Dugo je Interova sportska politika bila vezana uz jedno ime, ono Massima Morattija. Legendarni klupski vlasnik nije štedio novac kako bi doveo najbolje igrače koji su mu u danom trenutku bili dostupni. Jedan od razloga zašto je Inter, bez obzira na silna Morattijeva ulaganja, tek s José Mourinhom uspio osvojiti Ligu prvaka nalazi se upravo u vrlo upitnoj selekciji kadra. Uz činjenicu da postoji ozbiljan spisak igrača koji su tek prelaskom u druge klubove ostvarili karijeru, do dolaska Wesleya Sneijdera Inter nije imao trequartistu — ako za tu ulogu ne računamo Dennisa Bergkampa i, djelomično, Alvara Recobu.
S druge strane, godinama je u svom sastavu znao imati svjetsku kremu napadača i za njihove dolaske Morattiju nije problem ni rušili rekorde, kao u primjeru Christiana Vierrija 1999., koji je Lazio zamijenio Interom za tada vrtoglavih 49 milijuna eura.
Najbolja slika grozne i sportske politike vidjela se Morattijevim financijskim padom. Klub su polako napuštali ostarjeli osvajači Lige prvaka, a nije imao novca dovesti zamjene i Interov put s vrha u provaliju prosječnosti mogao je početi. Brisani prostor između dviju era uspio je nakratko popuniti novi vlasnik Erick Thohir, ali rezultatski je njegov Inter bio samo sjena prethodnih vremena. Iako će povijest pamtiti Thohira kao preprodavača klupskih dionica i most između Morattija i sadašnjih vlasnika, kao (jedini) pozitivan detalj vrijedi istaknuti dolazak Maura Icardija.
Kombinacijom fizičkih predispozicija, osjećaja za gol i Conteova vođenja s klupe, Lukaku u Serie A može igrati najbolji nogomet u karijeri
Talentirani napadač dobio je sve. Golovima se nametnuo kao lice kluba, odlukom Roberta Mancinija postao je kapetan sa samo 21 godinom, a uprava mu je nerijetko ispunjava želje kao što je bio potpis njegova prijatelja Lisandra Lópeza. Tijekom godina provedenih na Meazzi, Icardi je zabio 111 golova i ušao na osmo mjesto vječne liste strijelaca, ali utjecaj izvan terena vezan uz njega postao je prevelik teret i morao je otići. Iako je dobio čast biti kapetan i time službeni predstavnik kluba, Icardi nije bio lider, što se uz medijsko prisustvo njegove supruge Wande Nare često negativno odražavalo na momčadski duh, stoga je na predsjedniku Stevenu Zhangu bila teška odluka: ostaviti napadača koji je, bez obzira na problematičnu pozadinu, ipak garantirao određenu produkciju na terenu ili ući u potpuno novi projekt s drugim igračem kao naslovnim licem.
Cijelo ovo ljeto Inter su zahvatile ogromne promjene. Pod novim motom “ne za svakoga”, klub je napravio potpuni rebranding, uključujući zaokret u sportskoj politici. U preseljene prostorije ušao je Antonio Conte, što je označilo kraj “ludog Intera”, a s njim i utjecaj bračnog para Icardi na rezultate i budućnost kluba. Zhang je svjesno riskirao učinkovitost jednog od ponajboljih svjetskih napadača zbog kontrole svlačionice jer si novo, umiveno lice kluba nije moglo dopustiti nekontrolirane ispade pojedinca, članova njihovih obitelji ili klanova koji su svaki na svoj način rušili rezultatski potencijal zadnjih sezona.
Icardijev odlazak i ulazak u novu eru značio je angažman novog frontmena, a izbor je pao na davnu Contevu želju — Romelua Lukakua.
Zapravo podcijenjen u Premier ligi
Iako je posao trebao biti brzo završen zbog želje svih triju strana, previsoka potraživanja Manchester Uniteda odgađala su konačni čin. Na Interovu ponudu od 80 milijuna eura početkom prijelaznog roka United je reagirao tražeći barem 90 milijuna kako bi opravdao vlastita ulaganja jer su Belgijca Evertonu platili malo manje od 85 par godina ranije. Priču je dodatno zakomplicirao Juventus, koji je htio ubiti dvije muhe jednim udarcem. S obzirom na to da Maurizio Sarri nije imao u planu Paula Dybalu, a trebao mu je napadač, Juventusov sportski direktor Fabio Paratici ponudio je Crvenim vragovima Dybalu za Lukakua. Osim što bi u Juventusu tim potezom pokvarili planove najvećim rivalima, pustili bi nezadovoljnog igrača, a dobili pojačanje na deficitarnoj poziciji. Bio je to savršen plan za Juventus, ali nisu računali na sitni detalj — nešto se pitalo i Dybalu.
Argentinac je odlučio ostati u Torinu i prodaja Lukakua Interu ostala je jedina opcija.
Tu se ponovno pokazala genijalnost Giuseppea Marotte. Znao da je da Juventus nema dovoljno novca za dva velika transfera jer je već prethodno bio doveo Matthijsa de Ligta i samo je trebao pričekati smiraj prijelaznog roka u Engleskoj kako bi poslao ponudu koju United neće moći odbiti. Marotta je pregovaračku prednost ostvario time što Lukaku nije bio u planovima Olea Gunnara Solskjæra i prodaja je bila jedina opcija, a kako je Inter bio jedini kupac, Unitedu se nije isplatilo kockati s čekanjem siječnja jer bi dotad cijela ozbiljno pala.
Na kraju je Lukaku prodan za 65 milijuna eura, odnosno za 25 manje koliko su se nadali u Manchesteru. Osim gubitka novca, pravi problem za United nastao je onog trenutka kad je otkucao sat za dovođenje novih igrača, a posljedica je vidljiva u prvih šest kola Premier lige jer je momčad postigla samo osam golova. Dok će se na Old Traffordu sljedećih mjeseci tješiti da Marcus Rashford može biti startni napadač, Inter je znao točno što traži i učinio je Lukakua najskupljim igračem u povijesti kluba. Iako se radilo o vrlo promišljenom potezu, Belgijac je ipak slovio za rizičnu odluka. Razlog tome je loša prošla sezona, u kojoj je zabio samo 12 golova u 45 nastupa.
No, ako je izuzmemo, Lukaku je bio zapravo podcijenjen u okvirima Premier Lige. Od sezone 2012./13., samo su Sergio Agüero i Harry Kane zabili više golova od njega — i to, treba naglasiti, u znatno boljim uvjetima. Dok Agüero uživa luksuz igranja u najkvalitetnijem sustavu lige, Kane praktički nije imao ozbiljnu konkurenciju na svojoj poziciji. Iako je u Unitedu samo Paul Pogba bio skuplje plaćen od njega, ostaje dojam da s 44 postignuta gola u 93 nastupa nije potpuno opravdao uloženi novac. Međutim, dio krivice svakako trebaju preuzeti oni koji su ga potpisali i u zadnjih godina donosili vrlo dvojbene odluke te zbog kojih danas United, bez obzira na ulaganja, ne dolazi do značajnih rezultata.
Naslovno lice
Inter je prihvatio rizik i Conte je dobio igrača na kojem može graditi igru. Mali uzorak od samo sedam odigranih utakmica i tri gola ne može biti dovoljan za zaključak hoće li biti napredak u odnosu na Icardija, ali drugi detalji govore upravo u tom smjeru. Naime, po dolasku u Milano, Lukaku je skinuo gotovo pet kilograma u dva tjedna te već savladao osnove talijanskog jezika, što su dokazi da je spremno u ušao u novi projekt. Inter trenutno ima nekoliko vrlo talentiranih napadača, prije svega Sebastiana Esposita, i mentor kao što je Lukaku dolazi u najbolji trenutak.
Osim golova koje će zasigurno ocijeniti uspješnost posla, ovaj transfer je zanimljiv iz nekoliko kutova.
Mogao bi označiti početak trenda, odnosno dolaska većeg broja igrača iz Premier lige u Serie A. Ključni preduvjet za to dogodio se promjenom porezne politike koje osigurava da stranim igračima ostaje više novca nego što je to dosad bio slučaj. Uz Aarona Ramseya, koji je došao kao slobodan igrač, njegovi bivši suigrači iz Uniteda pristigli su na Apenine: Alexis Sanchez također u Inter, a Chris Smalling u Romu.
Osim toga, Interov marketing je već u prvom danima obznanio Lukakuovu naslovnu ulogu u kampanji. Cilj ulaganja velikih sredstva u oglašavanje i općenito marketinga je ekspanzija fanova, a Inter na tom polju godinama ozbiljno zaostaje za konkurencijom. Lukaku bi trebao biti mamac za njihovo privlačenje jer ga određenim društvenim mrežama prati više ljudi nego što prate klub. Kao negativna strana cijele priče, Begijac je bio metom rasističkih napada barbara protiv Cagliarija, ali dao im je najbolji odgovor koji je mogao dati — zabio je gol za 2-1 i napustio Sardiniju kao dvostruki pobjednik.
Kao što je Inter nakon razlaza s Icardijem trebao Lukakua kao lice kluba, tako je Lukaku trebao Inter i novu priliku za dokazivanje. Kombinacijom fizičkih predispozicija, osjećaja za gol i Conteova vođenja s klupe, Lukaku u Serie A može igrati najbolji nogomet u karijeri. Uz neupitni motiv, ima fizičku prednost pred velikom većinom braniča u ligi, kao što je demonstrirao nadmoć u skoku nad Alessijom Romagnolijem protiv Milana ili brzom reakcijom napadanjem nakon odbijene lopte u svom debiju protiv Leccea.
Došao je na mjesto gdje je pozicija napadača duboko utkana u identitet kluba i kao naslovno lice dobit će maksimalnu podršku koja će za uzvrat tražiti odgovornost i rezultate. Lukakuov dolazak jedan je od koraka na Interovu povratku u samu europsku elitu, on je nada da se klub može ondje ponovno naći i ostati. Iduće utakmice — s Barcelonom u Ligi prvaka, pa Derby d’Italia s Juventusom — puno će nam reći o tome koliko bi na tom putu mogao biti uspješan.
