Šta ste došli kad ste znali da ste ovdje naj… no, znate već kako ide ona tradicionalna i univerzalna navijačka popevka ‘dobrodošlice’ gostujućim ekipama. Večeras u Maksimiru navijača, naravno, nije bilo — što, doduše, i nije neka drastična razlika u odnosnu na pred-korona vremena — ali svejedno je Dinamo ‘prošao’ Krasnodar i prije nego što je lopta uopće krenula s centra.
Režimski su mediji danima uoči utakmice puhali u isti rog, skicirajući portret Zorana Mamića u nadnaravnoj veličini i prosipajući komplimente za njegovu momčad, koja uoči uzvrata nije imala značajnijih problema s kadrom. Svoj obol dao je i grad, okitivši kipove povijesnih velikana Dinamovim šalovima i obojivši svjetla zagrebačkih fontana, a izvješća iz ruskog tabora govorila su o narušenoj atmosferi i formi te stvarale dojam kao da gosti naprosto ‘ne žele’ ovo jednako koliko i Dinamo. S obzirom na veliku prednost iz prve utakmice te prorijeđenu i oslabljenu gostujuću ekipu, svaki je pokušaj analize naginjao predviđanju Dinamova prolaska i nije mu bilo za zamjeriti.
Uostalom, lagao bih kad bih rekao da smo i na Telesportu — unatoč suzdržanijem stavu o kvaliteti i formi Mamićevih odabranika i upozorenjima da ništa još nije gotovo — mislili drugačije. Pogotovo nakon što se saznalo da Marcus Berg, koji je briljirao u prvoj utakmici i držao modru obranu na konstantnim mukama, uopće niti ne dolazi u Zagreb.
Uglavnom, ražanj je bio spreman, a zec već na pola puta iz šume.
Sve je prošlo prema očekivanjima, premda je nama sa strane sigurno izgledalo lakše nego što je uistinu bilo
Pa ipak, kad tako naoko sve ide u prilog jednoj momčadi, onda je logično pomisliti i to da bi moglo doći do manjeg opuštanja u redovima favorita — malog, ali dovoljnog da odškrine vrata drugoj momčadi kako bi se, uz pravi pristup i malo sreće, vratila u dvomeč.
Krasnodar je umalo šokirao Dinamo već nakon 15-ak sekundi igre i jedne pogreške Stefana Ristovskog. No, domaći su odmah u sljedećem napadu i sami zaprijetili preko Luke Ivanušeca. Nije bilo značajnijih promjena u taktičkim postavkama u odnosu na prvu utakmicu, barem ne po pitanju rasporeda na terenu, a možda najprimjetnija razlika bila je u razini agresivnosti — dok je u Rusiji Dinamo bio znatno čvršća i u duelima tvrđa ekipa, sada je nešto više težio igri kroz posjed, a Krasnodar je malo više nagazio i već u prvom poluvremenu gotovo dosegnuo kvotu od tek sedam prekršaja iz prve utakmice (imao ih je šest, u odnosu na Dinamovih pet u prvih 45 minuta).
Igralo se otvorenog garda s obje strane. Krasnodar, naravno, nije imao što kalkulirati, budući da su mu trebala minimalno dva gola da bi prošao; Dinamo je, nabijen samopouzdanjem, krenuo otkloniti sve sumnje i riješiti stvar. U prvih pola sata obje su ekipe imale pokoju izglednu situaciju, Dinamo i pokoju više od suparnika.
A onda je Telesportu omiljeni Ivan Blažičko prvi — i, ispostavit će se, jedini — put večeras zakukurikao. Mislav Oršić je zabio, Krasnodar je sada trebao postići tri komada.
To je značilo i prvu korekciju u pristupu; Dinamov je srednji blok postao, ako ne odmah dublji, onda strpljiviji, a dotad ravnomjerno raspoređen posjed lopte počeo je lagano pretezati na Krasnodarovu stranu. Nakon što su modri izbjegli metak kad je potkraj prvog dijela Remy Cabella promašio gotovo pa ‘mrtvaca’, imali su već na poluvremenu sve što su željeli — obranili su se, zabili su gol, zadržali momentum na svojoj strani i preostalo je pokušati uvesti utakmicu u mirnije vode.
Tako je otprilike i bilo.
Kao tranzicijski moćna ekipa Dinamo je mogao sebi priuštiti i nešto pasivniji pristup u drugom dijelu, a on je protekao baš relativno mirno — ne baš onako da je, kao što su to nekoć govorili komentatori, “bilježnica ostala prazna”, ali nikakvih šokova nije bilo. Dinamo ih nije dopustio. Krasnodar je imao neke (polu)šanse, postotak posjeda lopte mu se približio brojci 60, ali oštrica njegova napada bila je tupa, a domaći su ostali sabrani i ozbiljni u obrani; s druge strane, još su nekoliko puta i sami više ili manje opasno zaprijetili.
Na kraju, sve je prošlo prema očekivanjima, premda je nama sa strane sigurno izgledalo lakše nego što je uistinu bilo. Onaj ražanj nije se uzalud mastio i grijao; Dinamo je u ovom trenutku naprosto bolja momčad i to je dokazao u obje utakmice s Krasnodarom. Sada je izjednačen europski uspjeh Nenada Bjelice — može li ovaj Mamićev Dinamo otići i korak dalje?
