Igrala se 88. minuta utakmice između Rijeke i Dinama na Rujevici kad su domaćini iznudili prekršaj na nekih 40-ak metara iskosa. Rijeka je bila u zaostatku koji se tada činio teško dostižnim jer je Dino Perić pogotkom vratio Dinamo u vodstvo samo sedam minuta ranije, već u poznoj fazi susreta. Riječani su stoga napunili kazneni prostor pred Danijelom Zagorcem, tamo ispod tribine na kojoj je Armada gurala ekipu po barem gol i bod. Prekid je izveden kratko, odmah do Marijana Čabraje koji je pohitao preko boka i lansirao oštar centaršut u središte kaznenog prostora.
I ondje se, baš kao da je riječ o kakvom pravom centarforu, a ne o stoperu, na taj centaršut izvukao Matej Mitrović i rutinerski ga zašiljio pod gredu. Djelovalo je kao da je lopta mogla probiti mrežu i završiti kao suvenir u rukama nekog armadaša.
Po završetku utakmice iskusni je stoper upitan o tom trenutku koji je Rijeci na kraju i donio bod. “Nije mogao u bolji trenutak! Dobro se osjećam u igri nakon duge stanke i teške ozljede. Uhvatio sam kontinuitet i sad ga treba zadržati i nastaviti dalje”.
Mitrovića ljudi percipiraju kao igrača koji se stalno vraća od nekakve teške ozljede, i to zapravo nije daleko od istine. Ove je sezone u ukupno 18 jesenskih kola propustio samo dvije utakmice, a koliki je to za njega podvig najbolje ocrtava činjenica da takav kontinuitet nastupa nije imao još od jesenskog dijela sezone tamo 2018., kad je također dobar niz nastupa u Club Bruggeu pred zimsku pauzu prekinula teška ozljeda gležnja.
U Rijeci su ga lani ispoštovali jer su dobro znali što im zdrav može donijeti i kakvu razliku i dalje može raditi. I kakvu sad radi
Kad se ljetos iznenađujuće vratio u Rijeku u kojoj je onomad bio dio šampionske ekipe, osvojivši s njom i dva Kupa, nije imao sreće. Na pripremnoj utakmici sa slovenskim Triglavom teško je stradala tetiva na mišiću, a operacija je značila i da je za njega sezona više-manje gotova. To možda i nije bila takva tragedija, jer je lanjska sezona dobrim dijelom za Rijeku ionako bila za zaborav.
Ova je sezona drugačija i prikladno je da je Mitrović dobio prigodu za novi početak, koju je itekako iskoristio. Jedan od lajmtovita jesenskog dijela HNL-a definitivno je bilo pitanje obrane i toga u kolikoj je mjeri, pogotovo u ovakvoj sezoni, presudni faktor u borbi za naslov. Zasluženo puno se u tom kontekstu priča o Hajduku, ali ni Rijeka ne kotira loše. Da, nju se puno više gleda kroz prizmu napadačkog učinka, po čemu je druga najbolja momčad lige; 16 primljenih pogodaka — šest više od Hajduka i dva od Dinama — možda ne čine priču za sebe, ali ne bi trebali skrenuti pozornost s jedne od boljih individualnih polusezona kakvu je imao baš Mitrović.
Inicijator iz zadnje linije
Nakon te lanjske teške ozljede i oporavka Rijeka je bila u problemu. Mitrović je stigao s onim bizarnim vagonom igrača koji su nabacani bez glave i repa. Među njima on jest bio logično i dokazano ime, ali ime koje je stršilo i iznosom na ugovoru. Upitnici su vladali oko njegove forme, koja je bila sve, samo ne postojana; u Bruggeu jest oplemenio svoj trofejni put osvojivši četiri naslova belgijskog prvaka, ali se nakon ozljede gležnja i tri sezone pokušavanja vraćanja u ekipu naprosto našao u limbu. Rijeka je poskočila s izdašnijim ugovorom kako bi njega kao provjereno ime vratila u klub, ali kad se ozljedio, taj je ugovor automatski postao dodatni teret na ionako preopterećen budžet.
Ipak, povjerenje koje su u Rijeci imali u njega na kraju im se isplaćuje. Mitrovićeva povratnička sezona nadmašila je sva očekivanja.
Kad se priča o ovosezonskoj Rijeci, priča se uglavnom o njenom efikasnom napadu. Priča se o tome koliko igrača iz tog sektora zaslužuje biti u krugu reprezentacije, važu se učinci, opcije i karakteristike, ali onda se fokus odvlači od drugog dijela ekipe. Prednja riječka linija nedvojbeno je i interesantna nogometna i medijska priča, s mladim poletnim igračima koji preferiraju atraktivni, brzi i direktni stil. Priča je i sad izgledno otpisani Lindon Selahi, kojem se pripisuje titula pouzdanog čistača iza napadačke linije. Ali u tom narativu Emir Dilaver i, posebno, Mitrović slijedom događaja bivaju nezasluženo minorizirani.
Mitrović je uredan u svojim obrambenim zadaćama. Prema Sofascoreu je osmi igrač lige po otklonjenim opasnostima (54) i 10. po broju osvojenih zračnih duela (24). Tu donosi organizaciju i stabilnost, ali segment u kojem zaista strši i čini osjetnu razliku na razini lige je njegova uloga u izgradnji napada. Rijeka s njim i Dilaverom, unatoč tome što se radi o igračima u poznijoj igračkoj dobi, ima mogućnost podizanja zadnje linije i otvaranja opcija svojim potentnim napadačima.
Mitrović je tako drugi igrač lige po broju točnih dodavanja i prvi po ukupnom broju odaslanih dodavanja, uz 86 posto preciznosti. U tom je pogledu tik iza, ili čak u pojedinim segmentima i bolji od Josipa Mišića, koji u tim statističkim parametrima predvodi ligašku konkurenciju. Mirnoća na lopti i sposobnost probiranja dodavanja iz visoko postavljenje zadnje linije čini njega i Dilavera i prvim playmakerima u toj ekipi, odnosno inicijatorima Rijekina direktnog stila.
I kako se malo priča o tom fenomenalnom učinku, tako se nekako stavlja po strani i to da je taj pouzdani i za Rijeku izrazito bitni dvojac sada ušao u posljednjih šest mjeseci ugovora.
Dilaver navodno nema namjeru produžiti; u svibnju će napuniti 33 godine i već je najavio da bi se želio vratiti obitelji u Austriju. Na njegovo mjesto već spreman čeka mladi Niko Galešić, koji je krajem studenog produžio ugovor s Rijekom do 2026. S druge strane, Mitrovićeva renesansa čini pregovore oko produženja ugovora donekle i otežanima, barem iz klupske perspektive. Rijeka bi rado u sklopu svoje vječno štedljive politike srezala njegov iznos, koji je među najvećima na platnoj listi. Ali sada nije u poziciji to napraviti, pogotovo zato jer je Mitrović krajem godine navršio svega 30; ako ovakvu formu održi i na proljeće, ne bi uopće bilo čudno da dobije još jednu inozemnu šansu.
Mitrović je, međutim, ipak dužan Rijeci. Klub kojem se pridružio još kao tinejdžer iz Cibalije formirao ga je u igrača kojem se po velikom transferu u Beşiktaş najavljivala uloga nasljednika Domagoja Vide u reprezentaciji. U međuvremenu je zbog ozljeda ispao iz tog kruga, ali ta ga je nesreća i vratila Rijeci. Ondje su ga lani ispoštovali jer su dobro znali što im zdrav može donijeti i kakvu razliku i dalje može raditi. I kakvu sad radi.
