Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kovač je pobijedio

Od početka je imao metu na leđima. Izdržao je sve

Zadnja izmjena: 19. svibnja 2019. Profimedia

Znate onu mantru kako svatko može voditi najbogatije klubove i kako bismo morali vidjeti nekog trenera kako se snalazi u malom klubu da vidimo koliko je zapravo dobar?

Ako stvari gledate isključivo iz rezultatske perspektive, naravno da više alata za napraviti trofej donosi vrhunski klub s milijunima na raspolaganju i dominantnom momčadi. Međutim, ako malo bolje razmislite i sliku pogledate iz drugog kuta, mantra bi se lako mogla preokrenuti u “Nek’ on dođe u veliki klub, pa ćemo onda vidjeti hoće li uopće ostati zdrav da dočeka trofej”. I stvarno, ima puno trenera koji su u malim klubovima konstantno radili odličan posao, a nisu se mogli snaći u onome što bi većini izgleda kao lakši uvjeti. Izgorjeli su jer rad u velikom klubu nužno donosi pritisak koji je ponekad nemoguće izdržati.

Uzmite za primjer Niku Kovača.

Prošle je sezone kao Eintrachtov trener osvojio DFB-Pokal i u Frankfurtu je bio slavljen kao heroj. Ove sezone je, u trenutku kad je Bayern slavio naslov prvaka, novinar pitao Kovača da komentira glasine o tome da mu je pozicija ugrožena i da klub traži novog trenera bez obzira što je osvojio naslov i što će za nekoliko dana biti u poziciji da uzme dvostruku krunu. Pitao je to sasvim ozbiljno, bez želje da isprovocira incident. Ovo pitanje – iako je potpuno kretensko zbog manjka osjećaja za prigodu u kojoj se trener nalazi – nije uopće postavljeno bez ikakve osnove. Zadnjih tjedana nitko iz kluba, iako je Bayernov predsjednik Uli Hoeneß više puta izravno pitan, nije dao decidiranu podršku Kovaču. Hoeneß  nije niti lagao, sve što je Kovač kao trener mogao dobiti od vodstva kluba bila je serija generičkih fraza za koje je svima jasno da ništa ne znače.

Osvojio je naslov i sve što ide s tim, ali gotovo da je veća pobjeda to što je preživio prvu godinu u Bayernu sa svim pritiscima s kojima se morao nositi

“Ako ne osvojimo naslov, ovo će bit sranje od sezone”, izjavio je sportski direktor Hasan Salihamidžić u televizijskom intervjuu koji je dao prije tjedan dana.

U tom je trenutku bilo vrlo izgledno da će Bayern ipak postati prvak. Šansa da izgubi u zadnjem kolu od Eintrachta, a da Borussia Dortmund upiše pobjedu na gostovanju u Mönchengladbachu bila je tek 3,3 posto i Salihamidžić je napokon mogao stvari reći potpuno otvoreno, bez alibi konstrukcija kojima bi sam sebi osigurao opravdanje za loše odrađen posao. Doduše, time je samo rekao ono što su svi znali — ako uopće želi razmišljati o ostanku, Kovač mora osvojiti Bundesligu.

Ni Pep, ni Jupp

Bayern je od 2009. konstantno među pet najbogatijih svjetskih klubova po podacima koje objavljuje Deloitte Football Money League i taj status superkluba dolazi s jasnim posljedicama. Osvajanje Meisterschalea, Bundesligina šampionskog štita, naprosto je imperativ. Bez toga je sezona, kako je to Salihamidžić sasvim precizno objasnio, sranje.

I upravo je ta 2009. bila prekretnica zbog koje pitanje onog novinara, iako kretensko, nije uopće glupo. Bayern je tada zaposlio Louisa van Gaala, koji je koncepcijski i stilski bio prijelomna točka za Bayern. Klub je u njegovu mandatu ušao u ‘Robben-Ribéry eru’, a od trenutka kad je izabran LVG klub je točno znao što traži od trenera — svi koji su sjedali na klupu diva iz Münchena sa sobom su donosili barem jednu osvojenu Ligu prvaka.

Van Gaal, Jupp Heynckes, Pep Guardiola i Carlo Ancelotti mogli su svaki napuniti sobu trofejima koje su osvojili prije nego su došli u Bayern i to je nešto značilo u očima javnosti. Dolazili su kao trenerske superzvijezde, kao potvrđena imena i dokazane face koje su dodatno bildale Bayernov imidž i status superkluba. Svaki od tih stručnjaka je u trenutku dolaska bio prepoznatljiv u cijelom svijetu kao trenerski div koji ima rezultate dostojne preuzimanja jednog od pet najbogatijih klubova na svijetu.

Niko Kovač nije.

On je odveo Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo i onda otklizao u neuspjeh i smjenu, pa je spasio Eintracht od ispadanja i s njime osvojio DFB-Pokal; za razliku od prethodnika koji su imali strahopoštovanje, on se tek trebao dokazati na velikoj sceni i zato je od prvog dana imao metu na leđima.

I to su pokušali iskoristiti apsolutno svi.

Igrači su znali da u klub nije došao ni Pep, ni Ancelotti, ni Jupp i pokušavali su iskoristiti situaciju kako bi pojačali svoj status u klubu.

Nakon utakmice protiv Ajaxa u Ligi prvaka, koja je bila treća u nizu u kojoj Bayern nije pobijedio, reporteri su fotografirali Jamesa Rodrígueza na izlazu iz Allianz Arene samo 11 minuta nakon što je sudac poslao momčadi u svlačionicu. Mats Hummels je kritizirao trenerovu taktiku; Javi Martínez i Niklas Süle su javno pričali o tome kako nisu zadovoljni metodologijom rada na treninzima; Leon Goretzka, Serge Gnabry i Arjen Robben su dovodili u pitanje smisao rotiranja igrača. Pa čak je i Renato Sanches, tip koji je godinu dana prije odigrao smiješnih 700 minuta za Swansea i s njim ispao iz Premier lige, imao potrebu i obraz javno zahtijevati veću minutažu i standardno mjesto u momčadi. Svaki od njih je pokušao iskoristiti to što Kovač ima metu na leđima kako bi izvukao vlastitu korist i pojačali status u klubu.

Skandiranje Allianz Arene

Bayern je na glasu kao klub u kojem klupske legende imaju velik utjecaj ili barem ceremonijalnu važnost i velik prostor u medijima, a Kovačev je dolazak bio idealan da bi pokušale još pojačati svoj upliv i zauzeti što bolja mjesta za dijeljenje  pozicija.

Isti su bili i ti mediji koji su im davali prostor, jer ništa tako dobro ne prodaje novine kao skandali, a kretensko — ili barem neprimjereno mjestu, vremenu i prigodi — pitanje o otkazu na utakmici u kojoj slavi naslov prvaka je samo jedan od primjera konstantnog pritiska.

Svi su pokušali iskoristiti tu metu na njegovim leđima i bilo je nemira tijekom sezone, ali Kovač je na kraju pobijedio sve.

Dobro, osvojio je naslov i sve što ide s tim, ali s obzirom na to da je Bayern bio veliki favorit i da mu je to sedmi naslov u nizu, gotovo da je veća pobjeda to što je preživio prvu godinu u Bayernu sa svim pritiscima s kojima se morao nositi. Kovač je čak i po kladionicama bio manji favorit od Bayerna, ali je izdržao sve: i igrače i klupske legende i medije. Skandiranje Allianz Arene najbolji je znak da su navijači u potpunosti prihvatili Kovača kao trenera superkluba, a to bi moglo značiti da mu je skinuta meta s leđa.

Neće postati puno lakše jer rad u velikom klubu nužno znači konstantno visoko postavljena očekivanja i pritisak nulte tolerancije na bilo kakve pogreške. U velikom klubu nikad nisi siguran, ali sada zapravo može početi raditi bez tereta svih koji pokušavaju njegovo imenovanje iskoristiti za svoju korist, bez mete na leđima koja bi običnog čovjeka odavno potjerala u ludilo.

Kovač je to izdržao, nije izgorio i zbog toga je zapravo pobijedio.

loading...
Ne propusti top članke