Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ziyech, vitez tame

On je Ajaxovo rješenje kad sustav zakaže

Zadnja izmjena: 8. svibnja 2019.

Nizozemski nogomet se vratio. Nakon niza godina Eredivisie je ove sezone imala dva predstavnika u skupinama Lige prvaka, a jedan od njih još ima šanse osvojiti to natjecanje. Nekoliko mjeseci prije nego što će Ajax ukrasti pozornicu, reprezentacija je uspjela izboriti završni turnir Lige nacija, što je prvi znak povratka nakon dvaju neuspješnih kvalifikacijskih ciklusa.

Padu nizozemskog nogometa prije svega je pridonijelo umirovljenje jezgre reprezentacije koja je 2010. bila svjetski doprvak te brončana četiri godine kasnije. Poslije njihova oproštaja, Nizozemci nisu imali prave zamjene za Robina van Persieja, Wesleya Sneijdera i Arjena Robbena. Također, ulaskom stranog kapitala i povećanjem iznosa za TV prava najjačim ligama, Eredivisie je postala nekonkurentna te više nije mogla financijski pratiti tempo klubova iz lige Petice.

Nekonkurentna liga dovela je do posljednjeg razloga, odnosno (pre)ranog odlaska mladih igrača iz domaćeg prvenstva. Što po utjecajem menadžera, što zbog same činjenice da klubovi nisu ostvarivali zapažene europske rezultate, mnogi su napuštali Nizozemsku zbog jačeg prvenstva ili jednostavno više novca. Na putu prema slavi mnogi su krivo skrenuli — kao, primjerice, Riechedly Bazoer i Jaïro Riedewald, a njima bi se mogao pridružiti Justin Kluivert, još jedan koji je prije 20. rođendana napustio Ajax.

Njegov uspjeh očitava se u tome što je shvatio da mora prihvatiti sustav kako bi sustav prihvatio njega

Ni ostali nizozemski prvoligaši nisu pošteđeni lova na svoje igrače. Jedan od rijetkih koji je odbio zov stranih milijuna bio je Hakim Ziyech, tada mlada Heerenveenova zvijezda. Sin marokanskog imigranta, Ziyech je morao proći mnoge prepreke, većinom one koje nisu bile nogometne prirode. Velika obitelj sa sedmero braće i sestara, siromaštvo i stereotipi vezani za imigrante bili su samo početak. Pravi problemi su počeli očevom smrću. Mladi Hakim pretrpio je emocionalni šok koji je kasnije rezultirao maloljetničkim prijestupništvom, uzimanjem droga, alkohola, a uskoro je uslijedilo izbacivanje iz škole.

Neprilagođenost sustavu prelila se i na nogometni travnjak. Njegove početke u Heerenveenu obilježili su česti izostanci s treninga i manjak poštovanja prema suigračima i trenerima. Pitanje je u kojem bi smjeru završila njegova karijera i život da se nije umiješao Aziz Doufikar, prvi Marokanac koji je ikada zaigrao u Eredivisie. Kao njegov sunarodnjak, znao je prepoznati simptome njegove ‘bolesti’ i znao kako je izliječiti. On je bio Hakimov mentor i igrač ga navodi kao ključnog za to što je njegova karijera izašla na pravi put.

Sloboda izvlači najbolje

Nakon odlične završne sezone u Heerenveenu, Ziyechje odlučio prihvatiti Twenteovu ponudu i ostati u Nizozemskoj. Ondje je postao zamjena za budućeg suigrača Dušana Tadića, koji je prelazio u Southampton. Trener Alfred Schreuder obećao mu je ključnu ulogu i omiljenu poziciju ‘desetke’ te 800.000 eura po sezoni, što je bilo dovoljno za odbijanje Feyenoorda. No, kako su se financijski problemi u klubu prenijeli na rezultate, Schreuder je otpušten u njegovoj drugoj sezoni. Odlazak trenera koji ga je doveo klub te Twenteov pad u borbu za opstanak bili su okidači za odlazak.

Iako bi reputacija ponajboljeg igrača lige te ostvarenih 47 golova i 44 asistencije u prethodne četiri sezone u većini slučajeva vodila preko La Manchea ili u susjednu Njemačku, Ziyech je odabrao Ajax. S određenim vremenskim razmakom, nije teško zaključiti kako je donio ispravnu odluku.

Njegov prelazak u Ajax 2016. bio je važan na nekoliko razina. Usprkos činjenici da je europskoj klupskoj eliti 11 milijuna eura prilično minoran iznos u današnjim okvirima, Ajax je prvi puta nakon osam godina odlučio probiti granicu od 10 milijuna za dovođenje jednog igrača. Tako je Ziyech je simbolički postao Ajaxova karta u povratku za stol s onim najboljima. Već u idućem prijelaznom roku, David Neres će biti plaćen milijun više, a granica je još probijana dolascima Tadića, Daleya Blinda te Răzvana Marina koji dolazi na ljeto.

Iako je tijekom prvih dviju sezona bio među najzapaženijim pojedincima, Ziyech je tek dolaskom Erika ten Haga pronašao pravu ulogu u sustavu. Novi trener je stvorio prepoznatljiv stil igre, osnovan na uigranim mehanizmima. Igrači moraju poštovati plan i dogovorene zadatke u oba smjera, ali napadačka četvorka ima potpunu slobodu što se tiče kretanja. Ta će odluka izvući ono najbolje iz Ziyecha.

Igrajući kao desno krilo, on zapravo dirigira Ajaxovom igrom kao playmaker, koristeći mogućnost čestih izmjena pozicija kako bi pronašao idealnu situaciju za proigravanje. Primjerice, ako se spusti prema sredini, Lasse Schöne ili neki drugi suigrač preuzima njegovu poziciju. U zadnjim Ajaxovim utakmicama često je korišten način stvaranja prednosti kroz koncentriranje napada na jednu stranu, a zatim je bio cilj brzim prijenosom lopte osloboditi višak prostora na drugoj. Upravo su takve duge lopte, posebice dijagonale, vjerojatno njegova najjača strana, a jedna od njih je malo prije pogotka protiv Tottenhama izbacila Neresa u prostor. Lutajući između linija, postao je ključni Ajaxov igrač, uz Frenkieja de Jonga.

Umjesto oklopa, kostim

Dok De Jongovi pokreti i način na koji vodi loptu sliče elegantnom plesu, Ziyech donosi dozu neprilagođenosti i ludila. Njegov stil bio je Ajaxovo rješenje ne samo protiv Spursa, nego i ranije — samo na drugi način. Pošto je Tadić igrao u ulozi ‘lažne devetke’, ubacivanje i skok protiv Real Madrida i Juventusa nisu bili opcija. Dok je Realu zabio povratnim dodavanjem kroz tranziciji, Juventus se pobrinuo da takvih situacija ne bude puno tijekom jedne i druge utakmice, barem dok su Talijani imali aktivan rezultat. U trenucima kada su se branili u dubokom bloku, Ziyechova kanonada s distance bila je jedino pravo oružje protiv njihove zone. Marokanac je u dvije utakmice uputio 10 udaraca, a jedan je Donny van de Beek nakon odbitka pospremio u mrežu.

Ponekad je ta njegova slobodna uloga i kocka, jer nisu mu strani suvišni driblinzi ni nerezonski udarci. Iako je Ajax zbog velikog broja igrača na suparničkoj polovici terena posebno ranjiv u obrambenim kontranapadima, Ziyech ima ispod 45 posto uspješnih driblinga ove sezone. Njegov uspjeh očitava se u tome što je shvatio da mora prihvatiti sustav kako bi sustav prihvatio njega. Rezultat toga je neumorna trka u kontrapresingu ili 69 oduzetih lopti tijekom sezone. Od dječaka koji nije želio dolaziti na treninge do ofenzivnog igrača s najviše oduzetih posjeda u Ligi prvaka.

Hakim Ziyech je ostao svoj i neprilagođen, ali je na vrijeme saznao kako popraviti vlastite pogreške. U Ajaxovom ‘viteškom’ nogometu on umjesto oklopa oblači kostim i donosi odluke na svoju odgovornost, u tami postaje rješenje kada sustav zakaže.

Ne propusti top članke