Tri mjeseca kasnije stigla je vijest da je Gnjidić prodan Mornaru, što je Cibona smjesta demantirala, dok su iz Mornara poručili da se trenutno ne bave transferima, nego završnicom prvenstva. Međutim, nakon što je Budućnost izbacila Barane u polufinalu ABA lige, predsjednik kluba Đorđije Pavićević otkrio je novinarima planove za novu sezonu.

“Blizu smo potpisa jednog od najvećih talenata u regiji”, rekao je. “Postoji opcija da oko njega gradimo momčad, kao i da plasman u doigravanje ne bude primaran.“. Samo par tjedana kasnije Pavićević je posve otkrio karte: obavijestio je javnost da je raskinut ugovor s Jacobom Pullenom te da će Mornar na njegovu poziciju dovesti Gnjidića, dodajući da će zadatak kluba biti “izbrusiti njegov talent do NBA razine”.

Ode li Gnjidić zaista u Bar, to neće biti nikakav udarac za hrvatsku košarku

U Ciboni su, pak, i dalje odbijali mogućnost prodaje. Direktor Domagoj Čavlović poručio je da je još uvijek na snazi plan o stvaranju potentne mlade Cibone s okosnicom u domaćim talentima, a Gnjidić je, nakon vjerojatnog Prkačinova odlaska u NBA, najveći dragulj u sastavu Vladimira Jovanovića. Rekao je Čavlović da je mladić u svim klupskim planovima, da ima važeći ugovor i da nije prodan — štoviše, tvrdio je kako mu je Cibona ponudila revidirani ugovor.

Nedugo potom iz Mornara su poručili da su se dogovorili s igračem koji želi u Bar, ali da završetak posla ovisi o Ciboni s kojom ima važeći ugovor za sljedeću sezonu. I tu je stalo. Rasplet ove dvomjesečne sage još uvijek se očekuje.

Vic u igri i dječje bolesti

Uistinu je neuobičajeno da na regionalnoj košarkaškoj sceni krene ovakav glasni lov na igrača pod ugovorom, a k tome je širi kontekst ove priče prično sulud. Naime, za hrvatskog je talenta nevjerojatno jako zagrizao crnogorski klub, koji dosad u svojim regionalnim sezonama nije pokazivao ama baš nikakvu sklonost razvijanju mladih igrača; dapače, Mornarove momčadi redovito su bile prekrcane iskustvom i skupocjenim Amerikancima. S druge strane, u Ciboni se kunu u Gnjidića i, kao, odbijaju svaku primisao o prodaji, ali su zato na njegovu poziciju doveli Josea Vildozu, 25-godišnjeg Argentinca koji je nedavno bio MVP finala argentinskog prvenstva. Isto tako, važeći ugovor za sljedeću sezonu ima i Radovčić, koji je u protekloj sezoni dobivao više povjerenja od Gnjidića.

Kakav je uopće igrač taj mladac oko kojeg se digla halabuka?

Nakon što je dospio u središte pozornosti, najednom se počeo spominjati i kao NBA potencijal, premda se ne može reći da je izazvao interes američkih skauta. U travnju je navršio 20 godina, što znači da je u očima NBA ‘lovaca’ već igrač u godinama. Jasno, mnoštvo nedavnih primjera pokazalo je da se u NBA može i u kasnijoj dobiuz priličnu pompu (Vasilije Micić, Gabriel Deck, Facundo Campazzo…), ali za to više nije dovoljno biti nadaren, uz fizički potencijal, nego je potrebno ostvariti zaista sjajnu karijeru u europskim okvirima, i to u najjačim natjecanjima.

Gnjidić ima zavidnu visinu za razigravača (197 cm), kao i solidnu brzinu i vanjski šut, donekle podsjeća na Zorana Planinića. Nije teško shvatiti zašto su se Pavićevići toliko zagrijali za Lovru. Po samom načinu na koji vodi loptu očito je da je riječ o košarkašu s izuzetnim vicem u igri — loptu dodiruje kao da mu je partner za latinoameričke plesove, a onda s njom otpleše ili do atraktivnih poteza ili ravno u suparničku klopku. U svojih 15-ak minuta u 16 utakmica ABA lige ostvario je gotovo jednak omjer asistencija i izgubljenih lopti (2,1:1,9), što je podatak kakav nijedan razigravač ne voli čuti.

Da je dobio priliku prošlih sezona, možda bi se i riješio tih dječjih bolesti do svog 20. rođendana, a ovako je morao sazrijevati kasnije. Zapravo, Gnjidić je bio u opasnosti da sasvim ostane bez prilike za dokazivanjem u redovima Vukova. Podsjetimo se, ljetos je Cibonina struka vijećala koga će od dvojice talenata razvijati na poziciji playa i na kraju je ispisnicu dobio godinu dana mlađi Filip Paponja, koji je potom završio u Zadru.

Dobrobit domaće košarke

U svojoj prvoj pravoj seniorskoj sezoni Gnjidić je pokazao da posjeduje određene kvalitete, ali generalni dojam je uvelike nedorečen, što znači da ulaganje u njega za Mornar predstavlja nemali rizik. Cibona također riskira ako ne prihvati ponudu, jer nitko ne može dati ruku u vatru da rasplet neće biti isti kao i s, primjerice, Karlom Uljarevićem, od koga se očekivalo mnogo, da bi na koncu bio proglašen viškom usred sezone.

Što se tiče Gnjidića, on je u odličnoj situaciji jer će zaraditi prvi ozbiljan novac od košarke bilo da ode u Bar ili da prihvati poboljšani ugovor u Ciboni, a osim toga će se sljedeće sezone zasigurno naigrati jer nikom u ovoj priči nije u interesu da ga drži na klupi nakon skupo plaćene odluke.

A što je najbolji ishod ako gledamo dobrobit hrvatske košarke, odnosno činjenicu da ozbiljan play nije proizveden još od etabliranja Roka Lenija Ukića?

Iz te perspektive nema velike dvojbe — Gnjidić mora ići u Bar. On nije vrsta igrača poput Prkačina, koji može na svojim leđima vući slabu momčad, bilježiti poraze i pritom igrački stasati. Razigravači dijele sudbinu trenera, učinkovitost i vrijednost im uvelike ovise o momčadi s kojom raspolažu. Primjerice, Gnjidiću će sigurno biti lakše kreirati ako uz sebe na krilu ima iskusnog igrača visoke klase poput Melvina Ejima, koji je također na meti Barana, nego Nakića, koji se još uvijek nalazi u formativnim godinama.

Nakon Cedevitina odlaska Hrvatska naprosto nema klub koji je financijski dovoljno moćan da sastavi momčad dovoljno kvalitetnu za prestižna europska natjecanja i doigravanje ABA lige, što Mornar itekako može. U takvom će okruženju, ako mu se da ozbiljna uloga, mladi igrač bolje i brže stasati nego u momčadi koja se tradicionalno bori za ostanak u ABA ligi.

Dojam je da se u Ciboni prijetvorno nećkaju oko prodaje kako bi odugovlačenjem umanjili gnjev navijača i podigli visinu odštete. Ali ode li Gnjidić zaista naposljetku u Bar, to neće biti nikakav udarac za hrvatsku košarku; dapače, bit će to jako dobra prilika da se iz sirovog talenta iskleše pravi igrač.