Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Šveđo i Cibona, zaljubljeni par

O burnoj vezi Damira Markote i njegovih Vukova

Zadnja izmjena: 7. studenoga 2019. Photo Luka Stanzl/PIXSELL

Znate one parove koji non-stop prekidaju i mire se? U jednom periodu čine se kao idealan spoj, ali vrlo brzo svak ode na svoju stranu — bilo zbog nečeg što se doima posve banalnim, bilo zbog neke vrlo ozbiljne svinjarije. Pitanje je samo konačnog ishoda: hoće li ljubavnici na kraju porušiti sve mostove ili će ipak uspjeti nadići brojne krize te se zauvijek skrasiti zajedno?

U slučaju romanse između Damira Markote i Cibone rasplet je još uvijek neizvjestan.

Doduše, još proljetos se činilo da je 33-godišnji Šveđo napokon spreman obvezati se na vjernost do kraja karijere klubu u koji je dolazio u čak četiri navrata. Nakon što je predvodio Vukove do zapanjujuće lako osvojene titule hrvatskog prvaka preko Cedevitinih leđa, odaslao je zvučnu poruku javnosti: “Ljudi svašta pričaju, da sam kockar, pijanica, a ja sam prvak, MVP! I dalje sam tu u Draženovom domu, sretan!”.

Međutim, samo mjesec dana kasnije Šveđo više nije bio tu. Iako je imao važeći ugovor, učinio je sve da se iz njega iskobelja. Ivan Velić želio ga je zadržati kao vođu momčadi u novoj sezoni, ali Markota nije htio ni čuti – previše se primamljivim pokazao zov Mornara iz Bara, pa su mu iz Cibone izašli u susret i dali čiste papire.

Kada se sve zbroji i oduzme, dolazimo da zaključka da je Cibona iz Markote izvlačila i najbolje i najgore

I, gle čuda, ponovo se pokazalo da je Šveđo odlaskom iz Zagreba procvjetao. Dobro, možda ne baš procvjetao, ali se svakako uozbiljio. Zaboravite finalnu seriju s Cedevitom, uzmite u širu sliku cijelu prošlu sezonu. Markota je u Ciboni igrao na mahove, a to nije imalo veze s formom niti ozljedama. Čitavo pretprošlo ljeto Šveđo je trenirao s Cibonom istovremeno tražeći neki bolji angažman. Budući da ga naposljetku nije uspio pronaći, tek se sredinom rujna odlučio i službeno pridružiti Vukovima. Nije tu bilo nekog pretjeranog entuzijazma, prije bi se reklo da ga je uhvatila malodušnost kada je shvatio da se opet mora vraćati u za njega ukletu svlačionicu.

Prvih mjesec dana sezone odradio je, bez pretjerivanja, užasno – redovito uzimanje nerezonskih šutova u napadu uz učestalo spavanje u obrani. Bio je strano tijelo u momčadi, svaki njegov pokret na terenu, svaki izraz lica odisao je posvemašnjom nezainteresiranošću i frustracijom što mora biti pod Tornjem. I wish I was anywhere but here, vrištalo je iz njega.

“Bolje i za mene i za Cibonu da se maknem”

Da ovo nije samo subjektivni dojam potvrdio je u kasnijoj izjavi da je u to vrijeme čak i razmišljao o mirovini. Naravno, neumoljive su i brojke, koje kažu da je Šveđo prošle sezone u prvih pet utakmica u ABA ligi imao čak tri s valorizacijom manjom ili jednakom nuli, a igrao je preko 20 minuta prosječno. S druge strane, od prvih pet utakmica za Mornar, u četiri mu je Indeks korisnosti bio veći od 10, dok je najbolju utakmicu odigrao upravo protiv Cibone. Toliko o motiviranosti.

Dojam je da Markota gaji podvojene osjećaje prema Ciboni. Jasno, voli je zato što mu je ona prvi klub, onaj koji je od derišta napravio uspješnog košarkaša. Ipak, u tom istom klubu proživio je toliko neugodnih, traumatičnih situacija da je iluzorno očekivati da ga uz njega vežu samo pozitivne emocije. Svađe, suspenzije, kazne, inaćenja, raskidi, tužbe — kroz sve su to prolazili Cibona i Šveđo.

Njihova prva zajednička epizoda (od 2001. do 2006.) bila je najduža i najturbulentnija. Markota se kao 14-godišnjak preselio iz Stockholma u Zagreb sasvim sam, stoga su u Ciboni trebali na sebe, osim sportske, uzeti i odgojnu ulogu, a izgleda da im je to bilo u drugom planu. Kada su shvatili da je Šveđo zabrazdio krivim putem, već je bilo kasno za ispravljanje krivih Drina. Markota je kao adolescent vrijeme kratio opijanjem, kockanjem i provođenjem po raznim dernecima. Po vlastitom priznaju bančio je i u noćima prije utakmica, a na treninge dolazio mamuran, pa i pripit. Davor Kus i drugi suigrači upozoravali su ga da se mora ozbiljnije posvetiti košarci, ali nije doživljavao ničije savjete: “Imam 19 godina, kada ću izlaziti ako ne sada?” prkosno je izjavio.

Takvo ponašanje dovelo je do toga da ga je Cibona suspendirala na mjesec i pol dana, a godinu potom prvi put je napustio klub prešavši u Milwaukee Buckse. Na rastanak se osvrnuo ovim riječima: “To je bilo razdoblje kad sam volio zalomiti s dečkima, tako da je bilo bolje i za mene i za Cibonu da se maknem”.

Vratio se već dvije godine kasnije, ali nije stigao odigrati nijednu službenu utakmicu. Naime, tijekom priprema se porječkao s trenerom Velimirom Perasovićem, a potom se nije pojavio na letu za pripremni turnir u Rusiji. Klub ga je, naravno, kaznio, ali postojala je mogućnost nastavka suradnje. Međutim, Šveđo je poludio kada je čuo da je Earl Calloway, koji je napravio sličnu stvar, prošao nekažnjeno: “Dočekali ste ga kao kralja, i ja sam mogao izmisliti da mi je baba bolesna, ali ne želim se tako izvlačiti”, poručio je i uvrijeđeno napustio klub. Ponovo se vratio ujesen 2014. da bi nakon samo četiri mjeseca pokupio kofere i otišao za boljim ugovorom u Istanbul BB.

Iskričava kemija

Kada se sve zbroji i oduzme, dolazimo da zaključka da je Cibona iz Markote izvlačila i najbolje i najgore.

U svojem reprezentativnom mandatu Šveđo je uvijek bio vojnik momčadi, jako zahvalan igrač — nije imao potrebe za samoisticanjem, igrao je sjajnu obranu, vrebao napadački skok i čekao svoju priliku na otvorenom šutu, svjestan da ne posjeduje dovoljnu kvalitetu da se za njega radi više akcija. Čak i kada bi napravio glupost, kao kad je 2012. s Bojanom Bogdanovićem uhvaćen u noćnom izlasku, nije imao potrebe inatiti se, već se smjesta posuo s pepelom, stoga ga je Jasmin Repeša pomilovao, dok je Babu izbacio iz kadra.

Dakle, izvan Cibone Šveđo uglavnom nije imao problema s motivacijom i ponašanjem, ali također stoji da se nigdje drugdje nije uspio prometnuti u vođu ekipe i dovesti sav svoj talent na naplatu, što je konačno napravio proljetos među Vukovima, nošen sebi svojstvenim prkosom. Ali Cibonina titula i Markotin MVP naslov nikako nisu nepobitni dokaz njihove ljubavi — između Šveđe i Cibone definitivno postoji iskričava kemija, inače joj se ne bi stalno vraćao, ali dojam je da je ipak najsretniji kada iz nje odlazi.

loading...
Ne propusti top članke