Pokojni KK Zagreb bio je poznat po pronalaženju hrvatskih talenata koji su potom bili pretvarani u igračine. Za razliku od ostalih domaćih trofejnih klubova, stranci su u Zagrebovu kadru bili prava rijetkost (ako izuzmemo sezonu u kojoj se igrala Euroliga), ali može se reći i da su u tom segmentu očitali lekciju svojim konkurentima. Dok smo se u dresovima Cibone, Zadra, Splita i Cedevite nagledali i nagledali američkih mediokriteta i potpunih promašaja koji u ostatku karijere nisu dogurali dalje od poljske lige, Zagrebova je struka u svoje redove uspjela dovesti budućeg najbolje strijelca Eurolige — i to u trenutku kada se klub već počeo raspadati, za male novce, koji možda i nisu bili u potpunosti isplaćeni.
Teško da je u ljeto 2012. itko vjerovao da je Zagreb u Mikeu Jamesu dobio igrača s takvim potencijalom.
Omalenom Amerikancu (185 cm) u prilog nije išao sumnjivi vanjski šut, a za nominalnog razigravača nije baš ni puno hranio centre loptama. Iako je u svega nekoliko mjeseci provedenih među Mravima na razne načine nemilice trpao mrežicu (19,1 poen u domaćem prvenstvu, Zagreb je tad već bio ispao iz ABA lige), ostao je upamćen po nevjerojatnom odrazu za svoju visinu, odnosno po brutalnim zakucavanjima. Sedam godina kasnije je iz školske dvorane u Trnskom dogurao do Megasport Arene u Moskvi.
“Mike je veliki borac, morao je grebati i rukama i nogama kako bi se uvijek iznova dokazivao sumnjičavcima”
Američki bek danas je najveća CSKA-ova zvijezda, premda nikad nije trebalo doći do njegova potpisa za aktualnog europskog prvaka. Naime, na početku ljeta James je bio u čvrstom ugovoru s milanskom Olimpijom. Godinu ranije Manekeni su ga privezali ugovorom ‘2+1’, prema kojem je zarađivao 1,8 milijuna eura po sezoni, što ga je u tom trenutku svrstalo na osmo mjesto na ljestvici najviše plaćenih košarkaša u Europi. Premijerna sezona završila je razočaravajuće — doduše, Milano više nije bio kanta za napucavanje u Euroligi, ali unatoč skupocjenom rosteru pobjeglo mu je doigravanje za pobjedu-dvije, čemu su kumovale česte ozljede Jamesovih suigrača. Dojam je dodatno uprskala ‘metla’ u polufinalu domaćeg prvenstva, bolji je bio Dinamo Sassari.
To je navelo Upravu na novi val promjena koji je započeo dovođenjem slavnog Ettorea Messine na klupu, koji se u Europu vratio nakon pet sezona u San Antonio Spursima gdje je bio prvi asistent Gregga Popovicha. Messina je potom počeo slagati momčad po svom ukusu, što je rezultiralo potpisima iskusnih Sergija Rodrigueza i Shelvina Macka, čime je znatno ojačana vanjska linija.
Da bi odmah potom bila još znatnije oslabljena. Nakon angažmana spomenutog dvojca Messina je pozvao na sastanak Jamesa i izvijestio ga da kraj Chacha i Macka na njegovoj poziciji više neće imati prostora za igru te da bi mu bilo najpametnije da napusti klub.
Poklon iznenađenja
Svačeg sam se nagledao u europskoj košarci tako da me malo što može šokirati, ali otkaz najboljem strijelcu Eurolige (koji je odigrao uistinu vrhunsku sezonu: 19,8 poena, 6,4 asistencije, 3,8 poena i 1,3 ukradene lopte po susretu) me je naprosto bacio sa stolice. Svaka čast Messini na svim uspjesima, ali ovo je zaista bio idiotski potez, presedan, jedna od najglupljih odluka u povijesti Eurolige. Svi normalni klubovi pažljivo važu svaki euro kada se pojačavaju, ali, eto, Armani se nije libio potrošiti hrpu novaca da se oslabi, a usto i pojača konkurenta koji je bio na teškim mukama. Istinske zvijezde u naponu snage malobrojne su i zlata vrijede na europskom tržištu, a Milano se tako olako riješio jedne.
Sam James nije spuštene glave prihvatio odluku, dapače.
Na Twitteru je poveo rat protiv svog poslodavca, tvrdeći kako će zahtijevati da mu se isplati ugovor do zadnjeg centa te da nema namjeru seliti iz Milana, makar čitave godine ne taknuo loptu. Također je optužio ljude iz kluba da nisu presudili košarkaški razlozi, već to što se ne znaju nositi s igračima s čvrstom osobnošću. Ipak, nakon nekoliko dana stigla je vijest da je dogovoren sporazumni raskid — Armani je iskrcao vreću para za otpremninu i tako nagovorio Jamesa na odlazak. Pokazalo se da je Mike ipak preveliki ovisnik o košarci da bi se do kraja inatio i propustio čitavu sezonu baš kad je u naponu snage.
Svega nekoliko dana kasnije potpisao je za moskovskog velikana. CSKA se našao u problemu jer su ranije klub bili napustili gotovo svi najbitniji igrači, redom iz vanjske linije (Nando de Colo, Rodriguez, Cory Higgins), da bi mu potom stizale razne odbijenice (Dragan Bender, Jeremy Lin…). Dimitris Itoudis hitno je trebao novu zvijezdu oko koje će graditi put do obrane titule i činilo se da je neće naći, sve dok Messina nije odlučio poslati poklon iznenađenja svom bivšem klubu.
Mnogo se buke podiglo oko cijele ove sapunice, neki su čak povukli paralelu s Armanijevim otkazom Alessandru Gentileu prije par godina. Ima li sličnosti u tim slučajevima? Samo površne. Naime, iako kod obojice postoji doza narcisoidnosti, za razliku od Gentilea James nije sebičnjak na terenu. Velik broj prosječnih asistencija ponekad može zavarati — primjerice, kada netko dodavanjima hrani isključivo centre nakon pick igre, dok bekove na šutu ignorira, ali to ovdje nije slučaj. Mikeu ne predstavlja problem potvrditi otvorenog suigrača na trici.
Mike James ne zaboravlja
Po riječima njegova sveučilišnog trenera Mauricea Leitzkea, James je čitavu karijeru bio podcjenjivan.
“Mike je veliki borac, morao je grebati i rukama i nogama kako bi se uvijek iznova dokazivao sumnjičavcima”, izjavio je. Tu treba tražiti korijene njegove potrebe da se javno zauzima za sebe, kao i stalnog napretka koji je postizao: od Trnskog preko Izraela, druge talijanske lige i Kolossosa sve do Baskonije, Panathinaikosa i Phoenix Sunsa.
Mukotrpno se probijao prema vrhu, a gdje god da je bio, igrao je odlično i nešto novo unosio u svoju igru, dok su ga svi navijači, pa i Milanovi, jako voljeli. Međutim, razočaranja ga svejedno nisu zaobilazila, poput iznenadnog otkaza u Sunsima nedugo nakon što se sjajnim igrama izborio za fiksni ugovor. Potom se odlučio vratiti u Europu i dosegnuti zvjezdani, nedodirljivi status te se činilo se da mu je to konačno pošlo za rukom… Kad ono, novi šamar.
https://www.youtube.com/watch?v=0BY-ImT6rBc
Ali možda je i bolje ovako. I sam je izrazio zadovoljstvo zbog potpisa za ekipu s pobjedničkim mentalitetom, jasno impliciravši da isto ne vrijedi za momčad iz koje je otišao. Da je ostao u Milanu, vjerojatno bi opet bio u grčevitoj borbi za doigravanje, dok je Itoudisovu stroju i Final Four zicer, a biti strojovođa takve ekipe je najprestižnija funkcija u europskoj košarci.
I da, čak i u svojoj 30. godini pokazuje nove znakove napretka. Jasno, već odavno je on pun paket, prava sila, ali govorili su mu da troši previše lopti. Paaa, dobro, u redu, zato je u svom euroligaškom debiju za CSKA odlučio biti racionalniji — u Valenciji je pogodio sve što je uputio prema obruču i postao MVP kola. Potom se još malo zahuktao i s 28 poena uništio Himki.
No, sve je to samo zagrijavanje. Strpite se još dva mjeseca kada je na rasporedu okršaj CSKA i Milana. Možete se okladiti da ćemo tada gledati pravi osvetnički pohod jer, ako niste dosad primijetili, Mike James ne zaboravlja.
