U majstorici finala košarkaškog prvenstva vidjeli smo pravo gaženje, čak i veće od onog otprije 13 godina u oproštaju od kultnih Jazina. Zadar je ionako sumnjivo uigrani Split raščlanio na proste faktore i osvojio svoju treću titulu.
No, nije samo Split sinoć bio pregažen. Premda nije bilo ni trunke neizvjesnosti, ova utakmica ostat će urezana u pamćenje Zadrana i prenosit će se generacijama. Jer ovo je zaista bio jedan od onih rijetkih događaja koji izlazi iz sportskih okvira i ostavlja trag u povijesti.
Već duže vrijeme živimo u represivnoj državi gdje se iz dobro poznatih razloga selektivno guše građanske slobode. Koliko to smatrate opravdanim, ovisi o stajalištu pojedinca, ali nedvojbeno je da su ljubitelji sporta u Hrvatskoj među onima koji su najviše/najduže zakinuti. Sportskim događajima u zatvorenom moglo se prisustvovati samo početkom košarkaške sezone (u Splitu ni tad), a mjerodavni su odlučili odbiti inicijativu KK Zadra i HKS-a da se barem u majstorici finala omogući ulaz dijelu navijača u velebnu Dvoranu Krešimir Ćosić.
Nisu pomogli ni argumenti poput nedostupnosti prijenosa putem nacionalne televizije, padajućih brojki zaraženih… U aktualnom trenutku vladajući su odlučili sve podrediti privlačenju turista, stoga nije dolazilo u obzir da domaća raja, zbog tamo nekakvog loptanja pod obručima, svojim neodgovornim ponašanjem potakne strane državljane da svoje bogate džepove prazne na nekoj drugoj destinaciji.
Iz razno-raznih razloga često se zna reći da košarka u Hrvatskoj umire, ali sinoć smo svjedočili posve suprotnom — košarka ne samo da je živa, košarka je moćna
Vlada i njezin čuveni Stožer autoritativno su rekli “ne”, i to je trebao biti kraj svake rasprave. Međutim, Zadrani su odgovorili s — dosta je bilo… Tisuće navijača gromoglasno su promarširale ulicama grada od Narodnog trga do Višnjika te su potom u suradnji s klubom pušteni u dvoranu, gdje su pred televizijskim kamerama, vođeni dalmatinskim dišpetom, kreirali paklenu atmosferu, kršeći valjda svaku od preporuka kojih smo se naslušali proteklih 15 mjeseci.
Sjetite se sada uhićenja koja su uslijedila kada su ugostitelji i drugi otvorili svoje objekte za vrijeme dok je na snazi bila zabrana rada. Andrija Klarić, vlasnik u veljači nelegalno otvorene zagrebačke teretane, noć je proveo u zatvoru. Teretana mu je ekspresno zatvorena, a na pitanje novinara je li zabrinut zbog kazne koja ga očekuje odgovorio je: “Ja znam da sloboda nije besplatna.”.
Split je bio gost na zadarskoj fešti
Smatrate li da vam je učinjena nepravda, riganje vatre preko društvenih mreža neće nimalo pomoći — potrebno je poduzeti konkretan, makar rizičan potez, koji će poslati snažnu poruku. Poruku da neke stvari neće moći proći. Zašto policija nije reagirala na licu mjesta kao prije nekoliko mjeseci? Zato što, za razliku od lokalnih kafića i teretana, KK Zadar ima vojsku navijača koja će zdušno braniti njegove i svoje interese.
A interes je bio samo jedan — osvojiti titulu nakon 13 godina posta.
Huk s tribina i inače je snažan čimbenik u određivanju ishoda utakmica, pokušajte onda samo zamisliti koliko je njegov značaj narastao u situaciji kada su igrači već odavno navikli na igru uz škripavi zvuk vlastitih tenisica: “Ja bih zamolio gledatelje da pokušaju razumjeti što je 14 mjeseci bez ovoga.”, poručio je zaneseni Dominik Mavra aludirajući na zapaljeni Krešin dom, “ovo je izvanzemaljski osjećaj”.
Svaka taktička analiza posve je bespredmetna: Zadar je utakmicu dobio kada je Uprava odlučila napuniti tribine. Izuzev Roka Lenija Ukića, svi Splitovi igrači bili su u stanju šoka praktički čitavu utakmicu. Ne može se drugačije objasniti da u prvom poluvremenu ubilježe samo dvije asistencije, dopuste devet napadačkih skokova, promaše 15 trica i uporno ih šutiraju iako je Zadar nakon svega par minuta druge četvrtine ispunio bonus… Do odmora je bilo 20 razlike i to je bilo to, u ovakvim okolnostima Žuti nisu mogli ni pomisliti na preokret. Ne protiv ovakvog suparnika.
Zadrani su također u susret ušli pod velikim dojmom, ali sputanost se nakon prvih koševa preobrazila u golemu nadahnutost — kako je vrijeme odmicalo, domaći igrači sve više su letjeli terenom. Ispočetka je to do izražaja dolazilo najvećim dijelom u obrani, ali uskoro su krenule i briljantne izvedbe u napadu. Tako je Antonio Jordano pogodio sedam trica, dok je pod obručem harao Chinanu Onuaku (19 poena i 15 skokova), kojeg činjenica da bacanja šutira ‘iz gaća’ nije spriječila da se, na nevjericu Veljka Mršića, dvaput okuša s perimetra kako bi do kraja zapalio dvoranu.
Mršić je, pak, još jednim trofejem okrunio doista sjajnu sezonu na zadarskoj klupi. Veljko se, još jednom u respektabilnoj karijeri, pokazao kao iznimno staložen trener koji nastoji držati čvrstu kontrolu nad zbivanjima na parketu svih 40 minuta. Sinoć je ostao vjeran sebi te puhao na hladno čak i u posljednjoj četvrtini, kada je već odavno sve bilo riješeno.
“Zbog ovoga večeras vrijedilo je izgubiti dvije utakmice u Splitu, da i naša generacija uspije doživjeti ovo u Zadru”, poručio je presretni Veljko za kraj trijumfalne Zadrove sezone.
Split je, realno, u majstorici više bio svečani gost na zadarskoj fešti nego ozbiljan suparnik. No, Žuti su odličnim izvedbama na Gripama omogućili da se ovo uopće dogodi, stoga su zaista zaslužili pljesak kojim su ih naposljetku nagradile tribine.
Iz razno-raznih razloga često se zna reći da košarka u Hrvatskoj umire, ali sinoć smo svjedočili posve suprotnom — košarka ne samo da je živa, košarka je moćna. Toliko moćna da državne institucije nisu znale kako učinkovito reagirati na ovakav drski neposluh, na masovno gaženje nametnutog Novog normalnog radi loptanja pod obručima. Ovo je bio kraj sezone kakvom se nitko nije nadao, sa Zadrom u glavnoj ulozi, goropadnim u svakom smislu.
