Ako svi misle slično, onda nitko ne misli baš puno, izreka je koja se pripisuje Walteru Lippmanu. No, teško da biste pasioniranim ljubiteljima NBA lige mogli zamjeriti to što će se gotovo uvijek složiti oko toga koja je najlošija generacija drafta u novijoj povijesti: ona iz 2000. kao da se potrudila pokazati da o nekim stvarima i ne treba baš puno razmišljati. Istini za volju, malo je koji od tih igrača izbjegao teške ozljede koje su im sputale potencijal i skratile karijeru.
Još je jedan NBA draft, 13 godina kasnije, ponudio prilično slab izbor igrača i odluke momčadi koga izabrati bi bile su poput lutrije. Ipak, jedna je momčad na oba drafta odlično birala i dobila prvoklasne igrače.
Millwaukee Bucksi te su 2000. kao 43. pick izabrali Michaela Redda – pokazati će se kasnije, najkvalitetnijeg igrača kojega su mogli dobiti. Nažalost niti njega ozljede nisu zaobišle, a taman je krenuo igrati na All Star razini i postao jedan od najboljih bekova lige.
Kada su 2013. godine kao 15. izbor odlučili na draftu uzeti izvjesnog Giannisa Antetokounmpoa, mnogi su ostali iznenađeni i zaključili da je pick bačen u vjetar. Giannis je bio relativno nepoznat mladi igrač iz druge grčke košarkaške lige i predviđana mu je sudbina mnogih stranaca biranih na osnovu čistog potencijala koji kasnije nisu ostvarili.
Iako je sin siromašnih nigerijskih imigranata bio u najmanju ruku nepoznanica, u Grčkoj je zarana počeo na sebe skretati pozornost. U svojoj prvoj seniorskoj sezoni, nedugo nakon što se ostavio prodaje satova i sunčanih naočala po atenskim ulicama i posvetio košarci, momak tada visok 206 centimetara mogao je bez problema uskočiti na poziciju organizatora igre i predvoditi napade Filathlitikosa. Za svoju je visinu imao nevjerojatnu koordinaciju s loptom u rukama, a sami raspon ruku bila je kvaliteta više u njegovoj igri i dodatna prednost na parketu, pošto ga je bilo praktično nemoguće blokirati.
Zanimljiv mladi prospekt i profil takvog talenta nije prošao nezapaženo među europskim klubovima, a najbrža je bila Zaragoza koja je polovicom sezone potpisala četverogodišnji ugovor s mladim Grkom koji je imao opciju odlaska u NBA ligu nakon drafta. Giannis se ipak na kraju sezone umjesto igranja ACB lige odlučio zaputiti prema Americi i najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu.
Presudan dolazak Jasona Kidda
Do koje mjere će neki igrač iskoristiti svoj potencijal u NBA-u i kako će se snaći, ovisi o jako puno faktora koji nisu nužno usko povezani sa samim sposobnostima igrača. Giannis je imao sreću da ga je birala momčad koja je godinama plesala na rubu ulaska u playoff, a najčešće bi ostala kratkih rukava. Što je u konačnici značilo da nisu imali najviše pickove na draftu kojima su mogli birati dobre igrače, a sposobnost da franšiza poput Bucksa i grada kao što je hladni Milwaukee privuče nekog vrhunskog slobodnog igrača sasvim je slaba.
Momčad je tako u trenutku Giannisova dolaska bila prekrcana osrednjim igračima od kojih se nitko nije previše izdvajao i od kojih nitko u budućnosti nije imao sposobnosti povesti momčad u borbu za sami vrh. A kada se Larry Sanders zbog privatnih problema povukao sa NBA parketa i otišao iz Bucksa, vrata su se širom otvorila za Giannisa da pokaže što zna i može.
Mogao je jako puno i nije se bojao to pokazati već u svojoj prvoj sezoni. Svestrani igrač krpao je pozicije u petorci Bucksa i bilo mu je gotovo svejedno kojeg će igrača zamijeniti ulaskom sa klupe. Doslovno ste iz mjeseca u mjesec mogli pratiti njegov napredak, a pristupom i borbenošću na oba kraja terena zadobio je simpatije navijača.
Naravno, statistika kod mladog rookieja nije uopće bila impresivna, s obzirom na to da je još uvijek bio sirovi talent, ali počelo se ispostavljati da se razvija u pravom smjeru i da su Bucksi pogodili s njegovim izborom.
Ogromni raspon ruku od 220 centimetara pomaže mu da kontrolira linije dodavanja i ometa suparnike u brzom protoku lopte
Dolaskom Jasona Kidda na mjesto glavnog trenera Giannis je dobio odličnog mentora koji je prepoznao kakav talent ima u rukama, znao mu usmjeriti igru i racionalno je dozirati. Sve ga je više krenuo koristiti kao primarnu napadačku opciju zbog odličnog pregleda igre i pametnih odluka koje je donosio kao playmaker. Koliko mjesta za napredak krije u svojoj igri postalo je jasno prošle sezone kada su zbog ozljeda Bucksi ostali bez bekova OJ-a Mayoa, Michaela Carter-Williamsa i Greivisa Vasqueza, pa je Giannis i formalno preuzeo ulogu organizatora igre.
Kontra na razini Lebrona
Brojke su u kratkom vremenu eksplodirale i približile se triple-double prosjeku, a Giannis je dobivao sve više medijskog prostora. The Greek Freak, nazvan tako zato što je pravi raritet vidjeti 211 centimetara visokog igrača na poziciji playa, organizirao je napade Bucksa i bildao vlastitu statistiku. S njim u vodećoj ulozi Bucksi su povećali broj postignutih poena, a napad je postao puno brži i fluidniji.
Možda i najbolji primjer koliko je dominantan postao u tom vremenu predstavlja potez iz prošle sezone na utamici protiv Oklahome. Skočio je u napadu i ugrabio skok, krenuo silovito prema reketu Thundera i onda eurostep driblingom poslao Russella Westbrooka po ćevape, a Sergeu Ibaki zakucao u lice.
Ove sezone, uz potporu napokon zdravog Jabarija Parkera i dodatak par igrača zaduženih za epizodne uloge, Antetokounmpo je isplivao na sam vrh najboljih igrača lige i vodi Milwaukee u napad na što bolju poziciju za doigravanje. Njegove su brojke više nego respektabilne (24 poena, 6 asistencija, 9 skokova, po 2 blokade i ukradene lopte po utakmici) i trenutno je jedino Westbrook ispred njega po indeksu korisnosti. Ako uzmemo u obzir da je vodeći u praktički svim statističkim kategorijama Bucksa i da baš pravu pomoć ima jedino u Parkeru, čovjek je legitimni kandidat i za MVP nagradu na kraju sezone.
Momak se prometnuo u jednog od najboljih defenzivaca lige. Ogromni raspon ruku od 220 centimetara pomaže mu da kontrolira linije dodavanja i ometa suparnike u brzom protoku lopte. Eksplozivnost i lateralna brzina omogućuju mu da bez problema preuzima niže igrače ili pomaže krpati rupe u obrani kad mu suigrači ispadnu iz obrambenih rotacija.
Ofenzivno je na razini Lebrona Jamesa kad krene u kontru, tada ga je praktički nemoguće zaustaviti. Ta će njegova kvaliteta još više doći do izražaja kako Bucksi budu dizali tempo igre, jer su trenutno sporiji od većine momčadi u ligi. Odlično koristi otvorene linije u suparničkoj obrani da napadne obruč i jako često ga se mora zaustavljati prekršajima. Iako se pred sezonu govorilo kako će doslovno igrati poziciju organizatora igre, Giannis je primarno point forward koji koristi svoje ostale kvalitete da kreira prilike za suigrače.
Želi ostati u Bucksima
Koliko dobro to radi, govori podatak da su ove sezone u asistencijama za tricu ispred njega jedino James Harden, Draymond Green, Westbrok i Lebron. Sad uzmite u obzir da Milwaukee pripada samom dnu lige po ispucanim tricama po utakmici i da je Giannis okružen s daleko manje šuterskog talenta od prethodno nabrojanog društva.
Zasad mu je minus šut, kao i igra na postavljenu obranu jednom kad ga se usmjeri na izolaciju, što je opet direktna posljedica toga što ne može takve situacije rješavati šutom. Jednom kad podesi ruku, bit će nezaustavljiv.
Za Milwaukee je Antetokounmpo dar s neba, pogotovo nakon izjava da želi ostati do kraja karijere i graditi nasljeđe kakvo je imao Tim Duncan u San Antoniju. Front office Bucksa morat će sve napraviti da bi njega i Parkera okružio kvalitetnim suigračima i stvorio im okruženje koje će biti dostatno za napad na NBA titulu.
Ne smiju dugo čekati. Samo bacite pogled prema Oklahomi ili se sjetite kako u prošlosti Sixersi nisu znali iskoristiti Charlesa Barkleya, kao ni Minnesota Kevina Garnetta.
