Prije nego što je trebalo otputovati u Moskvu na gostujuću utakmicu s Rusijom, Zlatko Dalić je još jednom ponovio kako Hrvatskoj za plasman u Katar treba 20 ili 21 bod. Gledate li tu izjavu sa sigurne distance, onda možete zaključiti dvije kontradiktorne stvari.
S jedne strane, takva izjava ostavlja dojam da Hrvatska ima vrlo analitičnog izbornika jasno fokusiranog na cilj, jer njegove projekcije su imale smisla. Pogledamo li sve ostale grupe i ako ponderiramo bodove drugoplasiranih momčadi po onome što su osvojile i koje je matematičko očekivanje osvajanja bodova u ostalim utakmicama — što je nužno, jer nisu sve reprezentacije odigrale po osam utakmica; neke zato što imaju samo pet reprezentacija u grupi, a neke zato što imaju drugačiji raspored po prozorima u odnosu na naš — ispada da bi samo Švedska imala više od hrvatskih 17 bodova, tako da Dalićeva pretpostavka u gotovo svim grupama stoji. Pobjeda na Malti, remi u zadnjoj utakmici i Hrvatska je došla do 21, što bi u većini situacija bilo sasvim dovoljno za prolazak.
Problem je u tome što je Rusija probila očekivanja. Imala je sreće, jer gotovo je neobjašnjivo kako je ‘preživjela’ Slovačku u petak u Kazanu, a i na gostovanju u Mariboru je najbolji ruski igrač bio vratar Matvej Safonov. Međutim, kako god bilo, bodovno stanje je jasno. Rusija u zadnja dva kola ulazi s 19 bodova, za mjesec dana ima Cipar doma i izgleda da će Hrvatskoj 21 bod biti premalo.
U suštini, riječ je o čistoj nesreći za Dalića. Rusija svojom igrom definitivno nije zaslužila ovoliko bodova, stvari su joj se poklopile i objektivno je trebala biti bliže brojki od 10 nego 20 bodova. Međutim, kod ograničenog uzorka utakmica uvijek postoji veliki faktor sreće.
Sve ono što je funkcioniralo protiv Cipra Dalić je odbacio. Ne da je pokušao, pa nije funkcioniralo, nije niti pokušao. Kao da nova utakmica mora značiti sasvim novu ideju
Da bi ta strana priče držala vodu, treba vidjeti koji je izbornikov paralelni proces koji štiti postavljenim ciljem. Konkretno, u kvalifikacijama se može osvojiti 30 bodova. Hrvatska u startu cilja na 21 i smatra da će to biti dovoljno, a ovih devet računa kao oportunitetni trošak nečeg drugoga. Je li to smjena generacija, je li to rad na novim taktičkim rješenjima ili j nešto treće, sasvim nebitno; biti usmjeren na cilj znači odrediti koliko bodova možemo potrošiti bez da ugrozimo viši cilj, a da bismo dobili nešto dugoročno isplativije. Jedino tada je opravdano ponavljati mantru o 21 bodu kao cilju.
Ako to ne radimo i ako živimo isključivo u prezentu, onda u svakoj utakmici moramo ići na pobjedu.
Loš dojam usprkos šansama
Naravno da Hrvatska neće pobijediti u svakoj utakmici. Nitko ne pobjeđuje u svakoj utakmici, ali reprezentacije poput Hrvatske moraju barem težiti pobjedi u svakoj utakmici. Time dolazimo do druge stvari koju možete zaključiti iz mantre o 21 bodu. Ako javno kažete kako je 15 bodova u idućih sedam utakmica sve što trebate, onda ste rekli da ne idete u svakoj utakmici na pobjedu i to svjedoči o gardu koji zauzimate.
Iz ove perspektive možemo samo gatati što je Dalić točno mislio kada je to izjavio, ali prijevod se otprilike svodi na — ma nema veze ako danas ne pobijedimo, ostalo nam je još šest utakmica za uhvatiti ciljanih 15 bodova. Ako radite na novim taktičkim rješenjima ili ciljano forsirate mladog igrača jer kojeg planirate koristiti u Kataru, onda je to sasvim prihvatljiva cijena. Ako ne, onda se stvari svode na alibije.
“Najveći neprijatelj svakog izbornika je dobro. Dobro nije dovoljno, treba biti odlično”, govori Dalić u reklami koja je dugo vremena bila svakodnevni dio televizijskog programa. Marketinški genijalna rečenica i sjajna kampanja, ali u suštini nema previše veze s našim mentalitetom. Mi ne popravljamo dobro u odlično. Mi čak ne popravljamo ni loše u prosječno, nego metemo stvari pod tepih i ponavljamo pogreške pod izlikom rezultata, pri čemu se svaka kritika pretvara u orkestrirani napad. A ako nema rezultata, onda ima alibija da smo na planiranom putu za dobar rezultat.
Utakmica protiv Slovačke je najbolji primjer što se dogodi kada ne popravljamo stvari.
Sama utakmica sadržajno nije uopće bila toliko loša. Hrvatska je imala 22 udaraca na suparnički gol, njih 10 je završilo unutar okvira, još dva na samom okviru. Što inače ulazi, kao što je rekao izbornik Dalić nakon utakmice, ovaj put nije ušlo.
Iz te perspektive, zaista nema nekog posebnog razloga za uzbunu. Puno lošije su bile utakmice sa samog početka ciklusa u kojima je Hrvatska protiv Slovenije i Cipra imala samo po tri udarca u okvir. Ovdje se dolazilo pred gol, pucalo se i neki drugi dan bi rezultat možda bio i drugačiji. Međutim, dojam utakmice je, usprkos šansama, loš. Odnosno, dojam je stihijski.
To bi bio možda i najprecizniji opis onoga kako igra Hrvatska: stihija.
Kad, onda, da radimo na igri?
Hrvatska je protiv Cipra odigrala jako dobru utakmicu. Nije Cipar neki jak suparnik niti bi zaključke iz te utakmice trebalo uzimati kao pripremu za Svjetsko prvenstvo, ali ondje je momčad igrala s rombom u sredini, lijevi bek Borna Sosa je konstantno dolazio visoko kako bi Ivanu Perišiću omogućio ulazak prema sredini odakle je bio opasan u dubinskim kretnjama, a stoperi su sudjelovali u izgradnji napada i donosili loptu naprijed. Sve je bilo organizirano, kontrolirano i u pravom tempu.
Protiv Slovačke smo često viđali ovakvu situaciju.
Sve ono što je funkcioniralo protiv Cipra Dalić je odbacio. Ne da je pokušao, pa nije funkcioniralo, nije niti pokušao. Kao da nova utakmica mora značiti sasvim novu ideju. Stoperi gotovo da nisu sudjelovali u igri; Domagoj Vida je imao 75 dodira s loptom i nijednom nije prebacio težište posjeda na drugu stranu, imao je nula točnih dugih lopti. Bekovi su ostajali puno dublje i gotovo uopće nisu pokušavali razigravati sredinu terena, a romb s Cipra se pretvorio u to da Luka Modrić i Marcelo Brozović dolaze stoperima u krilo pokupiti loptu i iznijeti je dalje na suparničku polovicu. Sve ono što se na Cipru moglo istaknuti kao dobro, sada je bilo drugačije.
Čak i takva Hrvatska će stvoriti prilike jer ima individualnu kvalitetu. To su Modrić i Brozović, ljudi nose igru Real Madrida i Intera. Okruženi su prvotimcima Intera, Atalante, RB Leipziga, Hoffenheima; dajte im loptu i pustite ih na teren, stvorit će nešto jer su zbilja sjajni igrači. Kvragu, i tim Slovacima su zapucali 22 puta. Međutim, ostaje dojam stihije i nedefiniranosti igre. Odnosno, manjka ideje koja se ponavlja iz utakmice u utakmicu te predstavlja identitet ove momčadi.
I to nije samo Dalićev problem, to je uzorak koji se ponavlja. Kada igramo kvalifikacije, jedino bitno je kvalificirati se. Otud ova mantra o 21 bodu — nek smo mi to skinuli s dnevnog reda, kvalificirali smo se i to je to, sada na velikom natjecanju što bude. Kad, onda, da radimo na igri? Ili mislimo da se može igrati loše i dugoročno pobjeđivati?
Mehanizmi u posjedu lopte su sigurnosna mreža nogometne momčadi. Jasno, ponekad ćete izgubiti utakmicu i s njima, ali oni vam omogućavaju da odigrate stvari napamet. Kada niste inspirirani, kada vas suparnik stisne, kada su uvjeti nepovoljni — mehanizam je tu kao pomoć koja će spriječiti stihiju.
Bezveze utrošeno vrijeme
Zabluda je da Dalić nije imao vremena raditi na igri. Istina, nije imao kada u ovom prozoru, nije ni u prošlom kada je imao tri utakmice, neće možda ni u idućem, ali u svim zajedno jest.
Modrić i Brozović su prije Slovačke zajedno odigrali 52 utakmice. Na travnjaku su do utakmice u Gradskom vrtu zajedno proveli 3.683 minute i međusobno si asistirali za tri gola; Modrić Brozoviću dvaput i jednom Brozović Modriću. I onda se opet dogodi da se obojica spuste stoperima u krilo po loptu i da su unutar 10 metara jedan od drugoga. Zašto? Pa jer se po loptu spuštaju bez plana i prateći instinkt, a napad organiziraju stihijski.
Hrvatska će se, na kraju balade, plasirati u Katar. Trebat će joj više od 21 boda, ali će na kraju dobiti i Maltu i Rusiju jer je nesumnjivo jača od tih momčadi. Niti je Dalić tvrdoglava budala kao neki njegovi prethodnici, niti je ovo momčad koja paničari; Hrvatska će za mjesec dana biti spremna za te utakmice. Ali ako je, uz ovako kvalitetnu momčad, od 10 utakmica kvalifikacija dobila samo to da se kvalificirala, a nije definirala elemente igre koji joj u Kataru mogu poslužiti kao sigurnosna mreža, onda je bezveze potrošila vrijeme.
