Ipak, kad je Rennesov predsjednik Olivier Létang zatražio milijun i pol eura da pusti Stéphana u Henryjev stožer, Monacova je uprava odbila platiti uz obrazloženje da nema smisla ulagati novac u odštetu za nekoga tko neće raditi razliku na terenu.

Rennes je stvarno limitirana momčad. Međutim, u prva tri kola je upisao tri pobjede, između ostalog skinuvši još jednom PSG

Na kraju je Henryjeva epizoda u Monacu završila katastrofom. Vjerojatno bi se isto dogodilo da mu je klub ispunio želju i doveo Stéphana, jer Jardimov mandat prije i poslije njega jasno pokazuje da problem nije bio u treneru i njegovom stožeru. Ili, problem nije prvenstveno u treneru. Slučaj Juliena Stéphana jasno pokazuje kako uprava smatra da je ionako svejedno tko sjedi na klupi jer na kraju su isključivo igrači oni koji rade razliku, a tu trener — makar se radilo o Jardimu, koji je klub dovukao do polufinala Lige prvaka — ima jako malu moć.

Julien Stéphan dokazuje da to nije baš tako.

Za razliku od Monaca, Létang je imao jasan plan kad je izvisio odštetni zahtjev za trenera rezervne momčadi i znao je što ima na raspolaganju. Nakon serije loših rezultata, trener Sabri Lamouchi je dobio otkaz, predsjednik je imao spremno rješenje. Promovirao je Stéphana i to mu se vrlo brzo isplatilo.

Ideje kao zečevi

Rennesovu treneru je samo 38 godina, a u francuskom nogometu nije baš običaj da tako mladi ljudi dobiju šansu trenirati prvoligaške ekipe. Za razliku od njemačke nogometne kulture koja sustavno radi mjesta za drugačiji profil stručnjaka, u Francuskoj priliku da tako rano vodite prvoligašku momčad možete dobiti samo ako ste bivši vrhunski nogometaš. Stéphan iza sebe nije imao neke reference; karijeru je prekinuo u 26. godini nakon serije niželigaških klubova. Međutim, njegov otac je Guy Stéphan koji je 1980-ih bio napadač u Ligue 1 i tu je napravio svoje ime, a već više od 10 godina je asistent Didieru Deschampsu. Prije toga je bio u stručnom stožeru Rogera Lemerrea kad je ovaj 2000. osvojio Euro, a Jean Tigana ga je čak triput zvao u svoj stručni stožer.

U Francuskoj obično trebate nekoga da vas uvede u vrhunski nogomet, a njegova ulaznica bio je njegov otac — jer Deschamps i Tigana su moćni ljudi koji otvaraju mnoga vrata. Međutim, Stéphan je odmah dokazao da mu je u vrhunskom nogometu i mjesto.

Od prve utakmice na Rennesov klupi potpuno je promijenio stil igre. Prije rezervne momčadi, Stéphan je radio u omladinskoj školi u kojoj je godinama vodio Ousmanea Dembéléa i ondje razvijao brz i kombinatoran nogomet u kojem su krilni igrači imali posebnu važnost. To je upotrijebio i u prvoj momčadi. Potpuno je redizajnirao način izlaska iz svoje polovice, postavio je temelje pozicijske igre i rehabilitirao Hatema Ben Arfu. Rezultat je bio spektakularan: Rennes je u prvih pet utakmica koje je Stéphan vodio upisao pet čistih pobjeda. Ne samo to — Rennes je pod njegovim vodstvom prezimio u Europi, a onda je izbacio Betis, da bi ispao od Arsenala iako je u prvoj utakmici pobijedio 3:1. Bila je to samo uvertira za najveću pobjedu sezone, onu protiv PSG-a u finalu Kupa, u kojoj je klub osvojio prvi trofej od 1971.

Američki pisac John Steinbeck je jednom napisao da su ideje su kao zečevi. Ako imate dva ili tri prava zeca i ako znate kako se brinuti o njima, ubrzo će se razmnožiti.

Upravo zato je Stéphan poseban. Prošle sezone je Rennes završio 10., jer drugom dijelu sezone se iznivelirala forma — dijelom pod pritiskom Europe i Kupa, dijelom zbog ograničenja kadra Stéphan više nije mogao napraviti onakav niz kao na početku mandata i skupio je previše izjednačenih utakmica koje su ga koštale još boljeg plasmana. Međutim, kad uzmete početak ove sezone onda je jasno da su se njegove ideje razmnožile jer su bile prave i jer se o njima znao brinuti.

Limitirana momčad

Rennes ove sezone igra nogomet s trojicom u zadnjoj liniji, dodatno su razrađeni mehanizmi i cijeli sustav igre je pomalo prilagođen onome kako se igra u Francuskoj. Uzori pozicijskog nogometa koje Stéphan ima su jasni i tu prati određena pravila, ali taj stil je obogatio nekim svojim dodacima i tako je dobio nevjerojatnu taktičku fleksibilnost te Rennes sada izgleda još bolje nego što je izgledao prošle godine. Jednostavno, još više se vidi kako nije baš svejedno tko sjedi na klupi jer trener itekako može raditi razliku.

U svom procesu rada Stéphan kao glavni alat koristi individualne sastanke s igračima. Na taj način može do kraja iskoristiti videoanalizu kojoj pridaje ogromnu važnost, ali može i razviti odnos s igračima. Taj odnos je važan zbog povjerenja i motivacije, ali je i bitan aspekt u tome da svaki igrač zaista razvije duboko razumijevanje stila igre i logike kojom se odvijaju stvari na terenu. Kad se nešto objašnjava grupi uvijek se možete sakriti u masi, ovdje je taj dio eliminiran i Stéphan može precizno određivati tempo informacija kojima će hraniti svoje igrače.

Nakon što je imao tri pobjede u prva tri kola, Rennes je u nedjelju izgubio od Nice golom u sudačkoj nadoknadi. I to je realnost, jer momčad je ostala bez nekolicine važnih igrača. Ben Arfa i Ismaïla Sarr bili su nositelji kvalitete na krilnim pozicijama, Ramy Bensebaini je na lijevom beku bio nevjerojatno važna karika u stvaranju viška u prvoj trećini i izlasku iz vlastite polovice, a Tomáš Koubek i Benjamin André su kao stupovi momčadi davali stabilnost. Bez svih njih Rennes je, usprkos dovedenim pojačanjima, stvarno limitirana momčad od koje je apsolutno nerealno očekivati pobjede u serijama i borbu za naslov.

Međutim, prva tri kola u kojima je Rennes upisao tri pobjede, između ostalog skinuvši još jednom PSG, jasno pokazuju da Julien Stéphan radi sjajan posao. Neće postati prvak i opet će se dogoditi da se forma u nekom trenutku iznivelira, ali ima ideju i o njoj se brine, a to već vrijedi pratiti.