budućnosti na zagrijavanju i upustila se u verbalni sukob sa suparničkim igračima zbog čega su se potonji povukli u svlačionicu, a tribine su ih ispratile psovkama i raznim predmetima. Kako se utakmica naposljetku odvila već znate, zato pokušajmo u kratkim crtama dokučiti uzroke takve eskalacije napetosti.
Da se ovo dogodilo na susretu Zvezde i Partizana, moglo bi se govoriti o iskonskoj netrpeljivosti između dvaju rivala. Zvezda i Budućnost nemaju davno ukorijenjeni antagonizam, sve je počelo prije godinu dana. Tada su Podgoričani u finalnoj seriji dočekali Zvezdu u atmosferi koja je odisala velikim animozitetom, što nije bio slučaj na utakmicama u Beogradu.
Zvezdini im navijači to nisu zaboravili, stoga su u prve dvije utakmice ovosezonskog finala dočekali Crnogorce svakakvim uvredama. Preko malih ekrana nije se moglo zamijetiti ništa odviše drastično, ali zato je Jasmin Repeša, osupnut kao da je prvi put u životu vodio utakmicu u Pioniru, odlučio provesti press konferenciju kukajući o neviđenoj mržnji na tribinama zato da ne mora objašnjavati zašto je njegova momčad izgubila 57 razlike u dvije utakmice.
Podgorički Varvari su riječi svog trenera dočekali kao poziv na akciju, stoga su košarkaši Zvezde u trećem susretu dočekani salvom tvrdih predmeta uz brutalan verbalni dekor. Budućnost je potom kažnjena pražnjenjem manjeg dijela tribina (redovi najbliže parketu), što je rezultiralo nešto mirnijim tijekom četvrtog susreta.
Domaće medije košarka ne zanima, ali ih zanimaju sranja, jer se tada mogu uključiti kao moralne vertikale
Međutim, stvari su već bile otišle predaleko. Nemile scene iz Podgorice obišle su Beograd i na odlučujuće utakmice privukle neke od radikalnih navijača domaćih, koji inače, na svu sreću, bojkotiraju ABA ligu. Čini se da je njihov ulazak na parket došao kao odgovor na nešto raniji nasrtaj Norrisa Colea na kamermana.
Dakle, jasno je da se sve razbuktalo jer su i jedni i drugi slijedili princip “tko tebe kamenom, ti njega s dva”. Ipak, da se Delije praktički neometano prešetavaju parketom je uistinu skandalozan sigurnosni propust organizatora; broj zaštitara i policajaca bio je daleko manji od potrebnog za utakmicu najvišeg rizika. Zvezdi je naposljetku određena kazna od 35.000 eura (najveća od osnutka lige), dvije utakmice bez gledatelja te još tri na koje će moći ući samo žene i djeca do 14 godina. Odnosno, gotovo pola sljedeće sezone neće imati punu podršku na domaćim utakmicama.
Histerični pamfleti
E sad, po nekima je to previše, nekima premalo. Iz Budućnosti traže da se čitava serija poništi, ali to bi bilo nepravedno ako se uzmu u obzir njihovi grijesi za koje su praktički prošli nekažnjeno, a, osim toga, svakom poznavatelju košarke jasno je da je Zvezda po prikazanom na parketu zaslužila titulu. Međutim, ako bi se sličan eksces kojim slučajem ponovio, odnosno, ako se pokaže da KK Crvena zvezda hotimično ugrožava sigurnost na svojim utakmicama, neophodno će biti njeno izbacivanje u niži rang natjecanja, bez obzira na posljedice takve odluke.
Prije tri godine u vaterpolskoj regionalnoj ligi dogodio se upravo takav scenarij jer su u beogradskom klubu pomislili da su iznad pravila natjecanja, vjerujući da liga ne može bez njih, ali su se grdno prevarili. Vodstvo ABA lige, odnosno ostali klubovi-vlasnici, morat će biti spremni na tako drastične mjere ako žele sačuvati integritet natjecanja.
To bi bio moj osnovni tijek misli u vezi ove ružne situacije. No, vjerojatno ste proteklog tjedna nabasali na drugačija mišljenja.
Naime, danima nakon majstorice velik broj hrvatskih medija bombardirao je svoje čitatelje člancima o propasti i besmislu ABA lige, vapilo se da je hrvatski klubovi smjesta napuste jer će im se teško pružiti bolja prilika. Da, možda čudno zvuči, ali hrvatski su mediji kao najveću žrtvu ovih izgreda nekako uspjeli prikazati — hrvatsku košarku!
Nema veze što je jedini Hrvat koji je sudjelovao u kaosu bio Repeša, koji je dobrim dijelom i zakuhao kašu. Sve je to zapravo bilo usmjereno protiv hrvatske opstojnosti, dojam je koji ćete steći čitajući te histerične pamflete. Zamislite samo da se u finalu našao neki hrvatski klub, upitno je bi li igrači Cedevite ili Cibone izvukli živu glavu iz grotla Pionira? Jer, Srbi ipak više mrze Hrvate nego Crnogorce.
Nije pretjerivanje, posljednja rečenica doista se mogla pročitati u dnevnoj tiskovini.
Ovakvi ksenofobni komentari potpuno krivo tumače uzroke izgreda u majstorici, a ujedno su i besmisleni — kao da hrvatski klubovi nikada nisu igrali doigravanje u Beogradu! Što se to krvavo dogodilo kada je Cibona izbacila Zvezdu prije pet godina? Tko je sve od Vukova ostao bez zuba? Sranja će se rijetko kad dogoditi iz čistog mira i za tango je potrebno dvoje — ako na drugoj strani nemate nikog tko bi potpaljivao vatru, onda razloga za paranoju nema. Rizik bi eventualno predstavljale serije Zvezde i Zadra, ali prvo bi se Zadrani trebali plasirati među četiri najbolja, a tog ćemo se, bojim se, načekati…
Nitko klubove ne drži lancima za ABA-u
Odmaknemo li se od šovinističkih članaka, dolazimo do niza prosvjetiteljskih tekstova. U njima širitelji spoznaje tvrde da je ABA liga uništila hrvatsku reprezentaciju, da nije izbacila nijednog mladog igrača, da je nitko ne gleda itd., a zaključak je da se trebamo posvetiti domaćem prvenstvu kako bismo vratili košarku u život. Ili se možda odvojiti sa Slovencima, koje je ABA također bacila u blato.
Takve teze pune su notornih laži. Posve je zanemareno da su finale prošlog Eurobasketa igrale Slovenija i Srbija — prvi s većinom igrača koji su stasali kroz ABA ligu, drugi s apsolutno svima. Isto je tako stavljeno u stranu da je godinu dana ranije hrvatska reprezentacija bila peta na svijetu, a nije zgorega dodati da od šest hrvatskih NBA igrača najviše problema s prilagodbom imaju oni koji se nisu formirali kroz ABA-u (Dragan Bender i Mario Hezonja).
Da ne bi bilo zabune, ne tvrdim da je ABA liga sjajna i bajna. Postoji niz problema kojima bi se trebalo ozbiljno pozabaviti, o čemu sam već pisao. No, usprkos svim svojim nedostacima, regionalna liga donijela je previše koristi domaćoj košarci da bi zaslužila da se mediji poput bijesnih hijena obruše na nju bez da trezveno sagledaju argumente pro et contra. Još je manje pošteno da se ABA odjednom nameće kao glavni razlog kraha hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i tako praktički miče odgovornost s onih koji su potpisali taj debakl.
Ono što me najviše živcira jest činjenica da se finalna serija u tim istim medijima počela pratiti tek kada su se počeli događati incidenti. Nije to ništa čudno, već godinama se, ako ispadnu svi hrvatski predstavnici, finalne utakmice isprate tek objavom rezultata, ako i time. U prijevodu, to se nas ne tiče niti nas zanima. Košarka ih ne zanima, ali ih zanimaju sranja, jer se tada mogu uključiti kao moralne vertikale.
Da se barem zahtijevalo da se Zvezda izbaci, razumio bih. Da se vapilo za nekakvim strukturnim promjenama, da su se pokazale neke konstruktivne namjere. Ali ne, najbolje je smjesta sve razoriti i to radi događaja koji je s hrvatskom košarkom tek neizravno povezan.
Koji su uzroci ovakve hajke? Obično raspirivanje vatre da se poberu klikovi ili je možda u pitanju arhetipski strah od svih spona s istočnim susjedima? Zaboravlja se da su sva tri hrvatska kluba u vlasničkoj strukturi lige te da mogu istupiti kad god požele. Nitko ih nije vezao lancima za natjecanje, u svakom se trenutku mogu okrenuti domaćoj ligi i FIBA-inim natjecanjima ili, pak, lobirati za pozivnice za Euroligu i Eurokup.
Delijama u pomoć
Hrvatski klubovi žele igrati ABA ligu zato što znaju da u njoj dobivaju jake, zanimljive utakmice, a isto tako televizija Arena sport nije uložila milijune eura za otkup prava prijenosa samo zato jer nije znala kud će s novcem. Za svakog istinskog pratitelja domaće košarke ukidanje ABA lige podrazumijevalo bi armagedon — strah je i pomisliti o razvodnjavanju igračke kvalitete koji bi došao kao posljedica smanjenja klupskih budžeta. Najveći talenti i ovako se zadrže prekratko, u tom bi raspletu gotovo svaki od njih krenuo putem Hezonje, Luke Dončića i Nikole Mirotića.
Izgleda da one koji zazivaju ukidanje regionalne lige ništa od toga ne bi previše smetalo. Najglasniji revolucionari ABA ligu slabo prate, a hrvatsko prvenstvo još manje. Očito ih košarka naročito zanima samo kada se u nju ubaci nešto nacionalnog ponosa, politikantstva, izgreda, zakulisnih igara… Ono što se događa na terenu, to im je dosadno, osim kada hrvatski predstavnici ostvare neki podvig.
Takvi površni, destruktivni pogledi na košarku ne vode ničem dobrom, jer kad malo bolje razmislite, raspadu ABA lige najviše bi se radovali upravo oni koji su obilježili majstoricu finala — Delije. Em bi srušili natjecanje koje bojkotiraju, em bi Zvezda vjerojatno dobila A licencu za Euroligu. Dvije muhe jednim udarcem, a sve uz svesrdnu pripomoć iz Lijepe naše.
