Zvali su ga Odgovor

Allen Iverson utjecao je na generacije NBA igrača

Zadnja izmjena: 7. ožujka 2023.

Sportski i luksuzni kupe Bentley jurio je autocestom prema prometnoj špici u Philadelphiji. Vozio je uz rub trake, izbjegavajući brojne zapreke na cesti. Vješto je pronalazio prečace, zaobilazeći radare i semafore za koje se činilo da će trajati cijelu vječnost. Prijetnja od prometne kazne visjela je u zraku, ali to je bila manja briga. Izašli su iz kuće oko pola sata prije nego što su morali biti u dvorani, što znači da ne bi stigli ni uz policijsku pratnju ni umješnost Vina Diesela iz serijala Brzi i žestoki, jer je uz normalan promet trebalo je otprilike minuta. Unatoč najboljim planovima, za njih nikada nije bilo dovoljno vremena. Zapravo, bilo je neuobičajeno uraniti.

Za volanom Bentleyja sjedio je Gary Mo Moore, dugogodišnji menadžer; na suvozačevu sjedalu Allen Iverson ležerno je razgovarao na mobitel i bavio se raznim zahtjevima za ulaznicama i novcem. Ponekad je u takvim situacijama znalo biti i obiteljskih svađa i rasprava oko medijskih glasina. Nitko nije znao je li Iversona to ometalo ili veselilo, ali svakako ga nije opterećivalo što kasni. Činilo se kao da mu odgovara stanje polukontroliranog kaosa i neprestane melodrame.

Trebali su prijeći rijeku Schuylkill, gdje se nalazi najveći park Južne Philadelphije, Fairmount Park Conservancy. Pored njega smješten je Wells Fargo Center. Mnogi navijači već su nahrupili unutra kako bi zauzeli svoja mjesta, a ulice oko arene bile su zakrčene. Philly je pravi košarkaški grad, jer uz Sixerse je tu i velik broj sveučilišta. Vjerojatno jedino mjesto na kojem jedna ekipa iz Divizije I, Drexel Dragons, pješice odlazi na gostujuću utakmicu s Penn Stateom. Iverson je bio njihov heroj, gotovo svaki drugi klinac nosio je njegov dres. I svatko je htio biti dio njegova showa.

Koliko god Moore bio snalažljiv vozač, gustom prometu nije se moglo umaknuti. Iverson je stigao u dvoranu 10 minuta prije podbacivanja. Larry Brown kipio je od bijesa, već neko vrijeme tražio je razlog da ga se riješi, provodeći sate u uredu generalnog menadžera Billyja Kinga, žaleći se na svoju zvijezdu. Trenera Sixersa nerviralo je što ga Iverson nikad nije slušao, njemu je to bio pokazatelj nedostatka poštovanja. I te večeri odlučio je podvući crtu. Prišao mu je i tihim, odmjerenim glasom rekao kako je to kap koja je prelila čašu: “Ili ideš ti ili idem ja”.

“Nisam želio biti Jordan ili Magic. Htio sam biti Allen Iverson”, rekao je LeBron

Brown i Iverson bili su potpuno dva različita svijeta i načina razmišljanja. Brown je bio studiozan i principijelan, ali htio je pomoći Iversonu, dok je ovaj bio neukroćeni talent koji je povremeno koketirao s kriminalnim radnjama. Jednog se ljeta suočio s optužbama koje su ga mogle stajati ukupno 54 godine zatvora. Problem je bio taj što, kada je eksplodirao u smislu popularnosti, odbio se pokoriti konvencijama i normama koje je NBA liga nametnula. Zbog ekscesa s marihuanom završio je na informativnom razgovoru kod Davida Sterna, ali ukori nisu mogli utjecati na njega. Ušli na jedno uho i na drugo izašli.

“Nitko me ne može mijenjati, takav sam kakav jesam”, znao je poručiti Iverson.

Prototip nove generacije

Svoje je pletenice nazivao znakom prepoznavanja, što ga svrstava u kulturu hip hopa. Kako je rekao redatelj Spike Lee u jednom intervjuu na upit što Ameriku sprječava da prihvati Iversona: pletenice.

Brown je od njega htio stvoriti novog Isiaha Thomasa. Bio je brz i prodoran bek s izvanrednim osjećajem za igru, uvjeren da nitko nije bolji od njega dok ga na terenu ne uvjeri u suprotno. Otud i optužbe kako je sebičan, da ne misli na suigrače nego na osobnu statistiku te da ne poštuje starije igrače. No, bio je odlučan u tome da mu nitko neće govoriti što da radi i trebalo mu je neko vrijeme da nauči prihvatiti pozitivnu kritiku.

Sve je počelo 2000., kada je Iverson prihvatio Brownovu kritiku umjesto da je shvati osobno. Tada se od odličnog košarkaša počeo pretvarati u Hall od Famera.

Nažalost, zbog nesposobnosti uprave Sixersa da Iversona okruži s boljim igračima, nisu uspjeli osvojiti naslov. Sa skromnom momčadi stigli su do finala 2001., ali protiv goropadnih Lakersa nisu imali ozbiljnije šanse. Međutim, obojica su naučili puno jedan od drugome i teško da je postojala osoba koja je više utjecala na Iversonovu karijeru od Browna. Priznao je to i sam mnogo godina poslije. Njihovi putevi razišli su se 2003., a novi Philadelphijin trener postao je Randy Ayers, koji nije uspio razviti nikakvu kemiju s igračima.

Ništa bolje nije bilo ni kod privremenog trenera Chrisa Forda, kad su se zaredali novi incidenti, disciplinske kazne zbog nepojavljivanja na treninzima i nedolaska na utakmice. Iverson je tada propustio rekordne 34 utakmice, a Sixersi katastrofalno završili sezonu i prvi put nakon 1998. ostali bez doigravanja. S Brownom se ponovno našao na velikoj pozornici u prvoj rundi playoffa 2005. Te je sezone postigao rekord karijere od 60 poena u pobjedi protiv Orlanda i osvojio svoj četvrti naslov najboljeg strijelca. Ipak, dalje od Brownovih Pistonsa nije mogao.

The Answer, nadimak koji je dobio od bliskog prijatelja Jamila Blackmona dok je slagao veš tijekom studentskih dana na Georgetownu, a koji je proizašao iz činjenice da je NBA liga sredinom 1990-ih bila na prekretnici zbog odsutnosti Michaela Jordana, bio je opis njegova buntovničkog duha i načina na koji je igrao. Samo nekoliko sati nakon što je Blackmon spomenuo taj nadimak, Iverson ga je dao istetovirati na lijevu ruku. Smatrao je da će biti idealan kada stigne u NBA, da će biti rješenje za prazninu koja se pojavila Jordanovim povlačenjem. Blackmon je kasnije tužio Iversona, tvrdeći da je s njim sklopio dogovor o isplati za sav novac koji mu nadimak priskrbi.

Iverson jest bio odgovor na probleme Sixersa i lige. Zbog svoje osebujnosti i specifičnih košarkaških karakteristika promijenio je buduće naraštaje.

Zahvaljujući svojim dugim rukama i izrazitoj snalažljivosti mogao je zabijati preko visokih centara, a brzim nogama i zaštitnim znakom, tzv. crossover driblingom, lomio je svaku obranu pred kojom bi se našao. Bio je prototip nove generacije NBA zvijezda. Preteča modernih bekova i dominantnih ball-handlera. Iako su govorili kako su mu izgledi da će uspjeti jedan naprama milijun.

Eksploziv spakiran u 183 cm

“Nisam želio biti Jordan ili Magic. Htio sam biti Allen Iverson”, izjavio je svojedobno LeBron James; “Promijenio je sve. Cijela jedna generacija mu duguje”, reći će za njega Carmelo Anthony, dok ga je Chris Paul nazvao najutjecajnijim igračem svih vremena.

Da se uopće shvati koliko je bio jedinstven, treba reći da je Iverson bio prvi bek koji je nakon 1979. i Magica Johnsona izabran kao prvi izbor drafta. I jedini sve do Derricka Rosea 2008. Od 1999. do 2002. triput je bio najbolji strijelac lige. Kao rookie je ubacio 50 poena Clevelandu, koji je te sezone primao najmanje koševa u povijesti (85,6). U veljači 1999. postao je prvi igrač Sixersa izabran za igrača mjeseca od studenog 1988. i Charlesa Barkleyja. “Platio bih da gledam Iversona kako igra”, sve je što je o njemu imao reći Phil Jackson.

Unatoč vrtoglavoj karijeri, nije odbacio nijednog od svojih starih prijatelja. Družio se s istim ljudima iz svojih srednjoškolskih dana, onima s kojima je zaradio kaznu zatvora. I zbog kojih su ga mnogi otvoreno kritizirali. Međutim, ostao je vjeran svom gangu apostrofirajući da mu “NBA neće birati prijatelje”. Nije bio kriminalac, jednostavno je imao osobnost koja je proizašla iz bijede i siromaštva u kojima je odrastao, spavajući na podu u stanu bez vode i struje. Čim je potpisao prvi višemilijunski ugovor, ispunio je obećanje majci, kupivši joj elitnu kuću u Philadelphiji i crveni Jaguar.

Sumnjivo društvo, brojne tetovaže i stil odijevanja odražavali su njegovu osobnost. Traperice dovoljno široke da u njih stanu dvije osobe, široka majica, za dva broja veća jakna i odvezane tenisice. Na ruci zlatni sat optočen dijamantima u vrijednosti od 80.000 dolara, a oko vrata masivni zlatni lanac s privjeskom u obliku policijskih lisica. U svojoj rookie sezoni nekoliko puta je kažnjavan jer se nije pridržavao pravila nošenja dresa i bandaža. No, nastavio je po svome, stalno podsjećajući da, iako zarađuje milijune i ima status zvijezde, ne pripada tom svijetu.

Nije bio savršen. Njegova kompleksnost i srednjak na zakone donijeli su mu titulu zločestog dečka kojega nisu dočekivali s ovacijama. Ratnik u duši koji je živio po svome. TNT eksploziv spakiran u 183 centimetra visine činio ga je najbržim igračem NBA lige. Natprirodni talent za košarku, ali s teškim karakterom. Često nespretan u izražavanju, tjeskoban, s velikim oscilacijama u ponašanju. Nikad nije shvatio osobnu cijenu svog inata, ali izumio je trendove koje danas gledamo.

Otvorio je put generacijama koje su mu zbog toga zahvalne.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.