Mario Cvitanović je tu subotu opisao kao najmučniji dan u svom životu.
Dinamo nije bio u dobrom trenutku. Cvitanović je, doduše, u svim natjecanjima odradio 28 utakmica bez poraza i sve je trebalo biti puno opuštenije, ali cijelo vrijeme je nad sobom nosio uteg ispadanja od albanskog Skënderbeua. Tehnički, nije izgubio ni od Albanaca. Igrao je 1:1 i 0:0 te je ispao golom u gostima. Međutim, Cvitanoviću se to ispadanje redovito spočitavalo jer momčad nije igrala grupnu fazu europskih natjecanja, zbog čega je u konačnici patio planirani financijski okvir. Bio je dežurni krivac, ali nije gubio utakmice da plati konačni račun. Poneki remi, poneka blijeda izvedba dobivena na individualnu kvalitetu ili strah suparnika, ali Cvitanović je u prvenstvu odradio 21 utakmicu i upisao 16 pobjeda, pet remija i nula poraza.
Onda je došao prvi poraz. Franck Ohandza je zabio za 1:0, Karlo Letica je obranio kazneni udarac Mariju Gavranoviću i Hajduk je upisao tri boda na Maksimiru. Dinamo je u idućoj utakmici teškom mukom pobijedio Slaven Belupo 1:0, a onda je preko tjedna morao nadoknaditi utakmicu protiv Rijeke. Dinamo je poveo 0:1 nakon što je Gavranović zabio u 16. minuti na asistenciju Danija Olma, ali momčad Matjaža Keka je do kraja utakmice bila u svakom pogledu bolja i razbila je Cvitanovića s konačnih 4:1.
Činjenica da u tom trenutku dolazi Lokomotiva bila je melem na Cvitanovićeve rane. Kao što smo rekli, Dinamo nije bio u dobrom trenutku, izgubio je dvije od zadnje tri utakmice, a i tu treću je dobio jedva jedvice. Usto Cvitanović nije na raspolaganju imao ni udarne špice. El Arbi Hillel Soudani se oporavljao od lagane ozljede, a Gavranović je akumulirao žute kartone i Cvitanovićev izbor naprijed je bio vrlo tanak.
Dinamo je protiv Lokomotive igrao jako loše, pogotovo u prvom poluvremenu. Igrači su bili nezainteresirani, nedostajalo je osnovnog profesionalizma
Međutim, to je ipak bila Lokomotiva. Do tog trenutka je Dinamo Lokomotivu dobio u 26 od 27 utakmica. Računajući vjerojatnost da se to dogodi, profesor Tomislav Globan i Ed Jägers su došli do zaključka da je matematička vjerojatnost za rezultatski podbačaj kakav je Lokomotiva imala protiv Dinama u razdoblju od 2009. sve do 2016. svega 0,003 posto. Veća vjerojatnost bila je da Božidara Šikića pogodi grom nego da će klub koji on vodi imati tako loš niz rezultata protiv Dinama. Zapravo, grom je imao dva i pol puta veću šansu.
Cvitanović je izgubio i protiv Lokomotive. Dinamo je napravio dva kaznena udarca koja je Lovro Majer pospremio u gol, Lirim Kastrati je utrpao još dva i Cvitanoviću je bilo sasvim jasno da je nešto u trulo u priči koja se događa oko njega. Lokomotiva je Dinamov servis u prvoj ligi i to ne vidi samo onaj tko se baš bezobrazno želi praviti ludim. To je bilo jasno i Cvitanoviću te je već istog dana podnio ostavku, proglasivši tu subotu kada je izgubio od Lokomotive najmučnijim danom u svom životu.
Što se dogodilo u drugom poluvremenu?
Damir Krznar nije u istoj situaciji kao što je to bio Cvitanović.
Za početak, Dinamo solidno stoji u Europi. Sheriff je na početku sezone bio sličan uteg kao i Skënderbeu, ali Krznar je u četvrtak pobijedio Rapid i ima vrlo ugodnu situaciju za prolazak grupe u Europa ligi, čime je zaradio dovoljno mira. Zatim, zadnji ligaški poraz dogodio se u prvom kolu protiv Slavena i to je Krznaru do ove Lokomotive bio jedini HNL poraz u 27 utakmica, za razliku od Cvitanovićeva trećeg poraza u četiri utakmice.
Na kraju krajeva, ova je utakmica bila puno sličnija onim standardnim okršajima Dinama i Lokomotive nego onom konkretnom u kojem je nastradao Cvitanović. Lokomotiva je u prvom poluvremenu imala 55 posto posjeda lopte, a Dinamo je izgledao kao da eksperimentira s taktičkim idejama koje priprema za Europu. Krznar je igrao sa Stefanom Ristovskim kao trećim stoperom i spuštanjem Mislava Oršića na petog u zadnjoj liniji. Često se događalo da se Dario Špikić spusti kao šesti, a onda je Lokomotiva mogla držati loptu koliko je god htjela i praktički neometano kružiti s jednog beka na drugog.
Međutim, u drugom poluvremenu je Lokomotiva osjetno pala. Teško je objasniti zašto se to dogodilo s obzirom na to da prvo poluvrijeme nije bilo energetski zahtjevno. Momčadi su imale ukupno 42 duela, a Lokomotiva je u prvom poluvremenu utakmice protiv Rijeke na Rujevici imala 58 duela u prvom poluvremenu. Protiv Hajduka na Poljudu u prvom poluvremenu su bila 54 duela, a protiv Osijeka u osmom kolu je u prvom poluvremenu bio 61. To nije malo više, to je 45,2 posto više duela nego protiv Dinama. I ni u jednoj od te tri utakmice Lokomotiva nije energetski pala u drugom poluvremenu, a ovdje je Dinamo iza 70. minute s lakoćom prolazio kroz sredinu terena.
Uostalom, dovoljno je pogledati situaciju kada je VAR provjeravao igranje rukom Branimira Cipetića nakon povratne lopte na Luku Menala. Josip Mišić je primio loptu na svojoj polovici i Dinamo je gotovo savršenom pravocrtnom linijom došao do suparničkog gola. Napadači nisu pokrili Mišića, između dvojice zadnjih veznih bilo je 20 metara prostora, a stoperi reagiraju početnički.
Krznar mora riješiti problem
Razlika između ove i standardnih utakmica ovih dviju momčadi je u tome što Dinamo ovaj put nije zabio. Špikić, Menalo i Luka Ivanušec promašivali su dobre šanse, Bruno Petković nije pogodio iz kaznenog udarca, a Dinamo nije imao sreće niti kod zaleđa i priznavanja golova. U drugom poluvremenu je bilo 18 udaraca, uz one poništene VAR-om i zaleđima, a 10 njih je došlo iz kaznenog prostora, što jasno pokazuje da je Dinamo dolazio u opasne zone, ali nije zabio. Jednostavno, bio je to jedan od onih dana kada lopta ne želi ući u mrežu i po tome su stvari drugačije od onih kada je Cvitanović dao ostavku jer je prepoznao da je situacija trula.
Pa ipak, kada Lokomotiva pobijedi Dinamo, to priča neku priču.
Možda ne priču s dubokim implikacijama i ne priču u kojoj će Krznar biti iduća žrtva, ali teško je osporiti činjenicu da je Dinamo ušao u utakmicu nezainteresirano te da u prvom poluvremenu nije napravio gotovo ništa. Kvragu, Dinamo je u prvom poluvremenu imao samo 74 posto točnih dodavanja, što je njegov najniži postotak u bazi podataka za HNL, a u prvih je 45 minuta napravio i jedan jedini dribling.
To je nešto oko čega se Krznar zaista mora zabrinuti. Igrači ga ne buše, Uprava mu ne podmeće nogu i nema uteg negativnog rezultata nad glavom, barem to tako izgleda iz ove perspektive. Ali Dinamo je protiv Lokomotive igrao jako loše, pogotovo u prvom poluvremenu. Igrači su bili nezainteresirani, nedostajalo je osnovnog profesionalizma, glave su im bile negdje drugdje i čak ako je Krznar uigravao nešto za nastavak europske kampanje, to nije bilo pretjerano uspješno jer je nedostajao natjecateljski impuls.
Krznar je drugačiji karakter od Nenada Bjelice, ali Bjelica je žestoko reagirao na poraz od Varaždina koji se dogodio u sličnim uvjetima i nakon takve reakcije momčad više nije ponovila tako slab pristup. Teško je očekivati da će Krznar postupiti na isti način, ali mora riješiti problem svojim metodama, inače bi uzde mogle iskliznuti iz ruku, a to će ovom, objektivno gledano, slučajnom porazu dati dugoročne implikacije. Jer kad Dinamo izgubi od Lokomotive, to je uvijek vijest. Grom je to koji ne udara toliko često.
