Na terenu su bili Cristiano Ronaldo i Lionel Messi kao glavne zvijezde; Andrés Iniesta, Sergio Busquets, Marcelo i Sergio Ramos služili su kao emotivna spona s vremenom Mourinha i Guardiole; Gareth Bale i Luis Suárez bili su zvijezde svaki u svom dijelu svijeta, a na terenu su bili Luka Modrić i Ivan Rakitić, koji će sedam mjeseci kasnije osvojiti srebro na Svjetskom prvenstvu. Dakle, to je bio dobar proizvod. Ne toliko dobar kao tamo negdje 2010., kada je utakmica mogla biti u podne ili u ponoć i svi bi je nogometni fanatici ionako gledali jer to je bilo zaista globalno ligaško rivalstvo, ali svejedno jako dobar. Samo ga je trebalo malo pogurati u prvi plan.

La Liga je odlučila prodati proizvod tako što je prilagodila satnicu azijskom tržištu. U Europi je bilo vrijeme ručka, u Buenos Airesu i New Yorku je bilo jutro, ali u Kini i Indiji je utakmica išla u udarnom televizijskom terminu. Prava za utakmicu su otkupljena u 182 zemlje, ali u marketinškom fokusu je bio istočni dio Azije. Uostalom, La Liga je to jasno pokazala kada je okupila legende poput Ronalda, Rivalda, Raúla Gonzáleza, Patricka Kluiverta, Ivána de la Peñe i Gaizke Mendiete te ih poslala u Kinu, Indoneziju, Indiju, Japan, Vijetnam i Južnu Koreju na tjedan dana, gdje su bili ambasadori španjolskog nogometa. Davali su intervjue za lokalne televizije, sudjelovali su u organiziranim fan zonama i raznim programima koji su služili da se utakmica što bolje proda.

Barceloni je gol zabio stoper nakon što je probio kroz sredinu u kontranapadu. To je amaterizam

Na kraju krajeva, La Liga je postigla ono čemu se nadala. Teško je precizno izmjeriti koliko je ljudi te 2017. zapravo gledalo utakmicu i procjene, ovisno o metodologiji procjene TV rejtinga, variraju između 75 i 95 milijuna gledatelja, što je gledanost nešto ispod razine Lige prvaka i puno više nego što ligaški derbiji u ijednoj od ostalih liga Petice imaju.

Međutim, što god privatno mislili o tome i koliko god se zgražali kada to netko kaže naglas, činjenica je da smo stvorili svijet koji primarno živi na društvenim mrežama i tu se zainteresiranost za nešto može precizno izmjeriti količinom interakcije o temi. Neposredno prije i neposredno nakon 23. prosinca kada je utakmica odigrana, objave koje su imale službeni hashtag #ElClasico su ostvarile preko dvije milijarde impresija, odnosno reakcija u vidu lajkova ili komentara.

Koemanov pokušaj nije upalio

Koliko Real Madrid i Barcelona žive novu stvarnost najbolje pokazuje podatak da jučerašnja utakmica nije imala niti 25 posto tih impresija. El Clásico naprosto više nije najveća utakmica na svijetu.

Ne da nije blizu statusa onih 5:0 s Camp Noua iz sezone 2010./11. kada je interes javnosti bio na maksimumu, nego izaziva samo četvrtinu pozornosti u odnosu na utakmice prije četiri godine. Ako vas je zanimalo koliko je točno El Clásico izgubio odlascima Ronalda i Messija, ali i Neymara, Ramosa, Inieste i Suáreza — eto, toliko.

Kad pogledate utakmicu, postane sasvim jasno da pad interesa nije slučajan.

S jedne strane imate manjak superzvijezda – jer koliko god Karim Benzema bio sjajan igrač koji zaslužuje da se o njemu priča u kontekstu barem jednog od kandidata za Zlatnu loptu i koliko god Toni Kroos bio najbolji na svijetu u tome što radi, toliko nijedan od njih nije globalna zvijezda — i pad interesa koji to uzrokuje kod ljudi koji nogomet gledaju ležerno i zbog zvijezda.

S druge strane je utakmica koja zbilja ničime nije očarala. S taktičkog gledišta bio je to vrlo siromašan susret s vrlo malo kvalitetnog nogometa. Uzmete li ono što su Ronald Koeman i Carlo Ancelotti pripremili za travnjak i usporedite s onim što je napravio Jürgen Klopp, onda je savršeno jasno zašto je utakmica između Liverpoola i Manchester Uniteda izazvala toliko više pozornosti od El Clásica.

I Koeman i Ancelotti su se odlučili na travnjak poslati momčadi u formaciji 4-3-3. Barcelonin trener je odlučio u prvu postavu staviti Sergiña Desta na desno krilo, tako da je u sastav upao Óscar Mingueza, čime je trener dobio dozu čvrstine na boku u borbi s Viníciusom Júniorom. S druge strane je izašao Real Madrid koji je još uvijek baziran na Luki Modriću, Kroosu i Casemiru. Sve više-manje standardno i vrlo očekivano.

Koemanov pokušaj zaustavljanja Viníciusa nije upalio. Najprije iz razloga što Dest kao desno krilo daje širinu napadu, ali ne nudi pravu prijetnju u driblingu i izolacijama protiv beka. Zbog toga je Ferland Mendy mogao rješavati takve situacije potpuno sam, što je uvjetovalo da Vinícius ostaje puno više na terenu i bude potpuno oslobođen obrambenih zadataka. Drugi razlog je taj što je Vinícius, oslobođen obrambenih zadataka i blizu suparničkog gola, potpuno uništio Minguezu. Napadao ga je konstantno i imao je 10 dobivenih duela na tlu od 19 u kojima se našao.

Real u ovoj situaciji radi nešto što je već dulje vrijeme karakteristika njegove igre.

Umjesto da Casemiro u izgradnji napada drži mjesto najdublje postavljenog veznog igrača, što je nominalno njegovo mjesto u formaciji 4-3-3, on se podiže visoko, a Kroos i Modrić se spuštaju voditi napad. Upravo tako kreće ovaj pokušaj — Casemiro se diže, Modrić daje loptu do Kroosa, a njegovo pozicioniranje omogućava Mendyju da se podigne visoko i da lopta od Modrića dođe do Mendyja. Zatim Modrić kreće u prilaz na lijevu stranu napada, prolazi kroz sredinu i dolazi unutar dometa dodavanja s lijevog boka.

U nekom svom svemiru

Real je postigao cilj. Mendy i Modrić zatvaraju trokut s Viníciusom (gore označen zvjezdicom) i on ostaje izoliran protiv suparničkog desnog bočnog na širokom prostoru, jer desni stoper ipak mora ostati orijentiran prema sredini zbog toga što Mendy može odigrati prema Modriću, a to bi Benzemu dovelo u jako dobru situaciju.

Vinícius ima izolacijsku situaciju kakvu je Ancelotti od samog početka ciljao. Mingueza je na širokom prostoru i nema potporu ni stopera ni krila ispred sebe, Viníciusu lopta može doći uz aut liniju ili iz sredine, a samim time može ugroziti Minguezu i driblingom i napadanjem prostora iza njegovih leđa ako lopta dođe do Modrića i on je gurne u dubinu. Real je imao dovoljno opcija koje je gradio na Viníciusovoj brzini i prednosti u individualnom dvoboju.

Međutim, kad pogledate objektivno, Real Madrid nije imao velikih šansi na početku utakmice. Bilo je jasno da obojica trenera gledaju što će se dogoditi u dvoboju Vinícius-Mingueza te da polažu nade u to da će se upravo njihov vezni red nametnuti, ali u prvom poluvremenu nije bilo prevelikih prilika.

Upravo zato je i bitno naglasiti da je Barcelona gol zabio stoper nakon što je probio kroz sredinu u kontranapadu. To je amaterizam. U utakmici u kojoj nema prevelikih šansi ne smiješ dopustiti promjenu momentuma na tako bizaran način; ne kada igraš tako iskusne momčadi kao što je Real Madrid, koja u sredini ima Casemira, Modrića i Kroosa koja na 1:0 može braniti rezultat i protiv puno kvalitetnijih suparnika. Ancelotti i Real Madrid su samo uzeli što im je bilo ponuđeno. Forsirali su igru preko Viníciusa kao svoj primarni plan, a onda su nakon vodstva kontrolirali prostor sjajnom sredinom terena. Ni jedno ni drugo nije ništa revolucionarno, ali su protiv ovakve Barcelone rutinski upisali tri boda.

“Polako, ali sigurno sve smo bolji. Sve smo bliže pobjedama u velikim utakmicama”, izjavio je Koeman nakon utakmice i još jednom pokazao kako živi u nekom svom svemiru. “Istina je da smo bili dobri u prvom dijelu, kontrolirali smo utakmicu. Imali smo sjajnu priliku za vodstvo. Ipak, u drugom poluvremenu Real se odlično branio i nismo uspjeli biti opasni. Uvijek se morate paziti Realovih kontri. Ekipa je napravila sve što je mogla da izjednačimo. Razočarani smo rezultatom, ali ne i igrom. Imali smo dovoljno prilika i zaslužili smo bolji rezultat.”

Barcelonin trener koji je zadovoljan time što mu momčad dolazi bliže pobjedi u velikoj utakmici? Trener koji je nalazi pozitivu u tome što je imao priliku za vodstvo? Trener koji je zadovoljan igrom u utakmici u kojoj prima gol iz kontre od suparničkog stopera i u kojoj se sve pretvori u natrčavanje kontrama bez imalo kontrole u sredini terena?

Dobro je da pored takvog Barcelonina trenera ima i ovoliko zanimanja za El Clásico danas.