Jedan od najvažnijih razloga za višak pobjeda bio je rookie Earvin Magic Johnson.

Dolazak do prvog picka na draftu i biranje buduće zvijezde bit će posljednji posao tadašnjeg vlasnika Jacka Kenta Cookea prije nego što proda franšizu Jerryju Bussu. Pompa koja je dopratila Magica u ligu bila je opravdana — na koledžu je ostvarivao 18 poena, 7,7 skokova i 7,3 asistencija u prosjeku, a playmaker visok 206 cm bio je svakako poseban. Magic i Kareem su očigledno uživali igrati zajedno, što se posebno vidjelo na Jabbarovoj agilnosti i energiji tijekom sezone, a priključio im se sjajni šuter i defenzivac Michael Cooper te je doista izgledalo da je stvorena trojka za titulu, s obzirom na to da su suigrači iz drugog plana Norm Nixon, Jim Chones i Mark Landsberger izvrsno odrađivali svoj dio posla na terenu.

Odlična sezona nastavljena je u playoffu u kojem su Lakersi bili pošteđeni prvog kruga kao ekipa s najboljim omjerom, da bi potom pobijedili Sunse s 4-1 te istim rezultatom u finalu Zapada branitelje naslova Seattle Supersonics. U velikom finalu ih je čekala Philadelphia, koja je u finalu Istoka dobila Boston Celticse i rookieja Larryja Birda s te godine popularnih 4-1. Magicu i Birdu kao da je bilo suđeno da im karijere budu isprepletene — nakon NCAA finala, u kojem je Magicov Michigan State pobijedio Birdov Indiana State, došli su zajedno u ligu i već u prvoj sezoni će njihovi klubovi biti kandidati za naslov, uvelike i zbog njih.

Bird će osvojiti titulu najboljeg rookieja, ali Celticsi nisu mogli preko moćnih 76ersa, opake družine u kojoj je kraljevao Julius Erving zvani Dr. J, spektakularan igrač nevjerojatnih sposobnosti koje će vas zaslijepiti i danas. Sixersi su izgledali spremni otići do kraja — Dr. J, bekovi Maurice Cheeks i Doug Collins, obrambeni specijalac Bobby Jones i mrcina od centra Darryl Dawkins davali su im legitimno pravo za najviša očekivanja. Ali Lakersi su bili Lakersi.

Proključala serija

I tako su se 4. svibnja u prvoj finalnoj utakmici susrele ekipe prepune sjajnih košakaša — dovoljno je reći da će sedmorica igrača iz petorki finalista završiti u Hall of Fame. Bio je to spektakl dostojan velikog finala u okrugloj godini u kojoj je NBA uvela šut za tri poena, a liga dobila dvojicu rookieja koji će je učiniti globalno popularnom, što je NBA nasušno trebala jer tih godina liga nije najbolje kotirala kod gledatelja. Recimo, CBS nije prenosio uživo finalne utakmice te 1980. već ih je prikazivao kao snimke, što iz današnje perspektive zvuči nevjerojatno. U svakom slučaju, NBA liga je nasušno trebala sjaj, spektakl… Trebala je show.

I dobit će ga, kao filmski napisanog, savršeno izvedenog. Dobit će magiju.

Scena za veliku priču je ‘namještena’ kroz prvih pet finalnih utakmica.

Prvu je obilježio Kareem koji je dominirao isporučivši 33 poena, 14 skokova, šest blokada i pet asista, pa su Lakersi poveli u seriji. U drugoj je Jabbar nastavio sa sjajnom igrom u kojoj će ostati usamljen jer je Phila znala kako igrati protiv žuto-ljubičastih. Erving će otvoriti susret zakucavanjem preko Jabbara, a ključan će biti centar Dawkins, uspješno uzimajući šutove daleko od koša (25 poena) čime je odvukao Kareema od obruča i omogućio 76ersima pobjedu u gostima, a serija se preselila u Philadelphiju.

U trećoj se opet ukazao Kareem (33p / 14sk / 4bl / 3as) i poveo Lakerse do pobjede 111:101 i vodstva 2-1 u seriji. Valja spomenuti da je na toj utakmici Dr. J pogodio jedinu tricu u finalnoj seriji; dakle, prvu u povijesti NBA finala. U četvrtoj utakmici je Dr. J izveo svoj Baseline Move, potez koji i dan-danas izgleda nestvarno i nemoguće, a Sixersi su pobijedili u gustoj završnici (105:102) i izjednačili na 2-2.

U petoj, igranoj u LA-u, serija je proključala. Utakmica je ponovno donijela borbu Kareema i Ervinga i bila izjednačena do potkraj treće četvrtine, kada je Kareem iskrenuo zglob i morao napustiti parket. Tada će uskočiti Magic i držati Lakerse do posljednje četvrtine, kada se na parket vratio Kareem, vidno šepajući. Forum je poludio, a Jabbar s ozlijeđenim zglobom zabio 14 poena do kraja i iščupao pobjedu Dr. J-u koji je jednako nadahnuto Philu zadržavao u egalu dokle god je mogao. Rezultat je glasio 108:103 za Lakerse koji su s 3-2 u našli pred vratima raja, ali uz činjenicu da je Kareem ozlijeđen i da ne može igrati u šestoj.

Prijelomni događaj

Lakersi su odlučili da Kareem uopće ne otputuje u Philadelphiju na šestu utakmicu, šampanjac su spremili u frižider i očekivali sedmu kod kuće u kojoj bi trebao igrati i osvojiti titulu pred svojim navijačima. Na Sixersima je bio ultimatum pobjede kod kuće kako bi izborili odlučujuću sedmu, tako da su Lakersi krenuli na put bez velikog pritiska.

A kada bi putovali na gostovanje, znalo se tko sjedi u prvom redu u avionu. Upravo ta mjesta imala su najviše mjesta za noge i bila je to pozicija na kojoj je sjedio šef momčadi Kareem, kojeg na ovom letu nije bilo. I prije leta među igračima su počele rasprave tko će zamijeniti Jabbara, a onda je kroz prolaz među sjedištima prošetao 20-godišnji rookie Magic i sjeo na Kareemovo mjesto. Uz široki osmijeh okrenuo se prema suigračima, usput namignuo treneru Paulu Westheadu i rekao: “Never fear, E.J. is here”.

Nije bilo malo onih koji će kasnije priznati da su mislili kako je Westheadov potez bio izvan pameti. Prebaciti rookieja s jedinice na peticu i tako zamijeniti velikog Kaareema, u takvoj utakmici protiv takvih suparnika, činilo se kao sulud čin. A onda je košarkaški svijet zaista shvatio zašto Johnson ima nadimak Magic.

Od samog podbacivanja kad je Dawkinsu ukrao loptu, igrao je partiju života. Kao centar je vodio loptu, skakao, asistirao, šutirao trice i zabijao horokom, prezentirajući košarku koja je dolazila iz budućnosti. Držao je Lakerse u vodstvu protiv najtežeg suparnika u tom trenutku. Kako nije bilo Jabbara, Philini su igrači bjesomučno napadali obruč i na poluvrijeme se otišlo s rezultatom 60:60.

Početak treće četvrtine obilježio je, kako to biva u dobrim pričama, junak iz sjene kojeg nitko nije očekivao. Jamaal Wilkes je zabio 16 poena u tom periodu igre (na kraju 37 uz 10 skokova)), povukavši Lakerse u niz od 14:0. Phila im je nastavila dahtati za vratom i sredinom posljednje četvrtine došli su na zaostatak od dva poena. Uslijedio je time-out, a nakon njega je Magic isporučio finalnu porciju čuda i magije. Nanizao je devet poena i potpuno kontrolirao igru do konačne pobjede 123:107 za Lakerse. Za šampione.

Pored Magicova imena pisalo je: 42 poena, 15 skokova, sedam asista, tri ukradene i blokada.

Tako će postati MVP finala u prosjeku ostvarivši 21,5 poen, 11,2 skoka, 8,7 asistencija i 2,7 ukradenih lopti, a spektakularna izvedba označit će početak Showtimea, košarke spektakla i duopola Lakersa i Celticsa tijekom 1980-ih. Ujedno, Lakersi su na najbolji način mogli proslaviti 20. obljetnicu od dolaska u LA. Konačno, za NBA će to biti prijelomni događaj koji će pokazati kako je u budućnosti nedopustivo da se utakmice u takvoj finalnoj seriji ne prenose uživo. Možda se ne čini takvom, ali bila je to izuzetno bitna stvar za ligu.

Jer nakon te šeste utakmice bilo je jasno: svijet je htio vidjeti magiju.