Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Oporavlja li se Serie A?

Cristiano Ronaldo u Juventusu, Milan u velikim problemima, a ostali?

Zadnja izmjena: 22. srpnja 2018. Ivan Benedetto/LaPresse

U samo dva mjeseca zaokružila se priča za koju su mnogi mislili da je nemoguća i postala stvarnost. Po osvajanju svog trećeg uzastopnog i četvrtog ukupno naslova europskog prvaka Europe s Realom Madridom, Cristiano Ronaldo dao je naslutiti kako je stiglo vrijeme za krenuti naprijed; dva mjeseca nakon toga sve je bilo gotovo.

Voljeli Juventus ili ne, dovođenje marketinški najjačeg igrača na svijetu, čak i u ovim za obične smrtnike poznim godinama, ogroman je potez za čitav talijanski nogomet. U Italiji je ta priča bacila u sjenu i Mundijal, što i nije toliko čudno buduća da na njemu Talijana nije biloo.

Svo to blještavilo, koreografije djece u Juventusovoj Akademiji koja su se poredala u natpis CR7 na terenu i čitava kampanja oko Ronaldovog dolaska nešto je što su mnogi očekivali da se može događati jedino u Kini ili u Paris Saint-Germainu, nikako ne u zemlji čiji je nogomet prije više od desetljeća pao na dupe s ogromne visine.

I tada je, ljeta 2006., Juventus također bio na naslovnicama. Umjesto da poleti na krilima titule svjetskog nogometnog prvaka, talijanski je nogomet pucao sebi u nogu i do kraja uništio renome koji se već neko vrijeme osipao. Posljedica afere Calciopoli bio je i egzodus igrača iz Serie A. Duboko korumpirani sustav kojeg nije zahvatila modernizacija infrastukture sada se suočio i s realnošću u kojoj su njegove perjanice, prije svih Juventus i Milan, bitno oslabljene. Postalo je jasno da ne može držati korak s ostatkom europske elite.

Dolazak Cristiana Ronalda u Serie A 12 godina kasnije na nekoj simboličkoj razini za mnoge ljubitelje talijanskog nogometa znači i konačno iskupljenje; misao da je talijanski nogomet ponovno relevantan i da je spreman uhvatiti taj ogromni korak koji je onomad izgubio. Imaju li takve želje uporišta u realnosti?

Balon od sapunice

Ako išta, događanja koja se odvijaju u sjeni tog velikog transfera samo ukazuju na to da je talijanski nogomet na putu da postane raslojeniji nego što je ikad bio.

U ponedjeljak je tako objavljeno kako čak dva poznata drugoligaša, Bari i Cesena, prestaju s radom nakon (novih) bankrota. Bari je čak triput pokušavao ustati iz pepela, ali njegov bi feniksov let završio prije nego što bi i ustao, baš kao i ovaj put. Cesenin bankrot mogao bi se odraziti i na Chievo, koji je bio umiješan u neke sumnjive transfere između dvaju klubova i ako mu se dokaže krivnja mogao bi biti izbačen u niži rang — u kojem još tri kluba čekaju konačni ishod svoje teške financijske situacije, s tim da još ni Parma nije dobila konačan odgovor smije li se priključiti Serie A uslijed optužbi za namještanje utakmica.

Sve u svemu, u posljednjih je pet godina više od 20 profesionalnih talijanskih klubova proglasilo bankrot, a duh Calciopolija itekako još lebdi nad tamnošnjim nogometom.

Prošli su dani blještavih magnata koji su svoja sredstva upucavali u klubove, što je u startu dovelo do ekspanzije Serie A

Mnogi su kao opipljiv znak ozdravljenja talijanskog nogometa uzeli i činjenicu da je lani Milan otkupio igrača u vrijednosti od čak 200 milijuna eura, nakon što je kineski konzorcij kroz novonastalu tvrtku Rossoneri Sport Investment preuzeo klub od Silvija Berlusconija. Trebao je to biti početak nove ere za slavni klub, ali godinu dana kasnije balon od sapunice se rasprsnuo. Nakon što se ispostavilo da je vlasnik konzorcija Li Yonghong u Kini novac za kupnju kluba zapravo namaknuo kroz kreditima od zelenaških firmi koje bi uskoro trebale i formalno preuzeti vlasništvo, UEFA je bila prisiljena reagirati.

Zbog procjene da klub ne može održavati pravila Financijskog fair playa zbog kršenja break-even regulacija, onih koji iziskuju da klubovi ne mogu koristiti riskantna zaduživanja kako bi financirali svakodnevnih rad kluba, Milan je na kraju izbačen iz europskih natjecanja. Onda je Sportski arbitražni sud (CAS) prihvatio žalbu na tu odluku i vratio slučaj UEFA-i koja bi sad trebala izreći novu, drugačiju kaznu. Tako će Milan ove sezone ipak igrati u Europi, ali pitanje njegova financiranja u bliskoj budućnosti ostaje otvoreno.

Priča bi se mogla proširiti još i na Inter te Fiorentinu, čiji se vlasnici i dalje suočavaju svaki sa svojim problemima, ali pravo stanje stvari se može ocrtati kroz poslovanje dvaju najbogatijih talijanskih klubova, Juventusa i Napolija.

Kult kratkoročnosti

Kako piše Calcio e Finanza, projekt specijaliziran za analizu poslovanja talijanskih klubova, oba su kluba i dalje u ogromnoj mjeri ovisna o rastu TV prava, koja su upravo ove godine prodana španjolskoj tvrtki MediaPro za iznos veći od milijardu eura. Iako se putem nje obvezuju smanjiti golemu razliku moći između vrha i dna elitnog ranga talijanskog nogometa, oni će i dalje održati dominantni poslovni model klubova koji stremi kombinaciji iskorištavanja TV prava i privatnih vlasničkih ulaganja.

Osnovni je problem što je upravo taj model i doveo do ovolike razine stratifikacije, koja je nemjerljivo odvojila vrh čak i od sredine; odnosno, tako i najveći klubovi zapravo preuzimaju značajniji poslovni rizik.

I onda se priča vrati na početak, gdje su radnici Fiat Chryslera, tvrtke u vlasništvu holdinga Exor ‘Juventusove’ obitelji Agnelli, čak pokrenuli štrajk kako bi ukazali na problematiku financiranja Ronaldova transfera. “Neprihvatljivo je da radnici tvornice rade ogromne ustupke”, ističe se u proglasu sindikata, “dok se istovremeno ogromna sredstva troše na dovođenje jednog igrača”.

Prošli su dani blještavih magnata koji su svoja sredstva upucavali u klubove, što je u startu dovelo do ekspanzije Serie A i talijanskog nogometa na globalnom tržištu. Puno je tih priča završilo dugovima, likvidacijama i zatvorskim kaznama, a ostali su se morali prilagoditi novonastalim okolnostima. Cristiano Ronaldo i njegov dolazak u Serie A svakako može donijeti niz pogodnosti, ponajprije samom Juventusu, ali on istovremeno služi kao pijesak u oči talijanskoj nogometnoj javnosti. Onoj koja će i dalje slaviti kult kratkoročnosti i impulsa više od sustavnog razvoja i poboljšanja infrastrukture koja bi onda pomogla da klubovi mogu živjeti i kroz nešto više od puke preprodaje igrača ili riskantnih vlasničkih ulaganja.

Ne propusti top članke