U veljači prošle godine strpljenja je na Stamford Bridgeu bilo napretek, pogotovo uslijed okolnosti u kojima je Frank Lampard tada morao jurišati na rezultat s podosta pomlađenom i neiskusnom Chelseajevom ekipom. No, nije strpljenja bilo za sve, a pogotovo ne za one koji su na sebi imali etiketu s rekordno visokim iznosima. Kepa Arrizabalaga je doveden u kolovozu 2018. za rekordnih 80 milijuna eura; od svih pozicija i potencijalnih problema, klub je očekivao da je s tim potezom osigurao poziciju ‘jedinice’ na duže staze. Na kraju je Kepa postao tek primjer, poučak kako novac ipak ne može kupiti vrijeme.
Što je bilo prvo, frustracija ili kiksevi, na kraju je ispalo manje važno u cijeloj priči. Kepa je prvo nervirao Maurizija Sarrija, a onda i Franka Lamparda, uljuljan još u misao kako je teško povući okidač na igrača za kojeg ste upravo istresli rekordnu sumu. Ta suma, međutim, može donijeti mir u svlačionici ako je opravdavate na terenu, a Kepa je u jednom trenutku propuštao kroz ruke svaki drugi udarac koji bi mu suparnici uputili. Nakon što ga je Lampard prošle veljače konačno posjeo na klupu, postalo je jasno da Chelsea traži način kako jednu skupu pogrešku zamijeniti potencijalno još skupljom.
Navijači su se, brže bolje, fokusirali na jeftine mamce u vidu tabloidnog vrćenja novih imena iz rubrike ‘najskuplji vratari na svijetu’, a kada je u prošloljetnoj šoping-maniji na kraju kao rješenje tih skupih problema na Bridgeu predstavljen 28-godišnji Édouard Mendy, upitnika je bilo puno.
Doduše, Mendy jest bio enigma za one koji svoje informacije o nogometu crpe iz takvih izvora, ali za iole intenzivnije pratitelje nije bilo anonimus, dapače. Sezonu prije selidbe u London je uvelike pomogao Rennesu u utrci za trećim mjestom i plasmanom u Ligu prvaka, tako što je sačuvao mrežu netaknutom impozantnih devet puta u 24 odigrane ligaške utakmice. Godinu ranije je također privlačio pozornost u Ligue 1, natjecanju koje je uvijek odličan poligon za pojačanja u razmjerno pristupačnom cjenovnom rangu; tada u Reimsovu dresu, Mendy je u dvije sezone 32 puta zabilježio clean sheet u 72 ligaške utakmice. I isto kao i kasnije u Rennesu, Mendyja su uvelike apostrofirali kao čovjeka zaslužnog za činjenicu da je Reims u prvoj povratničkoj prvoligaškoj sezoni s njim na kraju dogurao do osmog mjesta.
Nije Mendy prošao taj put samo da bi se zadovoljio nekakvim pričuvnim položajem i ‘motivacijskom’ ulogom Kepi. Želio je svoje mjesto i krenuo ga je odmah izboriti
Brojke su u tom pogledu, kao i uvijek, bile sporedna stvar za širu javnost. Petr Čech je, kasnije se ispostavilo, Mendyja već neko vrijeme imao na radaru, ali tek kao potencijalnog rotacijskog vratara. U situaciji u kojoj je Chelsea trebao hitno minimalizirati skupu štetu, Mendy je bio tek nova kocka i nova nepoznanica. Ali, nije da on sam nije navikao na to.
Jer prije svih tih clean sheetova i laudi, prije mjesta u senegalskoj reprezentaciji i velikih transfera, Mendy je itekako sumnjao u sebe i svoju budućnost u nogometu.
Rezervni kotač
Prije kakvih sedam godina Mendy je, poput mnogih 22-godišnjaka na svijetu, bio na burzi rada. Prije nego što je svojim obranama klubove vodio do rekordnih pozicija na ljestvici i u Ligu prvaka, s niželigaškim AS Cherbourgom je uspio prvo ispasti iz treće, a onda i iz četvrte francuske lige. Tada ni ondje više nije bio potreban, pa su mu poručili da pronađe novu sredinu; da nesreća bude veća, upravo je tada sa svojom djevojkom čekao svoje prvo dijete. K tome je, bez obzira na loš razvoj događaja u karijeri, imao informaciju svog tadašnjeg agenta da za njega interes navodno pokazuju pojedini engleski niželigaši.
No, kada mu je Cherbourg definitivno poručio da na njega ne računa, i agent mu se prestao javljati. Ostao je sam.
Jedino što mu je preostalo je da se vrati u Le Havre, klub kroz čiju je akademiju prošao, a koji mu je dopustio da s bratom koristi tamošnje terene za treniranje, barem dok ne smisli što će dalje. Usput je čekao poziv drugog agenta, onog kojeg mu je Zavod za zapošljavanje dodijelio. Ovaj put, srećom po Mendyja, ni on mu se nije javljao, već je stigao jedan drugi poziv, baš kad je već razmišljao o tome kako je njegovim snovima o igračkoj karijeri i definitivno stigao kraj. Na liniji je bio Ted Lavie, njegov prijatelj i bivši momčadski kolega u Cherbourgu, koji je kasnije preko još jednog niželigaša odradio gažu u Marseilleovim rezervama. Nakon što je odlučio krenuti dalje, Lavie je preporučio Mendyja tamošnjem treneru vratara Dominiqueu Bernatowiczu.
Mendy je zadovoljio na probi, ali tek kao zamjena prvom vrataru rezervi Florianu Escalesu.
“Mendy je bio kao rezervni kotač, popuna”, pričao je Bernatowicz. “Bio je sirov, ali sam brzo vidio njegove određene kvalitete, a za njega je je taj tjedan bila njegova posljednja šansa”.
Mendy je nakon jedne sezone u Olympiqueu odbio potpisati novi, dvogodišnji ugovor s rezervnom momčadi i to u ovom kontekstu može izgledati nezahvalno s njegove strane, ali realnost je ta da su i on, ali i ljudi u klubu znali da je dovoljno dobar da se pokuša negdje probiti kao prvi izbor. To nije bilo moguće u Marseilleu, ali Bernatowicz je sam povukao neke veze i sredio mu probu u tada drugoligaškom Reimsu, koji ga je angažirao kao zamjenu za startera među vratnicama Johanna Carrassa.
Iako praktično anonimus i popuna koja sa skoro 24 godine i dalje iza sebe nije imala pravu profesionalnu sezonu, Mendy je odbijao tiho živjeti u sjeni. Bio je glasan i nije se libio dati svoje mišljenje u svlačionici, a povrh svega je bio spreman raditi i izboriti svoje mjesto. I sreća mu se konačno okrenula, kao nagrada; Carrasso je u trećem kolu te sezone budalasto zaradio izravno isključenje poslije samo pet minuta igre, a Mendy dobio toliko željenu priliku. Nije ju propustio.
Samo dva gola u Ligi prvaka
Nakon što je Čech u lipnju 2019. postao tehnički savjetnik Chelseajeve uprave, ubrzo se u njegovu blokiću našlo i Mendyjevo ime — što ne čudi budući da je Senegalac tog ljeta preselio iz Reimsa u Rennes, Čechov nekadašnji klub. U prethodne tri sezone provedene u Reimsu nekadašnji je anonimus s biroa postao jedan od najtraženijih golmana u Francuskoj, a transfer u Rennes bio je težak blizu osam milijuna eura. Ondje će, međutim, provesti samo jednu sezonu prije nego što ga Chelsea za triput veći iznos dovede na Stamford Bridge.
I nije Mendy prošao taj put samo da bi se ondje zadovoljio nekakvim pričuvnim položajem i ‘motivacijskom’ ulogom Kepi. Želio je svoje mjesto i krenuo ga je odmah izboriti. Ubrzo nakon njegova dolaska Kepa je zbog ozljede završio na tribini, a Mendy je ugrabio ‘jedinicu’ i nije je ispustio ni nakon što se njegov konkurent oporavio.
Ove je sezone drugi najuspješniji vratar u Premier ligi po broju utakmica u kojima nije primio gol — skupio ih je čak 15 u 27 utakmica Premier lige, a od njega je bolji tek Ederson iz Manchester Cityja sa 17 utakmica bez primljenog pogotka, s tim da je on taj učinak ostvario u 32 odigrana susreta. Primio je pritom tek 22 gola, a u devet susreta Lige prvaka samo dva.
Večeras je pred ovim 29-godišnjakom najveća utakmica u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Teško da je prije nekoliko godina mogao zamisliti kako će jednog dana dogurati do polufinala Lige prvaka, ali nije se libio izložiti svim udarcima koje mu je život uputio, pa je tako i obranio mnoge od njih i temeljito zaslužio svoje mjesto.
