Barcelona neće biti prvak. Različiti analitički modeli šanse da momčad osvoji naslov u Španjolskoj postavljaju između 11 i 16 posto. To, doduše, znači da Barcelona i dalje ima neke šanse, ali isto tako ni šanse da Cádiz bude prvak matematički još uvijek nisu nula. Jednako kao što ni šanse da vam strop u spavaćoj sobi padne na glavu dok spavate nisu nula. Nije vjerojatno, ali je i dalje teoretski moguće.
Utakmica koju je Barcelona odigrala protiv Atlético Madrida u računici ne mijenja ništa posebno. Neovisno o tome je li prije bila kokoš ili jaje, Barcelona je trenutno klub s ogromnim problemima u strategiji i financijama, što se jasno očituje na kvaliteti kadra. I tu svaka ozbiljna priča o konkuriranju za naslov staje — Atlético je u ovom trenutku bolja momčad; po igri definitivno, ali vrlo vjerojatno i po igračkom talentu.
Ako bismo usporedili početne postave Atlética i Barcelone te od dvije momčadi pokušali napraviti jednu jedanaestorku, barem bi osam igrača u toj kombiniranoj postavi bi bilo iz madridske ekipe. Oko nekoliko igrača se može raspravljati jer su razlike između relativno male i često se svode na kontekst, ali jedini Barcelonin pulen oko kojeg bi svi bez velike rasprave složili da pripada u idealnu jedanaestorku je Frenkie de Jong.
I tu dolazimo do faktora Ronalda Koemana.
Imaš igrača koji je prototip veznjaka za igru u kakvu se kuneš i ti si toliko pogubljen da sjedneš, razmisliš o svemu i onda ga gurneš na desno krilo
Prvo, postoji razlika između biti malo pogubljen i biti kreten. Koeman je tu granicu prešao u konferenciji za medije nakon utakmice kada je za poraz praktički okrivio Nicu Gonzáleza. Prema Koemanovim riječima, on je upozorio svoje veznjake da moraju pratiti suparnike, a Nico je pustio Thomasa Lemara da slobodno utrči kod prvog gola i to je riješilo utakmicu.
Uzeti 19-godišnjeg klinca kojem je ovo bila druga ligaška utakmica u životu u kojoj je startao i iskoristiti ga kao žrtvenog jarca potez je kretena. Koeman nije preuzeo odgovornost na sebe, iako je u drugom poluvremenu, kada je mladić već bio na klupi, Barcelona bila jednako loša kao u prvom. U Koemanovu je izlaganju bilo bitno to što ovaj jednom nije ispratio svog igrača iako mu je rekao da ga prati i to je bilo ono što je, prema trenerovom viđenju, izgubilo utakmicu. On je svoje napravio, njegovi igrači očito nisu mogli ispratiti ideju.
Teško objašnjiv potez
Međutim, to je samo Koemanov način da se nosi sa situacijom u kojoj se našao. Projekcija je obrambeni mehanizam nesvjesnog dijela ega kroz koji se neprihvatljivi unutrašnji impulsi i osjećaji pripisuju vanjskom objektu i tada ulaze u svjesni dio kao iskrivljena percepcija vanjskog svijeta. Okriviti Gonzáleza je samo ad hoc reakcija ugroženog čovjeka koja je kretenska, ali opet razumljiva jer se svodi na instinkt.
Ono što je nerazumljivo — i što sugerira da se trener potpuno pogubio — jest to da je Koeman odlučio staviti Frenkieja de Jonga na desno krilo. Aktivno je razmišljao o tome, konzultirao se sa suradnicima, prespavao je odluku i svejedno je stavio komparativno najboljeg igrača kojeg ima na raspolaganju na potpuno pogrešnu poziciju.
Kad pogledate njegovu statistiku, Frenkie se još nekako i snašao na krilu. Imao je 46 točnih dodavanja s odličnih 92 posto uspješnosti, dobio je šest od sedam duela u kojima se našao te je pogodio 1/1 centaršutova i 3/3 dugih lopti koje je uputio, a suparnicima je triput oduzeo posjed. Dapače, ako bi netko rekao da je baš De Jong bio najbolji Barcelonin igrač na utakmici protiv Atlética, teško da biste takvom čovjeku mogli reći da priča gluposti.
Ali u tome i jest poanta svega. Barcelona neće biti prvak. Kako je krenula u sezonu, upitno je hoće li uopće završiti među četiri najbolje momčadi u La Ligi, iako bi bilo veliko iznenađenje da se ne kvalificira za Ligu prvaka jer ipak ima za razinu ili dvije kvalitetniju momčad u odnosu na ostatak konkurencije. U takvoj momčadi trener ima De Jonga i umjesto da oko njega kao centralne figure veznog reda gradi igru — i neku buduću momčad, onu koja će biti prvak — on ga gura na desno krilo.
Čisto radi shvaćanja odnosa, lopta je do Sergija Busquetsa u 90 minuta igre došla 115 puta. De Jong je imao 60 kontakata s loptom, što je upola manje od Busquetsa. To je naprosto tako — ako igrate u srcu veznog reda momčadi koja ima 71 posto posjeda, lopta će dolaziti vama. De Jong se jest otvarao, spuštao se po loptu i dolazio je duboko kako bi je primio, ali teško je objašnjiva situacija kada svog najboljeg igrača — ili barem komparativno najboljeg, onog koji je na svojoj poziciji kvalitetniji od suparnika na suprotnoj strani — makneš iz žiže događanja gdje lopta konstantno dolazi k njemu i izoliraš ga na krilu gdje se on mora spuštati po loptu i tražiti načine kako da je primi.
Koeman je ionako prolaznik
De Jong je sve ono što trener zamišlja kada planira utakmicu u kojoj će imati posjed lopte od 70-ak posto. Nevjerojatno kreativan igrač koji suparnika može slomiti i dodavanjem kroz obje obrambene linije, ali i driblingom kojim si otvara prostor; može vući loptu, može je dodavati iz prve, može okretati strane. U suštini, De Jong je prototip savršenog veznjaka koji vidi teren oko sebe, ima sve tehničke i fizičke predispozicije da konstantno stvara višak u sredini terena, a ono što ga čini zbilja posebnim jest njegova spremnost da riskira kako bi napravio nešto izvanredno i neočekivano.
Kada stvari svedete na malo mistike, De Jong je savršeni oblik onoga što Barcelona deklarira kao svoj identitet.
U tom kontekstu, činjenica da igra na krilu je savršena ilustracija svih Barceloninih lutanja. Daleko najbenignija i neusporedivo manje opasna nego sve druge gluposti koje su se događale zadnjih godina, ali upravo zato i jest toliko dobra slika izgubljenosti. Imaš igrača koji je prototip veznjaka za igru u kakvu se kuneš i ti si toliko pogubljen da sjedneš, razmisliš o svemu i onda ga gurneš na desno krilo. I na kraju budeš zadovoljan svojom idejom i kao problem, eto, vidiš to što neki balavac kojeg si ubacio u vatru nije ispratio Lemara.
Ako mislite da je problem u Koemanu, nije. Da se razumijemo, lik je pogubljen i ponaša se kao kreten pokušavajući stvoriti paralelnu stvarnost u kojoj on ništa nije kriv, ali Koeman je ionako prolaznik i samo je figura u svim lutanjima i pogrešnim odlukama zbog kojih ovakva Barcelona nema šanse biti prvak. Ne može ni biti, jer ako imate ideju što raditi, onda vam De Jong neće igrati na krilu niti će ijednom treneru koji shvaća tu ideju takvo rješenje uopće pasti na pamet.
