Ispod duge tribine prekrcane ljudima u zelenim majicama stoji veliki natpis, razvučen duž njene cijele dužine: “Krenimo na razinu na kojoj još nitko nije bio”, poručuju. Iznad gomile stoji još veća šetalica s velikim natpisom “ULTRAS”, dodatno urešena prepoznatljivim — ako ne i pomalo stereotipnim — crtežom maskiranog navijača koji pali pirotehniku. Uskoro kreće glasna i koordinirana pjesma, popraćena nizom baklji na ogradi i vatrometom koji se ispaljuje u zrak, a ona grupica gostujućih navijača koju je policija pod pratnjom smjestila u specijalno dizajniran sektor toj sceni ipak, ni glasnoćom a ni vizualnim dojmom, ne može parirati.
Ako ste pomislili da je ovo opis s kakvog velikog nogometnog derbija, prevarili ste se.
U buci i dimu uslijed te užarene atmosfere teško je čuti čak i inače vrlo glasne zvukove brujanja motora na startnim pozicijama, koji do vrhunca tjeraju svih svojih 500 kubika. U pitanju je veliki ogled poljske PGE Ekstralige između domaćina Falubaza iz Zielone Góre i Stala iz Gorzówa Wielkopolskog, što je ogled trećeplasirane i šestoplasirane momčadi tamošnjeg speedway prvenstva. Odnosno, utrka motora koje su uz nogomet uvjerljivo najpopularniji sport u Poljskoj. Falubazove domaće utrke prosječno prati 13.083 ljudi, a one u Gorzówu gleda u prosjeku 10.192. Općenito je prosjek speedway Ekstralige 10.632 po utrci, što osjetno nadmašuje prosjekt gledanosti nogometne Ekstraklase — elitnu razinu nogometa u Poljskoj inače u prosjeku prati tek 8.808 gledatelja.
Od osam gradova čije momčadi se natječu u speedway Ekstraligi ‘ozbiljne’ nogometne klubove imaju tek dva
Taj fenomen fascinacije Poljaka utrkama specijalnih motora sa samo jednu brzinu bez kočnica nije rezultat pretakanja popularnosti iz, primjerice, Sjedinjenih Američkih Država, već je to tradicija koja u toj zemlji postoji gotovo punih 90 godina. Jednostavno, kada Poljaci shvate da su dobri u nekom sportu onda daju sve od sebe da podrška bude na razini. A svi znamo koliko fanatični mogu biti poljski navijači.
Speedway je kao motosport inicijalno razvijen u Velikoj Britaniji i njenim kolonijama između svjetskih ratova. No, popularnost utrka održavanih na dugim, ovalnim trkalištima brzo je postajala sve veća i širila se izvan granica tadašnjeg Britanskog Carstva. Iako su organizatori često napucavali brojke kako bi pokušali dodatno podignuti hype oko utrka, procjenjuje se da su međunarodne utrke na Wembleyju zaista privlačile više od 80.000 gledatelja, a najpopularniji trkaći tim, manchesterski Belle Vue stjecao je polako i globalni status. On se 1930-ih proširio i do grada Mysłowica, koji je završetkom Prvog svjetskog rata, kao i veći dio Gornje Šleske, vraćen Poljskoj; u gradu je tih godina izgrađeno i prvo speedway trkalište u zemlji. Iako se fenomen polagano širio i prema unutrašnjosti Poljske, dolazak Drugog svjetskog rata očekivano je zaustavio sve aktivnosti.
Zlatno doba poljskog speedwaya
Razvoj sporta usko je vezan uz socioekonomski razvoj Poljske, koja je kao komunistička država potpala pod utjecaj Sovjetskog Saveza.
Sporazum u Potsdamu je efektivno pomaknuo poljske granice kakvih 300-njak kilometara zapadno, pa je ogromna populacija ljudi iz ruralnog područja današnje Bjelorusije preko noći preseljena na područje Šleske, koja se u međuvremenu pod njemačkom upravom dodatno razvila i postala jedna od najindustrijaliziranijih pokrajina u Europi. Prelaskom na plansku ekonomiju 1949. Poljska se okrenula modernizaciji kroz razvoj industrije uglja, čelika i željeza, što je uključivalo i razvoj oružja, ali i moto-industrije. Tom seobom više od 250.000 ljudi s ruralnih u industrijska, urbana područja javila se i potreba za inkluzijom tog dijela stanovništva, pa je ubrzanom proizvodnjom tih uglavnom jeftinijih trkaćih motora fenomen speedwaya ponovno postao aktualan.
Uskoro je i sama poljska vlast uočila efekt koji sport ima na stanovništvo, pa ga je počela i poticati kao dio razvoja motorizacije, jednog od ključnih aspekata poljske modernizacije. Stjecanjem osjećaja pripadnosti preko trkaćih klubova njihova je gledanost naglo porasla ranih 1950-ih, pa su se klubovi se postupno počeli osnivati i izvan područja Gornje Šleske. Speedway je uzeo maha od Wrocław do Varšave, a klubove su dobili i Łódź u središnjoj, odnosno Poznanj i Bydgoszcz u zapadnoj Poljskoj.
Smrt Josifa Staljina 1953. bila je indirektno i važna za razvoj speedwaya, pošto se Poljska donekle otvorila prema Zapadu, a to je značilo i razmjenu iskustava s trkaćim kolegama iz Velike Britanije. Već je 1955. Belle Vue gostovao u Poljskoj, a godinu dana poslije natjecateljima iz Poljske je dopušteno i natjecanje na završnici Svjetskog kupa, gdje su u finalu tijesno izgubili od sad već rivala iz Belle Vuea. Toliko su Britanci bili impresionirani razinom kvalitete svojih poljskih kolega da su im taj trofej pobjednika na kraju i poklonili u znak prijateljstva, a on se i dan-danas dodjeljuje osvajaču Ekstralige.
Uslijedilo je zlatno doba poljskog speedwaya, u kojem su Poljaci kao učenici počeli nadmašivati svoje učitelje ranih 1960-ih, makar je to povremeno dolazilo s visokom cijenom. Naime, Marian Kaiser i Tadeusz Teodorowicz, uz Włodzimierza Szwendrowskog najbolji vozači tog razdoblja, iskoristili su slanje na ‘odškolovanje’ u Britaniju kako bi onamo i prebjegli, dok je Szwendorwskog od istog manevra odvratio tek strah od odmazde vlasti spram njegove obitelji u Poljskoj. S vremenom je taj prijateljski odnos uslijed zlatne ere speedwaya u obje države prerastao u rivalstvo, zbog kojeg je 1962. British Speedway Board of Control pod izlikom “rastućih troškova” ukinuo suradnju s poljskim kolegama.
Fanatična lokalpatriotska crta
Kako svakoj zlatnoj eri dođe kraj, tako je i u Poljskoj vrhunac opao dolaskom financijske krize, što je prouzročilo i gašenje klubova u područjima izvan Šleske. Speedway se tada ograničio na gradove u kojima je industrija kudikamo jača od snage lokalnih nogometnih klubova — pa je tako, primjerice, Varšava krajem 1960-ih ostala bez speedway tradicije, koja se u potpunosti prebacila na manja industrijska središta.
Takva je distribucija popularnosti otprilike na snazi i danas.
Od osam gradova čije momčadi se natječu u speedway Ekstraligi ‘ozbiljne’ nogometne klubove ima samo Wrocław te Częstochowa, čija se nogometna momčad Raków tek ove sezone plasirala u prvoligaško društvo. Nju, međutim, u prosjeku gleda tek nešto više od 3.000 ljudi, dok gradsku speedway momčad, forBET Włókniarz, koja je trenutno četvrtoplasirana u ligi, prati prosječno nevjerojatnih 13.833 gledatelja.
https://www.youtube.com/watch?v=7wnQnDMv6lk
U ostatku gradova uglavnom djeluju niželigaški nogometni klubovi — a zanimljivo je napomenuti da je, primjerice, u Zielonoj Góri, čija speedway momčad u prosjeku okuplja drugu najveću navijačku populaciju iza Częstochowe (13.083 gledatelja), sekcija ultrasa koja prati speedway tek 2010. osnovala i gradsku nogometnu momčad, što je u potpunosti obrnuto od uobičajenog tijeka razvoja sportskih društava. Inače, njih možete prepoznati po tome što na klupskom logotipu, otiskanom i na brojnim navijačkim zastavama te transparentima koje okružuju njihovo trkalište, stoji lice Mickeyja Mousea. Razlog nije u potpunosti jasan, makar određene informacije govore o tome da su osnivači speedway kluba 1961. imenovali popularnog Mikija kao ‘kuma’ trkačima, što je ostala tradicija i do danas.
Svaki od tih osam gradova je također i centar industrije u svojim regijama, što prati povijest razvoja speedwaya unutar specifične društvene pozadine. Fanatična lokalpatriotska crta koju Poljaci ispoljavaju najviše kroz sport ima, dakle, svoju specifičnu nišu u tom sportu, u kojem je Poljska najuspješnija nacija u povijesti Svjetskog kupa s osam osvojenih naslova.
Kada u sve dodamo i raširenu navijačku kulturu, onda dobijemo i recept za ovu pojavu, jedinstvenu u svijetu sporta. Onu u kojoj grla desetaka tisuća razularenih navijača mogu utišati čak i zvuk pucanja auspuha, dok dimne kutije zapraše tribine više nego prašina i ispušni plinovi motora s njihovim idolima za upravljačima.
