Volio bih da takvo nešto mogu primijeniti na košarku, primarno na FIBA-in kvalifikacijski sustav za velika natjecanja, pa da usred klupske sezone zbilja mogu uživati u punom sjaju reprezentativne košarke.

Ponešto euroligaških igrača sudjelovalo je i u prethodnim prozorima, ali ovisno o selektivnoj dobroj volji klubova — oni su neke svoje igrače puštali da se odazovu, a druge u isto doba nisu, što znači da su izravno krojili sudbine reprezentacija. Budući da je nakon šest i pol godina konačno došlo do usklađivanja euroligaškog kalendara s FIBA-inim zimskim kvalifikacijskim prozorom, ponadao sam se da će brojnije sudjelovanje euroligaških igrača znatnije podići kvalitetu utakmica, ali brzo sam uvidio da od toga neće biti velike vajde.

Usprkos poražavajućoj kvaliteti košarke, ideja je u osnovi dobra. Reforma sustava donijela je više utakmica u domaćim dvoranama, ali ovaj je termin pogrešan

Hrvatski pratitelji u to su se prije svega mogli uvjeriti promatrajući dozlaboga tvrdi i rastrgani okršaj izabranika Josipa Sesara s Francuzima, ali još se očitije se to moglo vidjeti na utakmicama aktualnih europskih prvaka Španjolaca. Istina, i svjetski prvaci Nijemci ostali su na 62 poena te posrnuli u rudarskom okršaju s Bugarima, ali ono što je u ove dvije utakmice prikazala Španjolska osobito je zabrinjavajuće, i to ne samo iz njene perspektive. Dva poraza sama po sebi nisu toliko sporna koliko uistinu čemerna igra ekipe koju, da ne bude zabune, i dalje vodi Sergio Scariolo, najtrofejniji izbornik svih vremena i općepriznati trenerski mag.

Španjolci su najprije na domaćem terenu poklekli protiv rasterećene Latvije koja je kao domaćin automatski kvalificirana (baš kao i Cipar, Poljska i Finska, što ozbiljno utječe na samu regularnost sustava, budući da iz nepoznatog razloga nisu smješteni u istu skupinu). Nominalno je to trebala biti košarkaška ljepotica, ali u praksi smo dobili rugobicu u kojoj su gosti uspjeli slaviti usprkos 20 izgubljenih lopti, ponajprije zahvaljujući očajnom šutu iz igre domaćih.

Prozori koje treba zatvoriti

No, prava noćna mora za Španjolce uslijedila je par dana kasnije: nekoć nezaustavljiva Furija ubacila je mizerna 53 poena na gostovanju kod Belgije pod vodstvom nesuđenog hrvatskog izbornika Darija Gjergje, koja je, pak, nakon užasavajućih 19 poena na poluvremenu nekako uspjela dogurati do 58 i uzeti bodove u nadmetanju ‘tko će manje’.

Imao je Scariolo na raspolaganju brojne euroligaške igrače (Juancho Hernangómez, Joel Parra, Victor Claver, Dario Brizuela, Alberto Abalde, Xabier López-Arostegui), a dobio je usto i dodir ekstra-klase povratkom Rickyja Rubija. Naravno, Scariolo je imao i svo svoje znanje i iskustvo koji nisu neobjašnjivo ishlapjeli, ali jedna ključna stvar ipak mu je nedostajala kako bi njegova momčad bila u stanju igrati gledljivu košarku. Vrijeme. U FIBA-inim zimskim prozorima naprosto nema dovoljno vremena da bi ijedan stručnjak uigrao bilo što na čemu može s punim pouzdanjem temeljiti igru svoje ekipe.

U tri-četiri zajednička treninga naprosto je nemoguće stvoriti sve one automatizme koji su neophodni da čitava momčad djeluje koherentno. Neke osnovne postavke su, doduše, postavljene, ali više u teoriji nego u praksi, stoga na utakmicama gledamo abnormalne količine improvizacije koja rezultira brojnim izgubljenim loptama, slabo izrađenim šutovima, pogrešnim kretnjama, rastrganim ritmom i nadasve lošom košarkom. Znate kako je to kada ekipa skupi novac i uzme termin u dvorani, pa neposredno uoči basketa biraju tko će s kime — netko klikne bolje, netko lošije, ali nit igre svih timova učestalo presijecaju kaos i anarhija.

Ovi FIBA-ini prozori temelje se na sličnim principima. “Igrači su se borili, nemam im što zamjeriti, ali mi praktički nismo mogli ubaciti koš”, poručio je potišteni Scariolo očito se osjećajući posramljeno zato što je primoran potpisati ovakvo potonuće, “I to je to, sada trebamo zatvoriti ovaj prozor i posvetiti se olimpijskim kvalifikacijama za koje ćemo imati pripremni kamp, budući da će klupske lige biti završene”, znakovito je zaključio presicu.

Istina, lijepo je bilo vidjeti Rubija, Marija Hezonju, Mathiasa Lessorta i ostale zvijezde u kvalifikacijama, ali to ne rješava suštinu problema već samo dotjerava vanjštinu šuplje priče. Ove itekako važne utakmice dolaze u užasno nezgodnom trenutku za igrače — u ionako utakmicama prekrcanoj klupskoj sezoni, reprezentativne kvalifikacije dolaze neposredno nakon ogromne mentalno-fizičke potrošnje koju donose završnice kupova.

Većina igrača doletjet će na okupljanje uvelike ispražnjeni, stoga usprkos silnoj želji neće biti u stanju u tako kratkom razdoblju pohvatati konce igre. I onda ćemo dobiti izrazito borbene utakmice na 50-60 poena u kojima je svašta moguće, pa je tako u istom danu Belgija pobijedila europske prvake, Bugarska svjetske, a Kuba olimpijske, da se malo maknemo i na drugi kraj planeta budući da ovaj problem nije samo europski.

Usprkos poražavajućoj kvaliteti košarke, sama ideja u osnovi je dobra. FIBA-ina reforma sustava donijela je više utakmica reprezentacija u domaćim dvoranama, čega je ranije nasušno nedostajalo, budući da se plasman na velika natjecanja u značajnom broju mogao osigurati na prethodnom velikom natjecanju. No, ovaj je termin potpuno pogrešan. Umjesto tvrdoglavog inzistiranja na uguravanju u srce klupske sezone, FIBA treba u kalendaru potražiti primjerenije termine u kojima će izbornici dobiti neophodnih desetak dana za uigravanje svojih pulena kako bi porasla kvaliteta izvedbi. Primjerice, sljedeći je rujan ostao potpuno prazan, dok su iduće kvalifikacijske utakmice zakazane u studenom (kad bi se trebala igrati Euroliga) i ponovo u veljači.

Na koncu se opet vraćamo na Scariola, odnosno onome što je poručio između redaka: ove prozore treba zatvoriti.