Antagonizam u španjolskom nogometu je odraz antagonizma u španjolskom društvu. Trajni mir ne postoji, postoji samo krhko primirje izgrađeno na nacionalnim uspjesima u proteklom desetljeću koji su okupili sukobljene strane oko zajedničkog cilja. Onog trenutka kada se jedna strana osjetila izigranom, bilo je neophodno učiniti sve da se spriječi eskalacija sukoba.
Luis Rubiales, predsjednik saveza i čovjek koji na leđima nosi teret donošenja najtežih odluka, povukao je jedini logičan potez i stavio potrebu za dugoročnim mirom i stabilnosti španjolskog nogometa ispred kratkoročnih ciljeva reprezentacije. Dva dana pred početak Svjetskog prvenstva i nepunih mjesec dana nakon što je produžio vjernost španjolskoj reprezentaciji, Julen Lopetegui je morao otići. Bivši golman Barcelone i Real Madrida čitavu je karijeru bio osuđen na čekanje. Nikada dovoljno dobar da stane među stative kao prvi izbor bilo koje strane. U trenutku kada je dobio ponudu koja dolazi jednom u životu i koja je potvrda da je konačno dovoljno dobar u poslu koji radi, nije želio čekati. Prihvatio je poziv Florentina Pereza ne mareći za posljedice.
Najvažnija posljedica za španjolsku reprezentaciju je istupanje njena dosadašnjeg sportskog direktora Fernanda Hierra na mjesto izbornika. Hierro je upoznat sa svim procesima unutar ekipe koja je na prvenstvo doputovala kao jedan od glavnih favorita za trofej. Njegova izjava kako ne želi ništa mijenjati jer za tim nema potrebe dovoljno govori koliko su Španjolci sigurni u sebe. U Rusiju su doputovali sa najdužim nizom utakmica bez poraza. U 20 njih pobijedili su čak 14 puta. Hierra je ipak na otvaranju prvenstva čekalo vatreno krštenje – pirinejski derbi protiv aktualnog europskog prvaka predvođenog najboljim igračem na svijetu nije utakmica koja će smiriti tenzije i donijeti mir.
Španjolci su upitnike unutar početne postave riješili na sebi nesvojstven način. Ozlijeđenog Danija Carvajala na desnom beku je zamijenio Nacho, Koke je dobio prednost u veznom redu ispred Thiaga, dok je Diego Costa predvodio napad nauštrb Lopeteguijeva miljenika Rodriga.
Tri odluke koje će imati veliki utjecaj na konačan ishod susreta.
Školska situacija
Ako je i postojala neka dilema, nakon večerašnjeg susreta je svima jasno da je ova portugalska ekipa personifikacija svog najboljeg igrača. Brza, okomita, u inat kritičarima koji prigovaraju da lešinari na kvaliteti suigrača u dresu Real Madrida, potpuno ovisna o Cristianu Ronaldu koji je uključen u svaku njenu akciju. Izbornik Fernando Santos je učinio sve da posloži ekipu na način da Ronaldo zadrži svježinu što je moguće duže. Raspored 4-4-2 s Bernardom Silvom i Brunom Fernandesom na krilima te Gonçalom Guedesom u napadu uz Ronalda je mnogo ofenzivniji nego što je inače slučaj sa Santosovim timovima. Sve u cilju da njegov kapetan što češće dobiva loptu u situacijama gdje može ugroziti suparnički gol.
Čekao se kraj. No, kraj dolazi onog trenutka kada to odluči Cristiano Ronaldo
Dobio ju je već u trećoj minuti susreta, kada španjolski napad i vezni red loše čitaju situaciju na terenu i izlaze u presing koji Pepe preskače dijagonalom na Fernandesa. Španjolska zadnja linija, u strahu od brzonogih portugalskih napadača, ne kompenzira prostor između linija svojim izlaskom u teren, što je znak za Ronalda da se spusti u upražnjeni prostor. Sa Raphaëlom Guerreirom koji dodatno opterećuje desnu stranu odbrane, ovo postaje školska situacija koju Ronaldo lako rješava u svoju korist.
Nakon primljenog gola trebat će više od pola sata igre da se Španjolci ponovo natjeraju u blok ispred vlastitog gola. U tih pola sata su pokazali da ova ekipa u Rusiji zaokružuje ciklus koji je počeo sa Luisom Aragonesom prije više od 10 godina, a rezultatski vrhunac doživio na Mundijalu u Južnoj Africi sa Vicenteom del Bosqueom na čelu.
Španjolska je u međuvremenu promijenila paradigmu svjetskog nogometa okrenuvši ga tehničkim kvalitetama i vicu u igri naspram snage i brzine. Posjed lopte i akcije koje ga usavršavaju i razoružavaju su se našle u fokusu nogometnih akademija širom svijeta. Španjolci nisu birali polovična rješenja, željeli su vidjeti koliko daleko mogu otići s takvim pristupom. Radikalna ideja je prozvana tiki-taka-tenaccio ili passenaccio, a za cilj je imala iskoristiti maksimu Johana Cruyffa koja kaže da suparnik ne može zabiti gol ukoliko ne posjeduje loptu. Španjolska je postala savršeni stroj koji je umarao suparnike — ali, kako je vrijeme odmicalo, i ljubitelje nogometa. Postala je predvidljiva i dosadna. Rezultat toga je krah na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Zadnji čavao u kovčeg za koji se mislilo da označava kraj jedne ere bilo je ispadanje sa Eura u Francuskoj prije dvije godine. Mnogi su pomislili da je sa rezultatima umrla i ideja.
Povratak čistom nogometu
No, sa idejama ne ide tako. Sve što je trebalo da je se oživi, ispostavit će se, bilo je oslobađanje stega strukture i povratak korijenima. Povratak čistom nogometu. Kada se istovremeno na terenu nalazi 11 genijalaca koji mogu sa loptom izvesti ono što je teško normalnom čovjeku i zamisliti, jedino što preostaje je pustiti ih da se igraju i zabavljaju. Svakog na svoj način. Ova Španjolska se igra i zabavlja. Možda je to razlog zbog čega ni Rubiales ni Hierro ne izgledaju zabrinuto uprkos svim turbulencijama kroz koje je u zadnjih par dana prošla njihova reprezentacija. Njihovo je da uživaju u pogledu iz lože, odnosno prvog reda.
Španjolci nisu izgledali uzdrmano nakon Cristianova pogotka iz jedanaesterca. Uzeli su loptu i pred sebe stavili jednadžbu odličnog portugalskog bloka kojim su kontrolirali događanja na terenu veći dio prvog poluvremena. O tome da su Portugalci u Rusiju doputovali sa jasnim namjerama da budu jedan od glavnih aktera najbolje govori zalaganje kojim pristupaju svakoj akciji.
Guedes je iz igre isključio Sergija Busquetsa, Bruno Fernandes je vrlo brzo shvatio da sa Nacha može pomagati ostatku veznog reda u situacijama kada Španjolci pokušavaju ostvariti višak na tom dijelu terena. Portugalci su igrom čovjek-na-čovjeka spriječili stvaranje viška rotacijama Španjolaca i ugušili sredinu terena.
Nacho se u ekipi našao zahvaljujući ozljedi Danija Carvajala i užasnim partijama Alvara Odriozole u posljednjim pripremnim utakmicama za Mundijal. Kako ni Koke na desnoj strani veznog reda nije bio siguran starter, Španjolci su odgovor na postavku Portugalaca pronašli u fokusiranju napada uz lijevu aut-liniju.
Svjesni koliko teško će stvarati višak protiv ekipe koja igra čovjek-na-čovjeka, pokušali su višak dobiti sve češćim uvođenjem Silve u akcije na lijevoj strani. To je za posljedicu imalo stvaranje kaotičnih uvjeta na jako maloj površini terena gdje je tehnička superiornost španjolskih igrača mogla doći do izražaja, te su na taj način došli do nekoliko odličnih prilika kojima su potisnuli Portugalce pred njihov gol, ali ih je to na drugoj strani ostavilo izloženim kontranapadima. Samo je nedostatak prisebnosti u dva navrata dijelio Guedesa od toga da poveća prednost.
Cristianov jordanovski nagon
Za većinu španjolskih igrača igra i zabava se skriva u razmijeni par stotina dodavanja prvim dodirom. No, ako dolazite iz kampa Diega Simeonea i pritom ste njegov najdraži diverzant, igra i zabava poprimaju posve drugačije značenje. Da raznolikost ne donosi štetu Španjolci su se uvjerili u 23. minuti kada prelaze na plan B. Busquets dugom loptom pronalazi Costu koji između trojice portugalskih defenzivaca pronalazi put do mreže za svoj prvi gol večeri. Prekršaj nad Pepeom? Možda, ipak pričamo o Diegu Costi.
Drugi Costin gol je također teško povezati sa nogometom koji igraju Španjolci. Ponovo je za izjednačenje bilo potrebno izvući zeca iz šešira. Centaršut na drugu stativu nakon prekida? Cilj opravdava sredstvo, makar bio i Nachova frljoka tri minute kasnije, kada konačno dolaze do prvog vodstva na utakmici.
Konačno su mogli staviti utakmicu pod kontrolu, a to u njihovom slučaju znači samo jedno. Razmjena pasova do posljednjeg sudačkog zvižduka ili kliničke smrti suparnika. Što god dođe prije. Thiago je zamijenio Andresa Iniestu, koji u nogama više nema svih 90 minuta. Costine usluge više nisu bile potrebne, Hierro je poslao Iaga Aspasa na teren. Čekao se kraj.
No, kraj dolazi onog trenutka kada to odluči čovjek koji je svojim uspjesima promijenio modernu nogometnu povijest. Čovjek koji je već jednom u tijeku utakmice učinio da najbolji golman na svijetu izgleda poput amatera imao je završnu riječ dvije minute prije kraja susreta. U zraku se osjetila izvjesnost poteza koji će uslijediti. Naštimao je loptu, udahnuo duboko i plasirao je preko živog zida u mrežu.
Cristano Ronaldo, najbolji igrač na svijetu i tip sa jordanovskim nagonom za pobjeđivanje možda igra svoje zadnje veliko natjecanje. Naklonimo se i uživajmo dok još imamo priliku.
