Bez obzira na ishod, Euro 2020 ostat će upamćen kao prvo veliko nogometno natjecanje u Novom normalnom. UEFA kao da je znala da se svijetu sprema nezapamćena transformacija, pa je još 2016. godine objavila da će se Euro 2020 igrati u 13 zemalja raštrkanih od Kaspijskog jezera pa sve do Atlantskog oceana. Nebitno što su u međuvremenu dvije zemlje otpale, ali tek sada ideja paneuropskog prvenstva dobiva na smislu — jer kakav bi to pandemijski Euro bio da se igra u jednoj zemlji s jednim setom COVID restrikcija za sve sudionike?
Talijani možda jesu obilježili otvaranje Eura, ali u petak je s njima slavila cijela Europa.
U Londonu svečano otvaranje pratilo se u navijačkom selu smještenom na južnoj strani rijeke Temze u zavjetrini Tower Bridgea, toliko opjevanog neogotičkog mosta i jednog od londonskih simbola. Predviđeni kapacitet je 2.500 ljudi, pa su oni za koje nije bilo mjesta utakmicu pratili preko ograde. Iako su okupljeni Talijani očekivano nadglasali Turke, najviša razina decibela nije uslijedila ni nakon prvog, ni drugog, ni trećeg gola, čak ni za vrijeme talijanske himne — već u momentu kada je Andrea Bocelli otpjevao Nessun Dorma i tako označio početak dugo iščekivanog Eura. A tom trenutku euforije nisu pridonijeli samo Talijani, već i Turci, Irci, Portugalci, Španjolci, Hrvati te svi ostali koji su se okupili. I Englezi, naravno… Oni su zapravo bili najglasniji u trenutku kada je Euro napokon startao.
Unatoč tome što je Euro podijeljen između 11 gradova, ovo natjecanje ipak je malo više londonsko nego bilo čije drugo. S osam utakmica, uključujući finale i polufinala, najviše pozornosti upravo je na engleskoj nogometnoj prestolnici. Pjesmu Talijana tu i tamo prekinuo bi poneki It’s coming home kojim Englezi zazivaju pobjedu na velikom turniru koja ih zaobilazi od Svjetskog prvenstva 1966. Više nego ikad žele da se nogomet vrati kući, jer prije samo dva mjeseca izgledalo je da bi se nogomet mogao nepovratno zaputiti u tuđinu.
Unatoč tome što je zemlja u trećoj fazi izlaska iz lockdowna, London je krcat ljudima
Drhtali su tada navijači pred Superligom, projektom koji bi promijenio nogomet kakvim ga engleski navijači pamte. Pomislili su tada vlasnici najvećih europskih klubova kako bi se njihova ideja baš dobro uklopila u Novo normalno i kako bi zatvorena liga s 12 (financijski) najbogatijih klubova, u kojoj bi sav novac od TV prava i ostalih prihoda dijelili između sebe, mogla biti sasvim prihvatljiva.
Međutim, navijači nisu dugo čekali, već su, unatoč COVID restrikcijama, u nezapamćenom bjesnilu pohitali pred stadione, zapalili baklje i rekli: “Nogomet je naš!“
Nogometni lobi jači od vlade
Nogometna kultura u Engleskoj duboko je utkana u lokalnim zajednicama koje žive za nogomet. I koje žive od nogometa. Jedna od važnijih uloga engleskih klubova je briga za zajednicu koja se manifestira kroz razne kulturne, edukacijske, financijske i sportske programe. Sve to, vjerovali su navijači, nestalo bi da je Superliga zaživjela i sa sobom povukla šest najvećih engleskih klubova čiji su prihodi, prvenstveno od TV prava, krucijalni za opstanak cijele nogometne piramide, od prve do pete lige. Ipak, uslijed izuzetnog otpora navijača, TV kuća, medija i vlade Ujedinjenog Kraljevstva, klubovi su se povukli iz Superlige, a navijači su se zadovoljili idejom da su sa sve krivi isključivo vlasnici pa su se prosvjedi protiv njih nastavili sve do kraja sezone.
Pored Superlige, nevolje izazvane COVID-om činile su manje značajnima, ali sjetit će se navijači da je odvajanje od nogometa krenulo s globalnim lockdownom u proljeće prošle godine. Suspenzija nogometa prouzročila je tektonske promjene u rasporedu, a Euro je otkazan kako bi se po ljeti mogla završiti nacionalna prvenstva. Sezona 2020./21. startala je svega mjesec i pol dana kasnije u totalnoj neizvjesnosti. Sponzori su otkazivali, TV prava se raspodjeljivala, nogometašima rezale plaće, a klubovi se borili s neimaštinom. Euro je prebačen za sljedeće ljeto.
U međuvremenu, Ujedinjeno Kraljevstvo prošlo je kroz još dva lockdowna, a početkom godine situacija je postala neugodna kada je dnevno znalo biti i do 70.000 novozaraženih. Ipak, ovaj put ukazala se sva moć nogometa, pa je u zemlji stalo sve osim dućana s hranom, ljekarni i — nogometa (i ostalih elitnih sportova) koji se nastavio igrati pred praznim tribinama. Još jedno otkazivanje Europskog prvenstva nije bila opcija. Nogometni lobi pokazao se jačim od vlade i od zdravstvenog sustava.
U veljači, kada se program masovnog cijepljenja ubrzavao te su prioritetne skupine ljudi bivale cijepljene, premijer Boris Johnson objavio je sveobuhvatni plan izlaska iz lockdowna koji je podijelio u četiri faze. Postupno je zemlja izlazila iz lockdowna, a posljednja faza na rasporedu je 21. lipnja, kada bi se trebale ukinuti i sve preostale mjere socijalnog distanciranja.
Ništa od zelene liste
Unatoč tome što je zemlja u trećoj fazi izlaska iz lockdowna, London je ovih dana krcat ljudima, vrijeme je izrazito toplo te bi čovjek na prvi pogled rekao da je u grad stiglo pravo, veselo ljeto kakvo je do prije koju godinu London činilo najljepšim gradom na svijetu.
Međutim, iako je, prema podacima vlade, u ovom trenutku cijepljeno preko 40 milijuna ljudi prvom dozom, a s obje gotovo 30 milijuna, te su na redu za cijepljenje već i ljudi u svojim 20-ima, zadnjih dana sve je više razgovora o odgađanju te četvrte, završne faze koja bi označila kraj pandemije. U zemlji trenutno raste broj zaraženih pa je jučer zabilježeno preko 7.000 a novih slučajeva, ali kako su sve rizične skupine odavno cijepljene, broj smrtnih slučajeva posljednjih dana je jednoznamenkast. Od početka pandemije, prema službenim podacima vlade, od korone je umrlo 127.826 ljudi što je 2,81 posto svih zaraženih. Navijačkim selom osim brojnih zaštitara patrolira i medicinsko osoblje koje se brine za zdravlje navijača.
Kako bilo, ono što je uspjelo nogometu početkom godine nije uspjelo ostalim granama društva, pa tako ni aviokompanijama koje su praktički otkazale sve letove i nisu dobile priliku za nastavak poslovanja. Kada su prije nešto manje od mjesec dana, u sklopu treće faze izlaska iz lockdowna, ponovno dopušteni internacionalni letovi, bilo je za očekivati da će do Eura mnoge europske zemlje biti stavljene na zelenu listu kako navijači, koji dolaze iz cijele Europe, ne bi morali u karantenu. Ipak, to se nije dogodilo na posljednjoj reviziji restrikcija, o čemu će nas sljedećih dana najbolje obavijestiti hrvatski navijači.
Da su aviokompanije, koje nemaju nikakvu poštedu od vlade u zadnjih godinu dana, u vlasništvu ljudi koji vladaju nogometom i tako uspješno lobiraju za svoja prava, vjerojatno hrvatski i ostali navijači ne bi trebali prvih 10 dana po dolasku provesti u karanteni. A opet, isti su to oni ljudi koji su, kako navijači tvrde, Superligom htjeli uzeti nogomet samo za sebe.
