Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Lukina priča

Od seoske idile preko sumornih tonova do stroja za golove: Luka Jović

Zadnja izmjena: 30. studenoga 2018. Profimedia

Jutarnja se rosa presijava kroz izmaglicu po njivi kraj obale rijeke Drine. Po njoj nezaustavljivo trči dječak, na tegobu djeda kojeg je dopalo da uz težak rad na polju mora čuvati unuka koji ima viška energije i manjka volje za slušati upute. “Događalo se i to da ga je ponekad morao vezati”, pričao je dječakov otac, “da mu mali ne pobjegne”.

Priča zvuči kao insert iz nekog romana Dinka Šimunovića ili Ive Andrića, ali ona je stvarna. Priča je to o počecima Eintrachtova Luke Jovića, koji je i sinoć dvaput pobjegao Marseilleovoj obrani i sa dva nova pogotka stigao do diobe vrha lista strijelaca Europske lige, baš što je to napravio i u Bundesligi. Na ovim travnjacima se također presijava rosa, ali za razliku od njegovog djeda u rodnom Bataru, mjestašcu kod Bjeljine u Bosni i Hercegovini, suparnički braniči ne znaju kako ga vezati i tako ga spriječiti da im uporno bježi.

Iako zvuči idilično i dječački zaigrano, njegova priča je teška i sumorna, skrivena iza tih crtica iz svakodnevnog seoskog života. Lukin otac se u to vrijeme nalazio u Beogradu, gdje je nadgledao liječenje svoje kćeri i majke, Lukine sestre i bake, koje su se obje teško razboljele. Troškovi su bili enormni, pogotovo za kćer koja je morala ići na operaciju u Italiju. Srećom, takve male zajednice se vole držati zajedno, pa je tako u pomoć priskočio još jedan svojedobno zaigrani dječak iz drinske kotline: Savo Milošević.

Najbolji strijelac u povijesti srpske reprezentacije rođak je Lukina oca Milana, ali i dominantna figura dječakova odrastanja. Doduše, za Luku će reći da je kombinacija Zvezdinih Darka Pančeva i Milka Đurovskog, ali rođak partizanovac ga je zapravo usmjerio ka nogometu. Koju godinu kasnije, kada su prelasci rijeke Drine odveli talentiranog Luku u Beograd na prve nogometne dječačke turnire pod imenom Mini Maxi liga, upravo će ga rođak upitati ključno pitanje dok su se za njega otimala oba beogradska diva: “Sine, gdje bi ti?”. Zapravo, pitanje je to koje se rijetko postavi takvoj talentiranoj djeci, kao da se njih ne tiče vlastita budućnost, pogotovo kada se u priču upletu menadžeri. Luka je odabrao Crvenu zvezdu, klub za koji navija njegova obitelj.

Njegova se tržišna vrijednost od dolaska na posudbu u Frankfurt udeseterostručila — Transfermarkt ga sada cijeni na 20 milijuna eura

Šest godina vožnje od Batara do Beograda i sva odricanja od tog trenutka više nisu bile pod rizikom uzaludnosti. Otac Milan prepričava kako stari karavan, Volkswagen Passat s kojim su putovali sve te godine naprijed-natrag, nije registrirao već dvije godine, ali ga ne pomišlja prodati. On mu je uspomena na te teške dane i početke, koji su iziskivali i situacije poput one kada su morali noćiti u tom istom automobilu čekajući jutro i dvije utakmice koje su tog dana bile pred Lukom.

“Dovezao sam auto ispod južne tribine i tamo smo proboravili noć”, prisjeća se otac. “Spustio bih zadnje sjedalo, od kuće ponesem jastuk i pokrivač i tako napravim Luki krevet. Morao sam često paliti auto da se mali ne bi smrznuo, a u čudu su nam prilazili svi: od portira do ljudi koji kopaju po kontejnerima.”

Treća stranka

Došao je mali Luka s namjerom u veliki grad, kako kaže kafanska pjesma Šabana Šaulića, ali se pritom nije kao njen protagonist vjenčavao i razvodio s velegradskim birtijama. Čak je i na pitanje majke ima li nekakva djevojka odgovarao kako u Beograd nije došao radi djevojaka, već kako bi postao ozbiljan nogometaš. Time je zapravo izbjegao najveću kušnju svakog provincijalnog klinca koji dobije novac i komad slave u velikom gradu. Zadržao se samo na naslovnicama sportskih rubrika, kada je postao najmlađi strijelac u Zvezdinoj povijesti, zabivši na debiju protiv Vojvodine s nepunih 16 i pol godina, čime je ‘skinuo’ velikog Dejana Stankovića.

Luka se trudio ostajati na ispravnom putu, ali to mu nije pomoglo da njegov uspjeh privuče ljude iz sjene koji su to htjeli iskoristiti. Baš kao što male sredine nerijetko stvaraju čvršće veze, jednako tako daju i mračnije priče.

Iako još uvijek tinejdžer, Jović se dobacio i do svoje treće seniorske sezone na Marakani, ostavši vjeran obećanju kako neće napustiti Zvezdu na prvi mig stranih interesanata. Slava je značila novac, a ta je činjenica navukla njemu i obitelji sumnjive tipove iz Loznice, grada nešto južnije od Batara, s one strane Drine. Zaprijetili su da će Luka “igrati nogomet iz kolica” ukoliko ne plate određenu svotu, ali nasreću sve se završilo jako brzo. U pitanju nisu mogli biti previše bistri tipovi, pa ih je policija vrlo brzo privela i procesuirala.

Ti hohštapleri su, ako je suditi po njihovu manevru, bili neki sitni uličari i wannabe kamatari, koje i nije bilo previše teško spremiti na mjesto. I nisu takvi najveći problem; zamka leži kada na vrata pokucaju ljudi sa sličnim primislima, ali su pritom uglađeni i fini.

Otac Milan želio je osigurati da Luka dobije ljude koji će se spremno baviti njegovom karijerom, pa je prihvatio ponudu Falija Ramadanija — jednog od najpoznatijih menadžera u Europi, ali ujedno i misteriozne ličnosti vezane uz afere s tzv. third party ownershipom, što podrazumijeva da ‘treća stranka’ — agent ili agencija — ima formalno vlasništvo nad igračem.

FIFA je prije tri godine i službeno zabranila tu praksu, ali problemi s njom i dalje postoje u različitim oblicima. Baš negdje u periodu kada se krovna nogometna organizacija obračunavala s TPO-om, Jović je transferiran u ciparski Apollon, klub uvelike povezanom s Ramadanijevim mentorom, izraelskim menadžerom Pinhasom ‘Pinijem’ Zahavijem, koji je i vlasnik paketa klupskih dionica. U siječnju 2015. Zvezda je prodala 70 posto ekonomskih prava igrača ciparskom klubu, uz klauzulu da može postati stopostotni vlasnik igrača koju je klub iskoristio tjedan dana nakon potpisivanja inicijalnog ugovora.

Eksplozija u Frankfurtu

Svega par dana nakon što je Luka potpisao tobožnji ugovor do ljeta ove godine, objavljeno je kako se bez minute na terenu odmah pridružuje Benfici, jednim od klubova s kojim Ramadani vrlo frekventno surađuje. Zbog prenošenja prava Crvena zvezda je od sedam milijuna eura na kraju dobila samo 600.000, dok se tim potpisom ugovora s Apollonom efektivno izbjeglo FIFA-ine sankcije, pošto formalno pri transferiranju Jovića u Benficu posrednik nije bio agent, već klub. Gotovo identična shema ponovljena je godinu dana kasnije s drugim srpskim megatalentom, Andrijom Živkovićem, koji je iz Partizana stigao do Benfice također preko Apollona.

Jović je u Benfici za seniore odigrao svega dvije utakmice u dvije sezone, pa je sreću morao potražiti na posudbi. Ponuda je stigla od Eintrachta, koji je tada vodio Niko Kovač, a u njemu igrao i sunarodnjak Mijat Gaćinović.

Jovićev dolazak u Frankfurt, baš kao i Rebićev, pokazao se kao pun pogodak. Lani se, doduše, još uvijek privikavao na novo okruženje u Bundesligi, ali eksplozija koju je doživio ove sezone pod Kovačevim nasljednikom Adijem Hütterom rijetko je viđena. Prije mjesec dana je tako nastavio rušiti rekorde, postavši najmlađi igrač u povijesti lige koji je zabio pet pogodaka u jednoj utakmici — onoj u kojoj je Eintracht demolirao Fortunu iz Düsseldorfa sa 7:1. Uz dva sinoćnja gola ukupno je došao do fantastične brojke od 14 golova u 15 utakmica u svim natjecanjima, a vrh bundesligaške liste strijelaca dijeli s momčadskim kolegom Sébastienom Hallerom.

Pred Božić će navršiti 21 i, premda još donedavno nije mogao računati na startno mjesto u momčadi, sada se definitivno može reći da se potvrdio na velikoj sceni; ljetos je debitirao i za reprezentaciju. Za razliku od mnogih drugih, imao je sreće i(li) pameti pri odabiru kluba u koji je došao na posudbu i njegova se tržišna vrijednost od dolaska u Frankfurt udeseterostručila — Transfermarkt ga sada cijeni na 20 milijuna eura, a Eintracht će ga vrlo teško moći zadržati nakon isteka posudbe; na kraju sezone od njegova talenta profitirat će opet netko drugi.

Možda vas Lukina priča po ponekom detalju podsjeti na onu njegova slavnijeg imenjaka koji ovih dana očekuje Ballon d’Or. Nogomet je, pogotovo u ovim krajevima, svijet kojim vladaju grabežljivci. Svaki će se talentirani mladić, a pogotovo onaj koji dolazi iz skromne pozadine s teretom raznih tegoba, u nekom trenutku svog igračkog odrastanja biti suočen s ponudom koju “ne može odbiti” ili će mu na potpis biti pružen ugovor s đavlom. Oni najbolji i najuporniji na kraju će isplivati bez obzira na to što odlučili, jedino je pitanje s kojim posljedicama.

Ne propusti top članke