Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Matjaž Kek protiv Stanka Vraza

Željko Kopić drži ključeve prvenstva i hrvatske povijesti

Zadnja izmjena: 16. svibnja 2017. Igor Kralj/PIXSELL

OK, reći ću ono što mislim: gledao sam utakmicu Osijeka i Slaven Belupa u zadnjem kolu prvenstva i izgledalo je kao da gosti tankiraju. Veliku većinu utakmice činilo se kao da niti ne pokušavaju ništa ozbiljno odigrati; imali su 34 posto posjeda lopte te bijednih pet ključnih pasova i Osijeku je sve to bila lagana šetnjica.

Isti onaj Osijek koji je tjedan dana ranije nalupan na Poljudu onako kako Hajduk nije nikoga ni približno uspio nalupati već godinama, odjednom je djelovao kao preporođen. Njegovi su igrači s lakoćom dobivali duele, imali gomilu prostora i vremena za izgradnju napada i stvaranje prilika i – vidjet ćete to kad objavimo idealnih 11 s Instat Indexima – nabildali individualnu statistiku tako da dominiraju našom Momčadi kola.

Domaći centarfor Muzafer Ejupi, koji je kolo ranije ispadao smiješan kampirajući u zaleđu, sada se opušteno poigravao sa Slavenovom obranom, zabio dva gola, a onda se još stigao i osramotiti promašivši penal vjerojatno najjadnijom panenkom koju ste ikad vidjeli – a mogli ste ih zadnjih godina vidjeti jako puno.

Nisam ljubitelj teorija zavjere i ne insinuiram da je utakmica bila namještena, niti mislim da je Osijek imao išta s time. Međutim, bio sam u dodiru s kladioničarskom industrijom i znam da je Slaven uoči ove utakmice u internim najavama bio obilježen zloglasnom kraticom ‘NTPF’ – što će reći nothing to play for.

Slaven nije imao za što igrati u natjecateljskom ili praktično bilo kojem drugom smislu i činilo mi se da nije pretjerano ozbiljno shvatio ovu utakmicu niti planirao pružiti otpor. Uz Nikolu Katića, koji je odrađivao suspenziju – a koji je u posljednje vrijeme ključni igrač momčadi na poziciji defenzivnog veznog – trener Željko Kopić je bez nekog posebnog objašnjenja odmarao još četvoricu prvotimaca (Darija Melnjaka, Mirka Ivanovskog, Josipa Tadića i Dalibora Stevanovića – prva trojica nisu bila ni među 18, četvrti je ostao neiskorištena zamjena), a u drugom je poluvremenu ubacio i dvojicu juniora.

Činilo mi se da se čuvao za ono što slijedi četiri dana kasnije, protiv Rijeke.

Kopićeva disertacija

Slaven Belupo je svojevrsni penicilin za Riječane – točnije, Kopić za Matjaža Keka. U četiri koprivničke utakmice prošle i ove sezone, otkako je Kopić na Slavenovoj klupi, Kek ne samo da nije uspio pobijediti, nego njegova momčad nije zabila nijedan gol.

Uspije li, režimski će ga mediji proglasiti genijem i samo će ga ego Romea Jozaka i klupskoga Savjetnika dijeliti od preuzimanja uzdi na Maksimiru

Prošle je sezone u Rijeci bilo 3-3 i 1-1, u Koprivnici dvaput 0-0; u polufinalu kupa je Rijeka dobila 2-1 kod kuće, a onda izgubila 3-0 u gostima. Ove je sezone u ranim rundama na Rujevici uspjela dobiti 2-0, zatim je bilo opet 0-0 na Gradskom stadionu, a u ožujku je Rijeka kod kuće dobila 3-2 – u vjerojatno najboljoj utakmici cijele sezone (vjerujte – gledao sam ih, nažalost, gotovo sve) u kojoj je Slaven čak bio bolji i zaslužio najmanje remi. Nitko, ni Dinamo ni Hajduk, nije odigrao tako dobro u gostima protiv Rijeke, a fenomenom napaljenosti Kopića na Keka pozabavili smo se još u prosincu kroz video analizu.

Stvar je u tome da Kopić, kao ni Kek, ne polaže nade u pojedince i njihove individualne sposobnosti (kao što su to, recimo, radili svi Dinamovi treneri), nego u mehanizme kojima može stvoriti višak na određenom dijelu terena; kad se susretne s momčadi koja ima jasan i – dodali bismo, bez zle namjere – dosta jednostavan sustav, onda jasno zna i postaviti igru kako bi mu kontrirao. Pokazao je to dosad svaki put, s neusporedivo slabijim kadrom.

A Rijeka već unazad par kola posustaje u drugom poluvremenu – što nije ni čudno, budući da neprestano igra u jednom te istom sastavu, koji se mijenja samo ako je netko ozlijeđen ili suspendiran. Potkraj susreta s Hajdukom Riječani su jedva stajali i primjetno disali na škrge, što je priznao i sam Kek.

I sad imamo situaciju u kojoj (više nego) djelomično odmoreni Slaven dočekuje umornu Rijeku na svom terenu, gdje u zadnje dvije godine od nje nije primio nijedan gol. Željko Kopić, koji je uvijek u raspravama kao jedan od Dinamovih trenera na čekanju, dočekuje suparnika kojega jako dobro poznaje i protiv kojega strši kao ogromni overachiever, kad se uzme u obzir kvaliteta jednog i drugog kadra.

Za njega ovo sigurno nije još jedna ‘NTPF’ utakmica. Za njega je ovo disertacija – uspije li, režimski će ga mediji proglasiti genijem i samo će ga ego Romea Jozaka i klupskoga Savjetnika dijeliti od preuzimanja uzdi na Maksimiru. Bilo bi, uostalom, čudno da mu prvak nije obećao barem neku vrstu premije ako Rijeci otme bodove.

Stanko, skidaj se

Samo što je ovo disertacija i za Matjaža Keka.

I za njega je ovo hamletovska utakmica. I za njega je Koprivnica Rodos na kojemu mora skočiti. Uspije li, prvenstvo je gotovo – jer nema šanse da će Rijeka prosuti bodove u predzadnjem kolu na Rujevici protiv Cibalije (s time da Dinamo još mora gostovati u Gradskom vrtu). Dovoljno bi trebalo biti čak i neriješeno, jer onda bi ga  Dinamo (pod uvjetom da pobijedi u Osijeku) morao u zadnjem kolu dobiti 3-0 ili 4-0, što je s ovakvim Dinamom teško zamisliti čak i kad bi Rijeka u prvoj minuti ostala s igračem manje, a domaćinima bio suđen penal za svaki krivi pogled.

Uspije li, ovaj će lik – koji se u četiri godine u Zaljevu nikome u zemlji nije uspio ozbiljnije zamjeriti, što je pothvat gotovo jednak osvajanju naslova – skinuti i Stanka Vraza kao najbitniji Slovenac u hrvatskoj povijesti. Nije valjda svu tu muku prošao samo da posustane na posljednjoj stepenici. Ako ne uspije, bit će zauvijek obilježen kao ultimativni choker, jer u tom će slučaju Dinamo već nekako, milom ili silom, dobiti onu zadnju bitku na Maksimiru.

#Kokice.

Ne propusti top članke