Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Duga bitka u Istanbulu

Chelsea je pružio odličan otpor Liverpoolu, ali je ostao praznih ruku

Zadnja izmjena: 15. kolovoza 2019.

Déjà vu istanbulske noći u kojoj Liverpoolov kapetan nakon izvođenja penala diže europski trofej ostao je u sjeni stvari koje smo imali priliku vidjeti prvi put. Utakmica UEFA Superkupa donijela je prvi susret dviju engleskih momčadi u tom natjecanju, prvo korištenje VAR tehnologije i prije svega, prvu ženu u sudačkom odijelu sa zviždaljkom u ruci.

Stephanie Frappart je odrasla šutirajući loptu. Igrajući za lokalni klub u predgrađu Pariza istovremeno je aktivno izučavala pravila nogometne igre. Već s 20 godina zamijenila je dres zviždaljkom, a 16 godina poslije upisala se u nogometnu povijest, nadajući se da će otvoriti vrata svojim kolegicama i postati primjer mladim djevojčicama širom svijeta koje dijele iste ambicije.

“Konačno! Bilo je i vrijeme. Imati ženskog suca u veoma, veoma važnoj utakmici je pametna odluka. Ovo je prvi put, nadam se ne i posljednji”, bio je uobičajeno ohrabrujući kada su ovakve stvari u pitanju Liverpoolov menadžer Jürgen Klopp. Cüneyt Çakır, poznato sudačko ime na europskoj sceni i Frappartin kolega koji je na sinoćnjoj utakmici obnašao ulogu četvrtog suca, nije krio oduševljenje spremnosti svoje kolegice: “Prošli smo iste pripreme, iste testove, iste treninge, među nama nema nikakve razlike. Moje iskreno mišljenje je da je veoma hrabra, ne boji se donijeti nepopularne odluke. Kad izađemo na teren, svi smo suci. Spol ne postoji”.

Ne bježeći od teških odluka, Frappart zaista hrabro sudila utakmicu za prestiž u kojoj je Chelseajev Frank Lampard pokazao da se radi o inteligentom menadžeru koji je spreman učiti iz vlastitih pogrešaka. Kao odgovor na nedjeljni debakl na Old Traffordu, Lampard je odlučio postaviti svoju momčad 20-ak metara bliže vlastitom golu i mnogo pažljivije birati momente kada će izlaziti u presing. Stratešku promjenu pratila je i promjena formacije. N’Golo Kanté je dobio utrku s vremenom, što je značilo da je dovoljno spreman početi od prve minute, Christian Pulisic i Olivier Giroud pridružili su mu se na terenu umjesto Rossa Barkleyja i Tammyja Abrahama.

Liverpoolov presing je na tako visokom nivou da su čak i igrači u drugom i trećem obruču savršeno pozicionirani da korigiraju eventualnu pogrešku svojih suigrača

Najveći prigovor Lampardu nakon utakmice s Manchester Unitedom išao je u smjeru kompaktnosti njegova tima. Nedovoljno koordiniran visoki presing suviše često je dovodio do toga da Chelseajeve linije budu razvučene po dužini terena, što je omogućavalo suparniku da s lakoćom pronalazi opcije za dodavanje i osvaja teren velikom brzinom. Jorginho i Mateo Kovačić nisu dorasli ulogama korektora presinga u takvim uvjetima. Njihove sklonosti leže drugdje i zbog toga je s nestrpljenjem iščekivan Kantéov povratak.

Osim nevjerojatne energije koja mu pomaže da kontrolira ogromnu površinu terena, omaleni Francuz posjeduje sjajan osjećaj za pravovremeno iskakanje na linije dodavanja, zahvaljujući čemu čisto oduzima lopte i stavlja se u poziciju da pokrene kontranapad svoje momčadi. To su stvari koje su Kantéu ranije donijele uzastopnu titulu najboljeg igrača Premier lige s dvama različitim šampionskim momčadima.

Lampard ne prihvaća kompromise

Igrača svjetske klase najlakše ćete prepoznati po tome koliko novih elemenata doda svojoj igri nakon etabliranja na najvišoj sceni. Kanté, primjera radi, postaje sve bolji u stvaranju viška — kako driblingom, tako i dodavanjem. Njegova sposobnost da se trzajem ramena riješi čuvara i u punom trku pronađe optimalnu opciju za nastavak napada čini ga vrhunskim oružjem u tranziciji. Naravno da je on bio taj koji je začeo akciju za vodeći Chelseajev pogodak pretvaranjem osvojene ‘druge’ lopte driblingom u kontranapad.

No, Lampard je svjestan da isključivo Kantéovim prisustvom na terenu ne može riješiti sve probleme koji su bili vidljivi u utakmici protiv Uniteda. Zbog toga je promijenio formaciju i postavio svoj tim dublje.

Chelsea se brani u relativno dubokom i izrazito kompaktnom bloku 4-1-4-1.

Cilj je smanjiti prostor između obrambene i vezne linije i natjerati Liverpool na bok, gdje uz pomoć aut-linije Chelsea ima mnogo bolje uslove da presingom vrati loptu u svoj posjed. Lampardovo insistiranje na smanjivanju distanci među igračima najbolje se ogleda u ponašanju krila, koja su se u fazi obrane ponašala praktično kao centralni vezni igrači sprječavajući vertikalna dodavanja kroz linije. Uzimajući u obzir trkački profil igrača u Liverpoolovu veznom redu i činjenicu da je njihov najkreativniji igrač utakmicu počeo s klupe, Lampardova odluka bila je pun pogodak.

Za izlazak iz bloka protiv najboljeg kontrapresinga na svijetu Lampardu je trebalo mnogo hrabrosti, Jorginho kao ‘šestica’ i Giroud u vrhu napada. Sada je već jasno da Chelseajev novi menadžer neće praviti kompromise i da će nastaviti insistirati na svojim principa građenja napada od vlastitog gola, ma ko bio na drugoj strani. Zato je blizu obrane trebao Jorginha, metronoma kojem puls neće rasti kada se Liverpoolov kavez oko njega zatvori. Zato je trebao Girouda, vrhunskog u igri leđima prema golu i uključivanju suigrača u igru. On je taj koji mora zadržati loptu dok se Pedro i Pulisic sa svojih izrazito defenzivnih pozicija priključe napadu.

Zahvaljujući pozicijskoj fluidnosti u posjedu lopte i nevjerojatnoj sposobnosti da prepoznaju potrebu za stvaranjem viška na određenom dijelu terena i u skladu s tim promijene ritam napada, Chelseajevi su igrači usprkos dubokom bloku redovno uspijevali stizati u završnicu napada s velikim brojem igrača.

Serijski pobjednici

Ritam im je ponovno razbila pogreška vlastite obrane. Ovaj put najiskusniji među njima, kapetan César Azpilicueta, kasni sa izlaskom i postavljanjem u ravninu sa ostatkom zadnje linije nakon jedne izblokirane lopte, što Roberto Firmino koristi i daje priliku Sadiju Maneu da postigne izjednačujući pogodak.

Da su Liverpoolovi igrači još uvijek gospodari lova presing-zamkama pokazali su na otvaranju prvog produžetka, kada je Azpilicueta nakon Kepina ispucavanja ostavljen bez opcija uz aut-liniju, što je omogućilo Maneu da nakon osvajanja lopte zabije drugi gol i donese vodstvo svojoj momčadi.

Kepa dodavanjem ka Azpilicueti pokušava okrenuti stranu i na taj način izbjeći sredinu terena nakrcanu suparničkim igračima. Suviše dug let lopte omogućava Liverpoolovim igračima pomicanje ka desnoj strani, zatvaranje presing-zamke i odsijecanje najbližih opcija za dodavanje oko Chelseajeva beka. Mane pozicijom tijela istovremeno brani dodavanje u sredinu ka Jorginhu, ali i povratnu loptu u zadnju liniju. Gini Wijnaladum na isti način blokira Kantéa, dok je Joe Gomez dovoljno blizu Pedru da ga pretvori u dovoljno riskantnu opciju. Liverpoolov presing je na tako visokom nivou da su čak i igrači u drugom i trećem obruču savršeno pozicionirani da korigiraju eventualnu pogrešku svojih suigrača.

Lampardu se insistiranje na gradnji napada od vlastitog gola konačno isplatilo kada je Jorginho sredinom prvog produžetka iskoristio kombinaciju visoke zadnje linije i nedovoljnog pritiska na Liverpoolovu loptu i uspio pronaći Pedra iza leđa obrane. Njegov ubačaj uspijeva u šesnaestercu pronaći Abrahama, koji pravi tek toliko kontakta s Adrianom da Frappart pokaže na bijelu točku. Jorginho je pogodio za poravnanje rezultata, kasnije će pogoditi i svoj udarac u penal-seriji u kojoj će Abraham ispasti tragičar i svoju momčad ostaviti bez trofeja. Nakon još jedne solidne partije u kojoj je, u najmanju ruku, bio ravnopravan rival, Chelsea je ostao praznih ruku.

U Liverpoolu znaju koliku vrijednost ima Superkup u njihovoj težnji da postanu serijski pobjednici. Možda reputacija tog natjecanja nije velika, ali pomoći će stvaranju navike osvajanja trofeja. Kažu da navike postaju karakter, a karakter sudbina. To je sve čemu se Klopp i društvo nadaju.

Ne propusti top članke