Relativno jednostavna bila je priprema derbija za Dinamova trenera Zorana Mamića. Hajduk je u posjedu lopte, odnosno pozicijskim napadima, prilično loša momčad koja nema niti posebno efikasne ili prepoznatljive mehanizme za ulazak u posljednju trećinu terena, niti dovoljno individualne kvalitete da bi to kompenzirala. Ovaj put nije bilo ni navijača koji bi domaćim igračima mogli biti poticaj.
Zato je Mamić, isto kao i svaki drugi iole razuman trener, mogao računati s tim da Hajduku prepusti inicijativu, pa i, u krajnjoj liniji, pristojan broj udaraca na gol, znajući da oni po svoj prilici neće doći iz izrađenih akcija ili iz sasvim rezonskih situacija. Bitnije je bilo ograničiti prostor i vrijeme na lopti Hajdukovim igračima, jer kad su prisiljeni na brze reakcije i odluke oni — iz već spomenutih razloga — vrlo često griješe, ostavljajući time i mogućnost da ih se brzo i jednostavno ugrozi u kontrama.
Stoga je Mamićeva postavka bila u osnovi kontraška. U sredini je Arijanu Ademiju prirodao Kristijana Jakića, najklasičnijeg defenzivnog ‘razbijača’ igre kojeg ima na rosteru, ispred njih lucidnog dodavača Lovru Majera, na krila brzance koji ne traže puno lopte u nogama, Mislava Oršića i Lirima Kastratija, te u špicu Brunu Petkovića, koji je i usprkos tome što nije u optimalnom stanju fizički impozantna figura koja uz sebe veže stopere, a može ih k tome još izvući s pozicije kad se vraća u pozadinu po loptu. Nije Dinamo isprva težio inicijativi niti kontroli igre kroz posjed nego nečemu bazičnijem. Hajduk je dobio privid da napada, dolazio je pred Dinamov šesnaesterac i najveći dio prvog poluvremena imao i prednost u posjedu, ali je bio uglavnom bezopasan.
Hajduk je danas klub bez vizije. To je potvrdilo i imenovanje Harija Vukasa za stalnog trenera tijekom ove reprezentativne stanke, potez koji upravo vrišteći ukazuje na nedostatak vizije, kao i zdravih ambicija. A kakav je klub u cjelini, takva je i momčad na terenu.
I protiv puno nesposobobnijih suparnika ona igra velikim dijelom ‘na silu’, gledajući kako će u napadu ušićariti nešto udarcima izvana, ponekim odbijancem, dobivenim ključnim duelom, kontrom, rekontrom, iz prekida ili iz ‘ludila’, uzdajući se pritom da je druga strana neće kazniti iz neke od situacija kad se obrana iznenada otvori i ostavi prostor za čistu šansu, što se redovito događa.
Dimitrios Diamantakos novi je adut, on je odmah u debiju pokazao da može zabiti ni iz čega, a upravo takav, centarfor kojemu ne treba izrađena šansa da bi zabio, bio je potreban Hajduku. Kao što mu je potreban i Mijo Caktaš sa svojim talentom da se iznenada nađe na pravom mjestu i finišira. Međutim, to je nedovoljno i siromašno za klub takve stature; pogotovo zato jer Hajduk uopće nema kreatora.
A ako nemaš kreatora, onda, sasvim logično, ne možeš imati ni kreacije.
Odnosi snaga doimali su se izjednačeno, dojam je čak blago naginjao i na Hajdukovu stranu sve dok Dinamo nije zabio svoj prvi. Nakon toga je potpuno deklasirao Hajduka, preuzeo i posjed i kreiranje šansi, sve je prštalo od gostujućeg talenta, a Josip Posavec je dugo bio na streljani.
Izmjene koje je Vukas napravio u drugom poluvremenu vam u ovom trenutku nisam u stanju racionalno objasniti; za nadati se je da će to u sutrašnjem tekstu moći kolega Mihovil Topić nakon što još jednom odgleda i analizira utakmicu. Prvi dojam je bio da je Hajdukov trener njima u igru svoje momčadi — namjerno ili ne, tko će ga znati — unio još malo nereda, čime je donekle zbunio i suparnika koji se već počeo opuštati. Na kraju se iz nereda rodilo nešto nalik kreaciji, a Hajduk umalo došao i do remija, što bi, po svemu viđenom, bilo debelo nezasluženo. Dinamo je na momente bio odličan, ali je pokazao i popriličnu nestabilnost u oba smjera, što bi ga moglo skupo koštati već idućeg tjedna u Europi; no, i takav je jasno iskazao razliku u klasi, pa i organizaciji igre u odnosu na Hajduk.
Jer možemo pričati o tome je li netko trebao ovo ili ono zabiti, je li nešto trebalo biti suđeno ili ne, ali suština je u tome da je s ovakvom igrom teško očekivati bilo što više. S ovakvom igrom, ovakvim trenerom i ovakvim klubom.
