Staro dobro pravilo kaže da je pobjednik tradea onaj tko je dobio najboljeg igrača, a to bi onda bili Mavsi. Staro dobro pravilo ipak previše pojednostavljuje stvar i potrebna mu je revizija, jer u pozadini razmjena često ne stoje samo igrači već i puno šira slika koja uključuje financijski aspekt poslovanja franšize i draft pickove. Takav je upravo ovaj trade Mavsa i Knicksa. Zastupljene su sve komponente koje mogu biti u jednoj razmjeni, ali ono što ga čini posebnim je njegova hazarderska priroda.

Obje momčadi su u ime boljeg sutra na svoja leđa preuzele dosta rizika.

Knicksi s idejom

Porziņģis je u Knicksima prošao put od izviždanog draft izbora do statusa spasitelja franšize kojem su tepali da je Unicorn i Porzingod. U New Yorku je odradio dvije pune sezone, a treću mu je nakon 48 utakmica prekinula teška ozljeda ligamenata koljena zbog koje je još uvijek izvan parketa. U teoriji i kad je zdrav, Porziņģis je franšizni igrač s potencijalom top 10 igrača lige zbog kombinacije trpanja koševa i igranja obrane te fizičko-atletskih predispozicija pri čemu se posebno ističe visina od 221 cm i raspon ruku od 229 cm.

Očekivano je da će gubitak takvog igrača razljutiti fanove Knicksa, ali treba uzeti u obzir da je rastanak bio neminovan.

Obje ekipe odradile su jako dobar posao. Svaka je dobila što je htjela i rizik koji su preuzele stavljanjem visokih uloga bio je nužan

U odnosu New Yorka i Porziņģisa već neko vrijeme ne vlada idila. Centar je svoje nezadovoljstvo stvarima unutar franšize iskazao već 2016., stavši na stranu Carmela Anthonyja koji je ratovao s tadašnjim predsjednikom košarkaških operacija Philom Jacksonom. Nastavilo se tako da je Jackson Porziņģisa pred draft 2017. učinio dostupnim za trade, nakon čega Jackson dobiva otkaz. Ozljeda koljena je dodatno podigla razinu nervoze, a nikako nije pomoglo ni to što Knicksi već četiri godine ne znaju za više od 32 pobjede u sezoni.

Sadašnji predsjednik Knicksa Steve Mills ponudio je objašnjenje razmjene: “Mislimo da smo učinili pravu stvar. Ako želimo graditi momčad za duge staze, onda ne možemo max ugovor dati igraču koji je jasno rekao da ne želi više biti ovdje. To bi bilo nepošteno prema organizaciji i fanovima.”

Dakle, stvar je poprilično jasna. Odnos između franšize i igrača bio je nepovratno narušen, a onda je rastanak najbolja opcija. Knicksi su promptno reagirali i odabrali ponudu Mavsa. Je li postojala neka druga ponuda i kakva, možda saznamo za par godina. Ono što je dobro u ovom potezu Knicksa je to što su odradili posao s jasnim planom. Riješili su se nezadovoljnog igrača i zauzvrat su dobili tri stvari.

Prvo, razigravača Smitha Jr.-a koji je tek nedavno navršio 21 i koji u Dallasu nije ispunio očekivanja. Potencijal je ipak tu, bila bi velika greška odustati od Smitha nakon sezone i pol u ligi. S njim su u paketu došli Matthews i Jordan, ali su oni nebitni za cijeli trade i vrlo vjerojatno će uskoro biti otpušteni.

Knicksi su dobili i pickove u idućim godinama od kojih je jedan potpuno nezaštićen, drugi zaštićen do 10. pozicije. Ekipa može birati kako ih iskoristiti: draftanjem igrača ili kao trade dodatak u nekim budućim poslovima. Dallas bi tih godina trebao biti rezultatski dobar (iako, tko to može garantirati?) pa pickovi neće biti osobito visoki, ali i kao takvi imaju vrijednost i nikada nije na odmet imati ih na lageru.

Treće i najvažnije, Knicksi su odlukom da Porziņģisu ne daju max ugovor ovog ljeta i puštanjem Hardawaya, koji je imao još dvije godine basnoslovnog ugovora od preko 18 milijuna dolara godišnje, osigurali praktički slobodan salary cap i preko 70 milijuna dolara prostora. Što to znači? To znači da u srpnju mogu krupnim NBA ribama poput Kevina Duranta, Kyrieja Irvinga i Kawhija Leonarda mahati ispred nosa supermax ugovorima, što je u osnovi i glavni razlog zašto su Knicksi odradili trade.

Blještavilo i nered New Yorka

Međutim, u ovoj mogućnosti dijeljenja dvaju velikih ugovora krije se i rizik za New York.

Nitko ne garantira da će ijedna od velikih riba doći u Veliku Jabuku. Zašto bi itko došao u franšizu koja već šest sezona ne zna za playoff nastup, koja je uvijek u organizacijskom neredu, gdje se vlasnik miješa u pitanje struke, gdje možeš biti samo prvak ili pokojnik, i koja na kraju uvijek nekako zajebe stvar?

Na drugoj strani, zašto ne Knicksi? Ne treba podcijeniti kombinaciju blještavila New Yorka i supermax ugovora. Durant možda napokon želi svoju ekipu, lišenu Russella Westbrooka, Stepha Curryja i Draymonda Greena. Irving bi se možda vratio korijenima jer je srednjoškolsku košarku igrao u New Jerseyju, a Leonard bi se napokon mogao okušati na velikom tržištu.

Sve ove opcije su još u spekulativnoj fazi, s tim da treba imati na umu da New York ima tu prednost u odnosu na ostale franšize da može ponuditi dva supermaxa. Da je samo jedan u pitanju, stvar bi bila na staklenim nogama, ali dva idealno odgovaraju današnjem trendu udruživanja snaga All-Star i superstar igrača.

Što ako se dogodi da svi ovoga ljeta ipak izbjegnu Knickse, sljedeće je logično pitanje. Pa, bilo bi najgore da novac koji imaju na raspolaganju spiskaju na poluproizvode ili igrače koji su dobri, ali ne i vrijedni velikih ugovora. To je uvijek moguće kada su Knicksi u pitanju i od toga navijači s razlogom strahuju. Puno bolja opcija je da nastave razvijati mladu jezgru i čekaju priliku za dovođenje zvučnog imena u nekom tradeu. Njihova jezgra sa Smithom, Frankom Ntilikinom, Kevinom Knoxom i vjerojatno top 3 izborom na draftu ove godine izgleda sasvim dobro. Pitanje je samo hoće li nestrpljivi vlasnik James Dolan imati razumijevanja za rezultatski nekonkurentni proizvod.

Knicksi su izgubili Porziņģisa, ali uopće nisu loše obavili posao. Plan im je riskantan, ima rupa i crne slutnje je nemoguće odagnati kada su Knicksi u pitanju. Pa ipak, nakon dugo vremena se čini kako napokon imaju ideju što žele, što je samo po sebi veliki korak naprijed za njih.

Završen rebuilding u Dallasu

Puno manje je zavrzlama oko Dallasa. Dolaskom Luke Dončića oni više nemaju što raditi u lutriji. Vrijeme je da počnu graditi jaku ekipu oko njega i pridodavati mu igrače koji Mavse mogu ispaliti u gornji dom Zapadne konferencije. Porziņģisov dolazak je potez baš u tom smjeru.

Lani prije ozljede Porzingis je za 32 minute na parketu prosječno ubacivao skoro 23 poena, uz šest skokova i nešto više od dvije blokade. Iz igre je šutirao 44 posto, za tricu 39 posto. Kada je dolazio u ligu uspoređivalo ga se s Dirkom Nowitzkim, što i ima smisla s obzirom na visinu, stil igre koji uključuje operiranje na visokom postu, pick and pop akciju i sposobnost kreacije vlastitog šuta. Porzingis možda nikada ne bude strijelac ala Dirk, ali za razliku od Nijemca ima puno veći defenzivni potencijal. Šansu da dobije eventualnog novog Dirkulesa Dallas nije htio propustiti. Uparivanje njega i Dončića je doista sjajna ideja i ako ikada zaigraju punim potencijalom bit će jako malo zabavnijih i boljih tandema od njih u ligi. To što su obojica Europljani priči daje dodatnu patinu.

Zanimljivo je to da Dallas rebuilding završava rješavanjem Smitha kojeg je 2017. odabrao devetim pickom s nadom da je on jedan od kamena temeljaca novih Mavsa. Smith nikada nije odigrao u skladu s očekivanjima, njegova uloga na parketu često se preklapala s Dončićevom, što je rezultiralo također trzavicama na relaciji igrač-uprava. Dallas ga je zato odlučio uključiti u trade za Porziņģisa, a pickovi prve runde su bili nužnost da bi se dobio takav kalibar igrača, što potencijalno može biti problem u budućnosti.

Osim mladog talenta i resursa Dallas je morao prihvatiti i Hardawayev ugovor koji je glomazan, ali može biti postati podnošljiviji ako Rick Carlisle pronađe pravu rolu za igrača, a takva nipošto ne bi trebala uključivati kreaciju. Hardaway je najkorisniji kao spot-up i catch & shoot opcija. Uz njega od igrača su Mavsi dobili još pouzdanog veterana Leeja te Burkea koji može odmah uskočiti u rolu ozlijeđenog J.J. Baree kao šesti igrač.

Obostrani rizik

Dallasov rizik posla krije se u Porziņģisovu zdravlju i planovima za budućnost. Izuzmemo li ovu sezonu koju vjerojatno propušta u kompletu Porziņģis je u prve tri od 246 utakmica propustio njih 60. Od rookie sezone sitne ozljede ga stalno muče, što je vjerojatno posljedica njegove tanašne stature i naglog opterećenja kojeg je doživio dolaskom u NBA. Latvijca tek trebamo vidjeti na djelu nakon oporavka od teške ozljede koljena. Iako je moderna medicina napredovala i igrači imaju kvalitetan tretman, uvijek postoji mogućnost da se igrač vrati sporiji, nesigurniji i tek sjena sebe. Mavsi valjda znaju što rade, a Porzingis je mlad, što je svakako prednost pri oporavku i povratku na teren.

Drugo opterećenje u Dallasovim planovima mogla bi biti Porziņģisova vizija budućnosti. U četvrtak navečer se pojavila informacija da ovoga ljeta ne želi potpisati max ugovor s Dallasom koji može dosegnuti 158 milijuna dolara na pet sezona, nego će potpisati kvalifikacijsku ponudu od 7,5 milijuna pa u ljeto 2020. biti potpuno slobodan igrač. Kasnije je to opovrgnuto, ali isto tako nije rečeno da će Porziņģis sa sigurnošću potpisati dugoročno s Mavsima. Malo je vjerojatno i rijetko se događa da igrač odbije svoj prvi max ugovor kojim rješava životnu egzistenciju i još u sređenoj franšizi poput Dallasa, ali događale su se i luđe stvari u NBA-u. Ne treba ni spominjati kakav bi horor za Maverickse bio da Porzingis 2020. odluči odšetati nakon što su ovoliko uložili u njega.

Na kraju možemo reći da su obje ekipe odradile jako dobar posao. Svaka je dobila što je htjela — Knicksi šansu da privuku zvijezde ovog ljeta, Dallas priliku da Europljani opet budu njihovo pogonsko gorivo. Rulet koji su zaigrali i rizik koji su preuzeli stavljanjem visokih uloga bio je nužan. I dalje je sve u njihovim rukama jer utjecaj sreće i fatalizma se može ograničiti pametnim odlukama.