Skoro sve, jer točno u trenutku kad se na YouTube kanalu prenosio meč Dubrovnika i Umaga, u istoj ligi su igrali PPD Zagreb i Nexe. Tu prijenosa nije bilo.

Tibor Gojun vlasnik je firme Medijske prodajne kuće d. o. o. koja ima TV prava za hrvatski klupski rukomet. On je u intervjuima objasnio kako PPD Zagreb nema tehničke uvjete kako bi organizirao prijenos utakmice na zadovoljavajućoj razini produkcije, a u mailovima koje je objavio RTL piše kako je suglasnost za streamanje odbio, jer bi to narušilo cjelovitost medijskih prava usred pregovaračkog procesa s televizijskim kućama koji je u tijeku. To je logičan dio priče. Gojun je kupio TV prava da na njima nešto zaradi, a teško postoji bolja prilika da se zaradi od onoga kada igraju prvi i drugi na prvenstvenoj ljestvici.

Gašenje kamera u Kutiji šibica nije neinteligencija ili kratkovidnost glavnih ljudi Saveza. To je obični bezobrazluk i bahatost

PPD Zagreb je vratio Ivana Čupića, Željka Musu i Jakova Gojuna kako bi dobio veteransku stabilnost; doveo je Ivicu Obrvana na klupu, podigao je obranu na pristojnu razinu i kao rezultat toga je došla činjenica da je prestao biti kanta za napucavanje u Europi i da se napokon se odvojio od dna tablice u Ligi prvaka.

Nexe je, s druge strane, sastavio momčad s kojom je konkurentan u Europi. Branko Tamše zna što radi: Halil Jaganjac, Predrag Vejin i Janko Kević dominiraju vanjskom linijom, dobra je rotacija na krilima i Nexe igra rukomet koji je dovoljno brz da se s njim može konkurirati i na gostovanju u Gudmeu kod danskog GOG-a. Na kraju krajeva, to je momčad koja je dovoljno dobra da uđe među četiri najbolja u EHF Cupu i može konkurirati PPD Zagrebu. To je, uostalom, dokazala kad je u prvoj međusobnoj utakmici Zagrebu priuštila prvi poraz u domaćoj ligi još od 2007., kada je bolji bio Osijek.

Dovoljno za sumnju

Ako se u hrvatskom klupskom rukometu trenutno išta može prodati, to je onda utakmica PPD Zagreba i Nexea. Međutim, izgleda da nije bilo interesa. Gojun očito nije našao nijednu od televizijskih kuća kojoj je dvoboj Zagreba i Nexea bio dovoljno atraktivan da bi u njega uložila novac i prijenos nije ostvaren. Niti na televiziji niti na YouTubeu.

I tu dolazimo do suštine svega: inteligencije kojom se rješavaju ovakve stvari.

Sve da i nije bilo zainteresiranih strana, kamere moraju biti tu. Ako već nema komercijalnog interesa kod televizija, onda HRS mora zaštititi svoj proizvod i riješiti prijenos izravno s vlasnikom prava. Ako treba platiti, onda platiti kako bi najbolje od onoga što klupski rukomet može ponuditi bilo servirano javnosti koja će, možda, onda idući put biti zainteresirana za kupnju sadržaja za ono što je ovaj put vidjela u izlogu. Zato izlozi i postoje — da pokažu najbolje što dućan ima i da privuče ljude unutra gdje će nešto potrošiti, a HRS trenutno nema ništa privlačnije od utakmice PPD Zagreba i Nexea.

Ali čak i ako maknemo ekonomsku dimenziju, treba imati dovoljno inteligencije da se zaštiti integritet natjecanja i izbjegne manevarski prostor za prozivanje te negativni publicitet koji će uslijediti. Ma, na kraju krajeva, treba imati dovoljno inteligencije i izlobirati rješenje kojim će se zaštititi vlastita guzica i izbjeći pritisak, jer nije normalno da se u trenutku kad na internetu možete pratiti sve što vam padne na pamet — pa i utakmicu zadnjeg i predzadnjeg u toj istoj ligi — odjednom kamere na utakmici PPD-a i Nexea gase. Ne treba se ništa dogoditi, samo taj ekstrem je dovoljan da se podigne sumnja.

A dogodilo se. Dogodilo se to da je Nexe prvo isključenje dobio nakon 90 sekundi utakmice i da je od prvih 10 minuta utakmice čak šest proveo s igračem manje, dok je Zagreb stvarao prednost koju je čuvao do kraja utakmice.

Jesu li isključenja bila opravdana ili ne i je li sudački kriterij bio dobar? Ne znamo. Nije bilo snimke i to je ogromni HRS-ov autogol jer se time otvara prostor za spekulacije.

Bezobrazluk i bahatost

“Nažalost, na terenu se od prve minute počelo događati ono čega su se svi pribojavali, a čemu je prethodila i temeljita priprema u režiji domaće ekipe i Hrvatskog rukometnog saveza”, objasnio je svoj stav Nexe nakon utakmice. Stav koji je očekivan i koji su pratile reakcije javnosti koje su, također očekivano, stale na Nexeovu stranu. Nakon onoga što se dogodilo s Metkovićem i titule koja je administrativno oduzeta, nakon svih cirkusa s Medveščakom, Zametom i svim ostalima na kojima su institucije trenirale strogoću jer su se pojavili kao naznaka konkurencije, na čiju je stranu racionalno stati? Kluba koji je na sva zvona dizao buku da se prijenos omogući i koji je nudio lovu da se prijenos realizira ili onih koji su to odbijali?

Tu prestaje biti bitno što je istina, a što nije. Jedino je bitno tko je toliko kratkovidan da ugasi kamere na derbiju i pruži povod da ga se prozove za netransparentnost. Doduše, za to bi nekoga trebalo biti briga što javnost misli, a u vodstvu hrvatskog rukometa odavno nikoga nije briga što netko misli o njima. Oni guraju po svome, i kad ima kamera i kad nema. Hrvatski rukomet je privatna igračka u nekom odvojenom svemiru u kojem se igra po nekim posebnim pravilima i u kojem kamere samo smetaju. Bitni su samo oni, svi ostali su suvišni.

I zato gašenje kamera u Kutiji šibica nije neinteligencija ili kratkovidnost glavnih ljudi Saveza. To je obični bezobrazluk i bahatost, pri čemu nikoga zapravo nije briga što javnost misli. To je poruka toj javnosti zbog koga se rukomet u Hrvatskoj zapravo igra, a to nije javnost niti su to igrači.

Šefovi hrvatskog rukometa, bili oni formalni ili neformalni, navikli su da mogu raditi što god žele. Igrači otpadaju iz reprezentacije ovisno o želji da poljube prsten, ugovori se sklapaju i raskidaju kako kome padne na pamet, prvenstva se rješavaju za zelenim stolom i ništa se ne prepušta slučaju. Kome tu trebaju kamere i reflektori? U mraku se neke stvari bolje vide.