Nije to slučajno, Žižić i Bender imaju duboke poveznice s Ponosom Izraela, mada nije trebalo biti tako.

Plan je bio da se ovaj dvojac u svojim tinejdžerskim godinama razvija u Splitu, ali na Gripama su zajedno proveli tek godinu dana i otišli s po 16 na leđima. Obojica su zapravo proizvod Akademije Nikole Vujčića, koji je u tim danima bio dominanta figura u Splitu u ulozi igrača/sportskog direktora. Imao je Vujčić namjeru ostati dugo i, uz druge stvari, promovirati talentirani dvojac kroz redove Žutih, ali mu je, kao i mnogim drugima, prisjelo toksično ozračje u rodnom gradu. Konstantne sumnje, kritike, podvale iz raznih krugova vrlo brzo otupile su njegov početni entuzijazam.

Ako je Benderov najveći problem u NBA ligi bio to što “zna od svega pomalo, a ništa na vrhunskoj razini”, onda bi konačno trebao doći na svoje

“Već dugo mi je muka od svega. Sedam dana u Americi slušam pohvale na Benderov račun i onda se vratim ovdje i što me dočeka… Najradije bih se pokupio odavde”, javno je poručio u travnju 2013., a njegov vapaj začuo se i u Izraelu.

Par mjeseci kasnije Maccabi ga je pozvao da preuzme dužnost sportskog direktora, što je Vujo doživio kao izbavljenje te pošao onamo gdje ga zaista cijene. To je podrazumijevalo i odlazak njegovih pulena koji, doduše, s Gripa nisu otišli izravno u Tel Aviv, nego u Kaštela, ali su često odlazili na treninge Maccabijeve prve momčadi. Poslije godinu dana Bender je zaista potpisao za Maccabi, a činilo se da će ga slijediti i Žižić, ali on se naposljetku odlučio razvijati kroz ABA ligu u Ciboninu dresu.

Veliki ulov ili razočaranje?

Tada su se razdvojili putevi mladog dvojca i trebalo je proći šest godina da se ponovo spoje. Vjerovali ili ne, u svim godinama koje su uslijedile Žižić i Bender nijednom nisu zaigrali zajedno za hrvatsku reprezentaciju, bilo seniorsku ili mlađe selekcije. Bender nije 2015. nastupio na U19 Mundobasketu zbog čuvene Afere Patike, a olimpijski ciklus 2016. propustila su obojica. Na Eurobasketu 2017. Bender je igrao, Žižić otkazao, dok je kvalifikacije za Mundobasket igrao Žižić, a otkazao Bender.

Sada su konačno dočekali svoj reunion, ali neće imati previše vremena za reminiscenciju na djetinjstvo, čeka ih veliki posao u Tel Avivu.

Možda je fraza “oživljavanje karijere” prežestoka za momke u svojim ranim 20-ima koji su si svojim angažmanima već debelo osigurali egzistenciju, ali može se reći da su njihove igre u proteklim godinama bile daleko ispod očekivane razine.

Ipak, Žižić i Bender u tom se pogledu bitno razlikuju. Ante se prije četiri sezone kroz 20 jako dobro odigranih utakmica za Darüşşafaku praktički već dokazao kao ozbiljni euroligaški centar, a tad mu je bilo tek 20 godina. Osim toga, još ranije je harao ABA ligom s Cibonom. S druge strane, Bender je u Euroligi za Maccabi odigrao tek sedam utakmica u kojima je imao minornu ulogu. Prije toga je seniorsku košarku igrao samo u drugom razredu izraelske i hrvatske košarke, stoga je jedino ozbiljno seniorsko iskustvo ono iz NBA lige, gdje se usprkos brojnim prilikama nije uspio dokazati.

Zato Žižić nedvojbeno predstavlja veliki ulov za izraelskog velikana, dok je Bender potencijalno veliki ulov, ali i potencijalno veliko razočaranje — jer, realno, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da će raditi razliku na euroligaškoj razini; štoviše, upitno je hoće li uopće biti relevantni faktor. O toj situaciji dosta govori i dužina ugovora. Dok se Žižić obvezao na dvije godine, Bender u Maccabiju sigurno ostaje samo tri mjeseca, a onda ćemo vidjeti. To je obrazloženo igračevom željom da pronađe novi NBA angažman uoči početka sezone, ali neće se ni Maccabi, usprkos Vuji, trgati za njega ako dotad bude obitavao na prosjeku od 5,4 poena i 3,9 skokova, koliko je imao kroz četverogodišnju NBA karijeru.

Trgnuti i preuzeti inicijativu

Mnogo toga ovisi o načinu na koji će Ioannis Sfairopoulos posložiti igru. Jamačno će grčki strateg kao prvu violinu svog sastava i dalje držati ubojitog beka Scottieja Wilbekina, ali prema ono malo pripremnih utakmica koje su odigrane da se zaključiti da bi Žižić mogao biti druga napadačka opcija izraelskog sastava. Omiški centar pokazao se strašno ubojitim oružjem u pick igri, a vjerojatno će mu se spuštati i velik broj lopti za igru leđima, budući da je fizički i talentom superioran većini euroligaških centara.

Što se tiče Bendera, on je dugo oklijevao s potpisom, stoga se tek nekidan priključio dugo uigravanoj momčadi i to će biti otegotna okolnost u prilagodbi i hvatanju forme. U kojoj ulozi ga vidi Sfairopoulos?

“Možemo ga koristiti kao krilnog centra ili kao peticu, može predstavljati prijetnju u reketu i izvana te, naravno, pomoći nam obrambeno sa svojim velikim tijelom i rukama”, izjavio je trener o svojoj novoj uzdanici.

Grčki strateg je u najavi Benderove uloge koristio zanimljivu jezičnu konstrukciju: umjesto da je rekao “Predstavljat će prijetnju u reketu, pomoći će obrambeno…”, Sfairopoulos kao da je uljudno implicirao na oprez/skepsu govoreći “Može predstavljati prijetnju, može pomoći u obrani…”.

S obzirom na to da Sfairopoulos na petici ima Žižića i Othella Huntera, Bender će većinu vremena na parketu provoditi na četvorci. Nadajmo se da neće pokušavati biti jednodimenzionalna stretch četvorka, nego da će se napokon trgnuti, preuzeti inicijativu te iskoristiti svoj talent i svestranost da konačno postane vrhunski sekundarni kreator, mozak momčadi koji će operirati iz reketa i s krila. Ako je Benderov najveći problem u NBA ligi bio to što “zna od svega pomalo, a ništa na vrhunskoj razini”, kako je to brutalno iskreno sročio bivši Phoenixov trener Igor Kokoškov, onda bi konačno trebao doći na svoje jer je stigao u ligu gdje se to “od svega pomalo” izuzetno cijeni.

Dakle, Hrvatska konačno ima zvučni tandem u Euroligi, barem na tri mjeseca. Oni su mladi, talentirani, fizički isklesani i gladni slave. Maccabi bi od njih mogao imati velike koristi, počevši već od večerašnjeg okršaja s berlinskom Albom.