Objavom reprezentativnog popisa za prijateljske utakmice protiv Perua i Meksika hrvatska je reprezentacija i službeno otpočela pripremnu fazu za Svjetsko prvenstvo u Rusiji.
Tih 29 igrača na popisu Zlatka Dalića zasigurno ne predstavljaju konačni izbor, ali se iz njega otprilike da iščitati okvir igrača oko kojih izbornik namjerava utvrditi već postojeći kadar, uz koje će iskušati i još nekolicinu imena u rotaciji. Zapravo, uz iznimku nekolicine mlađih igrača poput Filipa Benkovića, Nikole Vlašića i Duje Ćalete-Cara, prepuštenih Nenadu Gračanu za kvalifikacijske susrete mlade reprezentacije, na ovom preliminarnom popisu imamo više-manje imena koja u ovom trenutku tu možemo i očekivati.
Na popisu se uobičajeno našao i Tin Jedvaj, kojem bi ovo trebalo biti drugo veliko natjecanje na koje će putovati sa seniorskom selekcijom. Trebalo, jer dok njegove sposobnosti u optimalnoj formi itekako mogu koristiti reprezentaciji, u ovom je trenutku pod znakom pitanja ne samo njegovo stanje pred put u Rusiju, već i jasan karijerni put.
Za vrijeme pisanja ovog teksta iz Leverkusena je stigla vijest kako je Jedvaj na treningu ponovno istegnuo mišić. Ukoliko ta ozljeda bude iole dugotrajnija, nogometašu prijeti da ove sezone ostane na svega 200-injak minuta nogometa, i to nakon što je praktički cijeli prvi dio sezone propustio zbog teške ozljede desne potkoljenice.
Zapravo, kada se podvuče crta, pomalo bizarno zvuči podatak da je 22-godišnji Tin od svog seniorskog debija u Dinamovu dresu prije tek nešto više od pet godina pa do danas odigrao jedva stotinjak utakmica. Razlog tome je zapravo splet okolnosti koje sežu od pogrešnih procjena do više sile.
Ne okreći se, sine
Nakon što je u zimu 2013. zajedno sa Jozom Šimunovićem i Franom Brodićem kao perspektivni junior priključen Dinamovim zimskim pripremama u Turskoj, Jedvaj nije dugo čekao da ga tadašnji trener Krunoslav Jurčić promovira u prvotimca. Već u prvom kolu proljetnog dijela sezone, u susretu protiv Osijeka, upario ga je Jurčić s Josipom Šimunićem na poziciji stopera. Međutim, samo 13 utakmica, tijekom kojih je upisao po jedan gol i asistenciju, bili su sve što je stigao pokazati u Dinamovu dresu; na stol je krajem sezone sletjela jedna od onih ponuda koje se ‘ne propuštaju’, pa je tata Zdenko – bivši igrač Veleža, Zagreba i Rijeke – s ljetnog odmora potvrdio kako njegov Tin tek nepunih pola godine od debija seli iz Maksimira.
Čak i za Dinamove standarde brze prodaje svojih najvrjednijih eksponata, Jedvajev transfer u Romu poslije 1.170 minuta seniorskog nogometa za pet milijuna eura bio je iznimno brz.
Jasno, kada stigne ponuda kluba poput Rome, teško joj je odoljeti. S druge strane, postotak naših mladih igrača koji su se etablirali nakon transfera u Italiju poprilično je mizeran, što nije čudno ako uzmemo koliko su generalno talijanski klubovi skloni davati prigodu mladim igračima. Makar je Roma tog ljeta prodala Marquinhosa u Paris-Saint Germain i time otvorila prostor za Jedvajev pokušaj proboja, trener Rudi Garcia ga nije imao u planovima. Slično kao u Dinamu, sve je završilo prerano; Jedvaj se nakon tek dva službena nastupa za prvu momčad, oba protiv Genoe, našao u situaciji da mora negdje drugdje potražiti veću minutažu.
Jedvaj zaslužuje dobiti kredit, pa i svojevrsni wildcard za Rusiju, čak i ako ne bude imao značajnu minutažu u klubu
Još je u juniorskim danima davao natruhe kvaliteta koje ga i danas krase. Iako je zbog kombinacije fizičkih predispozicija i korektne tehnike nominalno odgajan na poziciji zadnjeg veznog, Jedvaj je i u tih 13 utakmica u Dinamu pokazao da je po potrebi sposoban pokrivati ne samo stoperske, već i bekovske pozicije. Ta polivalentnost, u kombinaciji sa sirovim talentom, privukla je pozornost trenera sa sklonošću ka razvoju sličnog profila igrača.
Jedna od prvih akvizicija Rogera Schmidta po preuzimanju klupe Red Bull Salzburga u ljeto 2012. bio je Slovenac Kevin Kampl. Bilo je i jasno zašto; Schmidtov sustav baziran na brzoj tranziciji preko krila, u čemu su dominirali on i još jedno tadašnje pojačanje, Sadio Mané, iz Kampla je izvukao najbolje od igre u oba smjera. Pokrivajući krilne, ali i centralne pozicije, Kampl je postao Schmidtov trademark igrač, podjednako dobar u tranziciji kao i u vraćanju izgubljene lopte kroz trenutačni i vrlo intenzivni pritisak. To što ga je Schmidt jedva dočekao prvom prilikom vratiti pod svoje, ovog puta u Bayeru iz Leverkusena, dovoljno pokazuje koliko mu se pokazao integralnim dijelom momčadi u Salzburgu.
Kompromitirao izglede
U Jedvaju je Schmidt vidio donekle slične kvalitete, pa ga je slično kao i onomad Kampla odmah po preuzimanju Bayerove klupe pikirao kao svoj novi potencijalni projekt. Tin je pod njim zaista to i postao; posudba se vrlo brzo pretvorila u otkup ugovora, a pod Austrijancem je imao najbolji period dosadašnjeg tijeka karijere. U Schmidtovoj hibridnoj i fluentnoj formaciji Jedvaj je najčešće bio desni bek i s te je pozicije često imao prigodu dolaziti u završnicu te u situaciju da zabije ili asistira.
Iako mu je dobar dio iduće, druge sezone pod Schmidtom otpao zbog sve učestalijih ozljeda, Jedvaj je ipak držao razinu igre, pa je uvrštavanje u reprezentativni kadar za Euro u Francuskoj zapravo došlo kao vrhunac. U ulozi startera na stoperskoj poziciji u pobjedi protiv Španjolske potvrdio je sve kvalitete, kojima je nadoknadio i grešku pri pogotku Alvara Morate za 1:0. Tu se opet moglo vidjeti gdje je najtanji – poput svih mladih tehnički potkovanih braniča, Jedvaj još uvijek ima problem s brzopletim donošenjem odluka, što ga onda baci u probleme koji se najviše odnose na pozicioniranje, ali nerijetko i na sklonost riskantnim dodavanjima. Kao nuspojava dolaze česti kartoni i suspenzije.
Povratkom s Eura očekivao se nastavak sazrijevanja pod Schmidtom, ali događalo sasvim suprotno. Sustav se raspadao, Bayer je počeo opasno kopnjeti i postalo je neminovno da Schmidt nakon nepune tri godine mora napustiti klupu Apotekara. Njega je uoči početka ove sezone zamijenio Heiko Herrlich, a Jedvaj se tek pet dana od njegova ustoličenja teško ozlijedio. Pošto je klub također napustio Ömer Toprak, Herrlich je morao brzo reagirati i popuniti konkurenciju u obrani; iz Borussije Dortmund je u stigao Sven Bender, a za rotaciju je doveden i Panagiotis Retsos iz Olympiakosa. Uz Jonathana Taha na stoperu i talentiranog Benjamina Henrichsa na desnom beku, Jedvaj je po povratku shvatio da za njega u momčadi nema više puno mjesta.
Iako se spominjalo da će možda ponovno tražiti minutažu drugdje, do promjene sredine nije došlo. Od igrača s Dalićeva popisa, slične su probleme imali Marin Leovac i Matej Mitrović, koji su se iz njih izvukli posudbama u Rijeku, odnosno Club Brugge. Tin je ostankom u Bayeru kompromitirao svoje izglede, jer čak i ako ostane zdrav, teško je očekivati da će se u tri mjeseca koliko ima do početka turnira u Rusiji nametnuti Herrlichu i ući opet u adekvatnu natjecateljsku formu.
Međutim, takav još uvijek mlad igrač modernih karakteristika, koji je sposoban pokriti gotovo sve pozicije u zadnjoj liniji kao i onu zadnjeg veznog, vrijedan je svakoj momčadi. Hrvatska na raspolaganju ima ograničeni fond kvalitetnih igrača za popunu tih pozicija i time je njegova vrijednost još veća. Zbog toga Jedvaj zaslužuje dobiti kredit, pa i svojevrsni wildcard za Rusiju, čak i ako ne bude imao značajnu minutažu u klubu.
U njemu, pod uvjetom da se nastavi razvijati i smanji učestalost ozljeda, hrvatska reprezentacija ima jako koristan zalog za svoju budućnost.
