Za Zadrane je baš sve krenulo po zlu. Umjesto suverenog nastavka šampionske priče, momčad je u sezonu ušla deprimirajuće: ABA liga otvorena je s tri poraza, od čega dva domaća (Partizan i Cibona), dok su u domaćem prvenstvu već upisan kiksevi protiv Škrljeva i Splita. Trener Ivan Perinčić ponovo prikazuje slabosti kod samostalnog vođenja momčadi — njegov staloženi, beskrvni nastup uklapa se u mlake izvedbe njegovih momaka; štoviše, najvećim dijelom im je i uzrok. Pogotovo u situacijama kada stvari krenu ukrivo i potrebno je podići glas kako bi se promijenio ritam.
Situacija s igračke strane također ne cvjeta. Dominik Mavra izgleda kao da je glavom još uvijek na godišnjem odmoru; pojačanja Uroš Luković i Dario Drežnjak i dalje traže kemiju sa starosjediocima, a planirani starter Kevon Harris već je pokupio kovčege nakon što je u uvodnim kolima ABA lige upisao dva poena za 34 minute igre.
Malo tko je mogao slutiti da će njegov ekspresni odlazak dovesti do eskalacije problema na Višnjiku. Zadrani su već navikli na promašaje sa stranim igračima, i to mnogo sramotnije izvedene (epizoda s Glennom Davisom), ali Harrisov odlazak značio je da će se roster popuniti iskusnom domaćom opcijom. U načelu zvuči sjajno, ali zapravo je završilo neprihvatljivo za najtemperamentnije Zadrove navijače: u klub se nakon čitavog desetljeća vratio Pavle Marčinković.
Marčinković je jedan od onih zadarskih izdanaka koji su završili na listi nepoželjnih zbog prelaska u Cibonu, najljućeg rivala. Međutim, transfera na toj relaciji, izravnim ili posrednim putem, bilo je podosta, pa zato povratak tih igrača u zadarsko okrilje ne bi trebao izazvati ništa više od pokojeg zvižduka i uvredljivog povika s tribina u početnom razdoblju, barem dok igrač svojim predstavama na terenu ne zasluži da mu se oprosti sporna crtica iz životopisa.
Tornado ne želi da Zadar daje novac čovjeku koji je pokazao manjak poštovanja — ne prema navijačima, nego prema samom klubu
No, najava bojkota svih Zadrovih utakmica sve dok Marčinković ne ode iz kluba uistinu je ekstremna reakcija navijačke skupine Tornado, čuvene po tome da je ni Vladine represivne mjere nisu uspjele zaustaviti od pohoda u Dvoranu Krešimir Ćosić.
Ovakva reakcija čini se pretjeranom – zar će tako vjerni navijači ostaviti klub bez podrške zbog jednog tako sporednog lika? Jer Marčinković, realno, niti je ostavio većeg traga u Zadru niti u Ciboni. Međutim, čini se da je upravo ta činjenica u kombinaciji s problematičnim ponašanjem toliko ražestila Tornado.
Marčinković treba presjeći
Postoji jedan vrlo sličan, a opet tako različit slučaj — onaj Marka Popovića.
Pop je svojedobno počinio mnogo veću ‘izdaju’ od Marčinkovićeve. On je prošao put od Zadrove ikone, koja je momčad odvela do senzacionalnog osvajanja ABA lige, do najomraženijeg izdajnika koji je besramno ljubio Cibonin grb ispred istočne tribine kultnih Jazina. To je, naizgled, bio neoprostiv čin, ali Marko je pred kraj karijere u više navrata bio blizu povratka u Zadar, koji se na kraju nije dogodio.
Da se ipak jest bio ostvario, nema dvojbe da bi mu dio navijača pokazao kako dobro pamti sve, ali ipak je dojam da bi Pop vrlo brzo bio u potpunosti prihvaćen. Njegov grijeh čini se podosta težim od Marčinkovićeva trijumfalnog rezanja mrežice u Draženovom domu, ali stvar je u tome da je Popović Zadrova legenda — on je ranije svome klubu dao toliko toga što se usprkos svemu ne može zanemariti.
Marčinković, s druge strane, Zadru nije pružio ništa što bi ga izdvojilo od plejade ostalih prolaznika. Bio je, doduše, reprezentativni potencijal, ali kada je Zadar ispao iz ABA lige, odlučio je okrenuti leđa matičnom klubu te u teškim trenucima otići u redove najvećeg rivala. Taj Pavlov potez posve je razumljiv kada se uzme u obzir želja da napravi iskorak na višu razinu, ali to se naposljetku nije ostvarilo i rasplet je bio karmički: Zadar se ekspresno vratio u ABA ligu, dok je Marčinković godinama stagnirao u domaćoj ligi u Zagrebu i Splitu.
Ipak, sa Splitovim se usponom dogodio i onaj Marčinkovićev. Žuti su se prvo izdigli u Dvaba ligu, potom i u ABA-u, a Pavle je u tom pohodu zaslužio naslov MVP-ja domaćeg prvenstva, kao i poziv u reprezentaciju, gdje je dao znatni doprinos u plasmanu na Eurobasket. Marčinković je danas kao 32-godišnjak konačno igrački potpuno sazrio i svakako može više pomoći klubu nego što je to bilo prije deset godina.
No, isto tako je poznato da je njegovo samopouzdanje prilično labilno te da razina njegovih izvedbi uvelike ovisi o tome koliko je čist u glavi. A s ovako nabrušenom situacijom u kojoj se pretvorio u glavni Zadrov problem i prije nego što je kročio na parket, teško da možemo očekivati neke briljantne predstave, pa stoga brzi rastanak ne bi bio iznenađenje. S takvim raspletom najsretniji bi, pored Tornada, bili Zadrovi konkurenti.
Ogorčenje navijača zbog njegovog potpisa je razumljivo. Marčinković je odgajan u gradu u kojem je KK Zadar svetinja, a svojim nepromišljenim potezima počinio je, u Tornadovim očima, svetogrđe za koje se, k tome, nikad nije ispričao. Upravo u tome možda leži ključ ove zapetljane priče.
Ako se želi prekinuti ova toksična pat pozicija, Marčinković se treba javno posuti pepelom zbog poteza koje mu dio navijača zamjera; jednostavno treba reći da je bio mlad i glup, ali da se sada vratio zato što mu je Zadar ipak u srcu, a ne zbog toga što mu nitko drugi nije ponudio bolje uvjete. Tornado ne želi da Zadar daje novac čovjeku koji je pokazao manjak poštovanja — ne prema navijačima, nego prema samom klubu koji ga je stvorio. A ako se ljudi koji ga vode ne ponašaju prema klubu kao prema instituciji, onda je na njima da pokažu revolt.
Stanje u Zadru nije dobro – nijedan igrač ne bi trebao trpjeti toliki animozitet u domaćem okruženju, a klub se ne bi trebao udaljiti od najvjernijih navijača. Poznato je koliko navijači mogu biti tvrdoglavi, stoga Marčinković treba presjeći i ispričati se. Ako je za to previše ponosan ili smatra da nije učinio ništa loše, onda možda iz njegova povratka doista ne može proizaći ništa dobro.
