Nad Nadzornim odborom tada je bio velik zadatak pronalaska nasljednika za Kosa i njegova najbližeg suradnika, sportskog direktora Marija Branca, i to u što kraćem roku. S jedne strane je to proces koji je sam po sebi izrazito zahtjevan; ne samo jer se radi o dvije od četiri najodgovornije pozicije u klubu, već i jer razvoj situacije s bivšim predsjednikom poziva nadzornike na dodatni oprez uslijed pojačanog fokusa javnosti. Svakim novim danom Hajduk je sve više opisivan kao praktički paraliziran klub, iako su svakodnevne funkcije i dalje sasvim normalno odrađivane, pa čak i igračka križaljka koju je privremeno na sebe preuzeo dotadašnji Brancov zamjenik, Saša Bjelanović. Nova sezona se sasvim približila i nestrpljenje je postajalo sve očitije.

O Jasminu Huljaju — slično, uostalom, kao i o Kosu po njegovu dolasku — javnost ne zna mnogo. Njegov životopis je respektabilan i ispunjava određene preduvjete kakvi se očekuju od kandidata za Hajdukova predsjednika, a činjenica da je rođeni Splićanin sigurno bolje pada onima koji su uvelike zamjerali Kosu manjak te neke životne poveznice sa Splitom i klubom. No, NO je morao imati potpunu sigurnost u odluci da je upravo Huljaj najadekvatniji kandidat od 103 imena koja su bila na stolu; ne samo u programskom smislu, jer rad u Hajduku obuhvaća kudikamo više od puke administracije.

Iz samog predstavljanja se također nije moglo previše toga razlučiti, niti je to bila neka nužnost. Odnosno, u pomalo rezerviranom protokolarnom tonu ponajviše se razgovaralo i isticalo pitanja koja su od najvećeg interesa javnosti, pri čemu je Huljaj — čini se, nenaviknut na ovakav vid javnih istupa — zauzeo tek načelni stav oko tih pitanja.

Hajduk jede koliko je gladan

“Pobjeđivanje mi je u krvi”, napomenuo je novi predsjednik Uprave, dodavši kako je “sve upitno ako nema rezultata”. A upravo će osiguravanje rezultata prve momčadi biti najveći i najzahtjevniji zadatak novog predsjednika i njegovih još neutvrđenih najbližih suradnika. Naravno, postoji niz temeljnih stvari koje se naprosto moraju ili unaprijediti ili održavati — ali, kako je i sam Huljaj naglasio, ako rezultata nema onda kreću upitnici. Oni sami po sebi nisu loša stvar, ali prečesto se upitnici pretvore u histeriju, a u histeričnom okruženju se malo toga može odraditi kako spada.

Činjenica je da ona šira javnost sud donosi isključivo na temelju rezultata prve momčadi, a oni su prošle sezone u većoj mjeri još jednom izostali, barem na razini koja se nekako očekivala. Možda je baš zato i novi predsjednik iskoristio trenutak da usputno izrazi čuđenje stavom svog prethodnika Kosa kako je tek “10 posto vremena” posvećivao prvoj momčadi.

U nedostatku rezultata, mnoštvo je upitnika je palo na ‘isplativost’ troškova izdvojenih za sportski segment, a koji su prema posljednjim dostupnim podacima porasli za nekih 10-ak milijuna kuna u odnosu na prethodno obrađeno financijsko razdoblje. Hajduk na sportski segment troši oko 33 milijuna kuna, dok se projicirani budžet za prvu momčad za prethodnu sezonu kretao oko 22,5 milijuna kuna. Iako je po tom rangu troškova Hajduk bliži Osijeku na četvrtom nego Rijeci na drugom mjestu prvoligaške potrošnje, za mnoge je taj trošak prevelik i on tobože nužno traži racionalizaciju.

Huljaj će vrlo brzo shvatiti koliko je u Hajduku malo potrebno da se od ekstaze dođe do antidepresiva i tableta za smirenje

Osnovni problem u takvom rezoniranju je shvaćanje rukovanja budžetom i što to konkretno donosi. Novac je zasigurno presudan faktor u današnjem svijetu, makar on sam po sebi ne garantira uspjeh. Međutim, veći iznos ulaganja u momčad znači i mogućnost dovođenja boljih igrača — a to, naravno, povećava konkurentnost. No, svaka intervencija u budžet mora biti pomno isplanirana, jer nije uputno da se tek na valu nekog naglog povećanja prihoda krene srljati u ad hoc podizanje troškova ulaganja u sportski segment. Hajduku ne treba podsjećanje na doba kad je igrače poput Darija Jerteca ili Ivana Rodića plaćao više nego što danas primaju najbolje plaćeni prvotimci.

Slikovito rečeno, za Hajduk vrijedi ona izreka da jedeš onoliko koliko si gladan — jer prejedanje može imati ozbiljne posljedice po zdravlje.

Pritisak javnosti

Prema dostupnim analizama, Hajduk je svoj budžet racionalno podizao, prateći dugoročnu održivost takvog poteza kroz stalne prihode. Jasno je da su svi klubovi u Hrvatskoj primorani prodavati igrače, ali financijska izvješća pokazuju da je Hajduk redovito servisirao svoje troškove tako što nije po svaku cijenu ovisan isključivo o prodaji da bi preživio i shodno tome hitno trebao intervenirati u neku stavku budžeta.

Drugi je problem taj, pogotovo za momčad Hajdukova ranga, što ni povećanje ulaganja u kadar prve momčadi ne garantira i isplativost. Budžet koji je na raspolaganju za prvu momčad Hajduku još uvijek ne garantira da će privoljeti najbolje moguće igrače za ovo tržište, a upravo je taj nesrazmjer ono što revoltira kritičare bildanja budžeta.

U Brancovom je mandatu bilo’pogođenih’ pojačanja, kao i onih koji nisu opravdali uloženo, ali to je jednostavno realnost. Rizik posla kod dovođenja igrača je u tom platežnom rangu veći, i rijetko klub koji na prvu ekipu troši nepuna tri milijuna eura godišnje ima taj luksuz dovođenja igrača za koje se unaprijed mora reći kako se od njih očekuje da će kvalitetom automatski povećati generalnu konkurentnost ekipe. Pogotovo u odnosu na rivale u borbi za naslov prvaka, među kojima je i Dinamo sa svojim prenapuhanim balonom od budžeta.

Nekakvom naglom racionalizacijom troškova bi se zapravo dodatno srušio taj prvi preduvjet za konkurentnost, što onda stvara vakuum u kojem s jedne strane ovaj kadar navodno ne opravdava povećana ulaganja, ali je onda prema tom rezonu očito jedino rješenje da se ode stepenicu niže, što istovremeno još smanjuje konkurentnost i omogućuje rivalima bolju startnu poziciju. Utoliko je nejasno inzistiranje na toj racionalizaciji po svaku cijenu, pogotovo jer obično dolazi od strane ljudi koji prvi negoduju zbog slabe konkurentnosti. Općenito je čudna ta tendencija u dijelu javnosti da se na budžet prve momčadi gleda kao na ogromni uteg, a ne kao zalog za budućnost i nešto na čemu treba kontinuirano raditi — kako kroz aktivnosti na tržištu, tako i kroz pojačanu integraciju mladića iz akademije u prvu momčad.

Promjena takve percepcije samo je jedan od neposrednih zadataka koji je dočekao Huljaja, uz kompletiranje stručnog i igračkog kadra. Na njemu će vjerojatno i najprije osjetiti sav pritisak javnosti kojemu je Hajduk izložen.

I kod kojega će čovjek iz farmaceutske branše poput njega vrlo brzo shvatiti koliko je u Hajduku malo potrebno da se od ekstaze dođe do antidepresiva i tableta za smirenje.