Posljednjih je sezona, ukidanjem doigravanja za ostanak u HNL-u, pitanje borbe za opstanak postalo blago rečeno mlako. Pogotovo zato jer se često događalo da se jedna ekipa — Rudeš, Inter Zaprešić, Hrvatski dragovoljac — sasvim raspadne već negdje na pola sezone. Ove sezone, kad već nemamo napetu borbu za sam vrh ljestvice, ali imamo onu za pozicije koje vode u Europu, kao i grčevitu borbu za preživljavanje u prvoligaškom društvu u kojoj sudjeluju Šibenik i Gorica. Ona je kuliminirala prošlog petka izravnim ogledom na Šubićevcu, gdje je Gorica razbila domaćina 4-0 i približila mu se na samo jedan bod zaostatka.
Kad je sredinom drugog poluvremena VAR opravdano poništio drugi pogodak Slavka Bralića, kamere su ulovile gostujećg trenera Željka Sopića kako energično ispraća svaki potez svojih igrača, premda je utakmica bila jednosmjerna ulica još od 18. minute i drugog gola Tonija Fruka za 0-3. Njegovoj se momčadi konačno ‘otčepilo’ i ona je svoje prilike iskoristila, za razliku od Šibenika. Znamo li da su od prethodne tri utakmice istih suparnika dvije završile remijem, a da je u trećoj Šibenik u Gorici pobijedio 3-0, onda je jasno i zašto je Sopić bio na iglama usprkos velikoj prednosti.
Taj se prethodni poraz dogodio početkom veljače, po povratku Damira Čanadija na šibensku klupu i Gorica je tada pala na sedam bodova zaostatka, dok je već u idućem kolu razlika povećana na +10 u Šibenikovu korist. Gorica je dotad na kontu imala tek devet prvenstvenih bodova i činilo se da je gotovo svaka nada već izgubljena.
Ali Sopić nije gubio nadu.
Od optimizma i vike nema puno ako ne napravite konkretne poteze. Sopić jest
“U prvom smo trenutku mislili da se šali”, izjavio je Fruk, junak utakmice na Šubićevcu, kad su ga pitali jesu li zaista imali noćni trening po povratku u Goricu. “Ali kad smo shvatili da je ozbiljan, odradili smo tih pola sata maksimalno, a i on je trčao s nama:”
Sopić je već treći (punopravni) Goričin trener ove sezone, nakon Samira Toplaka i Igor Angelovskog. Po dolasku je na startu proljetnog dijela sezone iščupao po bod u remijima bez golova s Varaždinom i Dinamom, ali onda je upao u novi crni niz od četiri poraza, uključujući taj protiv Šibenika. Gorica je tek u šestoj utakmici zabila svoj prvi gol u nastavku prvenstva, onaj u porazu 2-1 od Hajduka na Poljudu. Trener je u svojim javnim nastupima ostavljao dojam frustracije; nazivao je i sebe i njih “bedacima”, spominjao atmosferu u svlačionici koja je bila “kao na sprovodu” i nije se činilo da ono što radi vodi u svjetliju ili barem sigurniju budućnost za Goricu.
Ključnih osam dana
Međutim, Gorica je trenutno ekipa u najboljoj formi ako gledamo posljednjih pet utakmica. Otkako su nakon poraza na Poljudu pobijedili Lokomotivu 1-0, Sopićevi su “bedaci” izgubili samo jednom, od Varaždina, a pobijedili su Istru, Osijek i Šibenik, uz neriješeni ishod na gostovanju u Koprivnici i kod kuće protiv Dinama.
Kao prijelomni trenutak nameće se nevjerojatna domaća utakmica s Istrom, u kojoj je Gorica preokrenula gostujuće vodstvo i duboko u sudačkoj nadoknadi zabila za pobjedu 5-4. Prije toga je gubila 1-3, pa stigla do 4-3, da bi Istra izjednačila i činilo se da će to biti to, ali Gorica je u posljednjim sekundama jurnula po pobjedu i tad se vidjelo da u toj momčadi definitivno ima života te da Sopićeva nada ima realnu podlogu.
Od optimizma i vike nema puno ako ne napravite neke konkretne poteze. Sopić ih je napravio.
Gledajući roster koji Sopić ima na raspolaganju, Gorica nije ekipa koja bi se ‘trebala’ boriti za opstanak; tu je više iskusnih prvoligaških imena, kao i nadarenih mladića. Ekipa je zapravo i više nego solidna solidna, dodatno pojačana ove zime dolaskom niza respektabilnih igrača: Ivan Tomečak, Dino Štiglec, Tim Matavž, Kristian Fućak… Ovaj posljednji stigao je u paketu s Bralićem na posudbu iz Osijeka i taj je duo ovog proljeća zajedno postigao već sedam golova.
Još zanimljiviji su Goričini mladi igrači, oni su ti koji su začudo povukli ostatak momčadi, donijevši također i konkretni impuls u vidu golova i asistencija.
Josip Mitrović dobio je šansu u kontinuitetu na krilnoj poziciji, što je 22-godišnji mladi reprezentativac opravdao time što je u čak četiri uzastopne utakmice tresao suparničke mreže. Jurici Prširu Sopić je dao ‘desetku’ i naknadno ga spustio nešto niže u sredinu, odakle može lakše razigravati suigrače, a on je to vratio učinkom od jednog gola i četiri asistencije, kao i općenito vrlo dobrim nastupima. Toni Fruk je s dva pogotka i asistencijom na Šubićevcu pokazao zašto ga u Gorici smatraju svojim ključnim napadačkim asom; on je s lijevog krila premješten na upražnjenu poziciju iza špice i tu je nogometno ‘prodisao’. Sada 22-godišnji Fruk djeluje kao motor i vođa ove ekipe i definitivno u sebi nosti potencijal za veće stvari.
Nekoliko vezanih Sopićevih poteza tako je oživjelo Goricu i probudilo optimizam uoči završnice borbe za opstanak. Nije bilo dovoljno uvjeravati igrače kako su sposobni za više od apsolutno katastrofalnih ovosezonskih rezultata; trebalo ih im je dati novu strukturu i uloge koje će potaknuti njihovo samopuzdanje, ali i izvući najviše iz njihovih kako pojedinačnih, tako i momčadskih kvaliteta.
Gorici sada slijedi osam dana koji bi mogli biti ključni za njen cilj: u nedjelju na svom terenu najprije dočekuje također ‘probuđenu’ Rijeku, zatim samo tri dana kasnije na istom terenu Hajduk, te naposljetku odlazi na noge Lokomotivi. Šibenik za to vrijeme između daju gostovanja (kod Lokomotive i kod Istre) dočekuje Slaven Belupo. Bit će žestoko, ali Gorica je ponovno otkrila samu sebe i sad ima pozitivni momentum s kojim kreće u presudnu bitku — u misiju opstanka, koja se još donedavno činila sasvim nemogućom.
