Los Angeles Lakers u nastavak sezone u Orlandu ulaze kao prva momčad na Zapadu s omjerom 49-14, sa šestim napadom i trećom obranom u ligi. Uz Milwaukee Buckse, LA Clipperse i Boston Celticse, Lakersi su jedna od četiri ekipe koje imaju top 6 i napad i obranu, a tradicija i brojke kažu da među takvim ekipama možemo tražiti prvaka.
Iznova pronađena defenzivna energija LeBrona Jamesa, dovođenje Anthonyja Davisa i hrpe korisnih obrambenih igrača, baš kao i ustoličenje Franka Vogela za trenera, faktori su koji su od obrane Lakersa napravili bedem.
Napadu je bilo potrebno nešto duže uigravanje, ali jednom kada su James i Davis razvili kemiju, suparničkim obranama nije ostavljeno puno šanse. Davis je najbolji strijelac momčadi s 26,7 poena uz efektivni šut iz igre od 54 posto, James je drugi strijelac s 25,7 poena, ali i najbolji asistent u ligi s 10,6 asistencija u prosjeku. Njihova individualna klasa i ubojita igra dva-na-dva dovoljna je za vrhunski ligaški napad. Osim toga, razloge uspješnosti napada Jezerčana možemo potražiti i u realizaciji šutova oko obruča koje pogađaju sa 69 posto uspješnosti, po čemu su najbolji u ligi, zatim po napadačkim skokovima i takozvanim second-chance poenima, te tranziciji koju jako forsiraju i imaju drugi najveći broj postignutih ‘laganih’ poena u ligi.
Tako su Lakersi do jako dobrog napadačkog učinka došli igrajući na kartu mišića i atleticizma. Imaju dosta izraženu old school crtu kada teroriziraju mrežice ulazima, post-upovima i napadačkim skokom. Ne i tricom. Trica i skok-šut nisu dio njihovog identiteta i to bi im mogla biti Ahilova peta u doigravanju, nešto što će sve kvalitetno pripremljene suparničke obrane pedantno nišaniti.
Lakersi imaju elitni napadački učinak usprkos svojim šuterima, ne zbog njih
Ne računajući njegov prvi period s Cavaliersima, Lakersi su u pogledu trica atipična LeBronova ekipa. Samo 32 posto svih šutova kod Lakersa otpada na tricu što je 24. učinak u ligi, a realiziraju je s 35 posto uspješnosti, što je tek 20. ligaški učinak. Zadnji put kad je Jamesova momčad bila realizatorski ispodprosječna s trice bilo je lani u Lakersima s nakaradno složenim rosterom. Prije toga, bilo je to upravo s Cavsima u sezoni 2006./07. To nam govori da su trice igrale važnu ulogu u Jamesovim uspjesima.
Još je 2010. Erik Spoelstra u Miamiju demonstrirao kako se koristi Jamesa i bio je to recept kojeg su se držali svi treneri do 2018. Okruživši ga minimalno trojicom šutera maksimizirali su dvije najbolje njegove vještine: finiširanje na obruču i pregled terena. James je dobio raširen parket koji je koristio da napada sredinu, a kada bi bio zaustavljen, tražio bi šutere na perimetru povratnim loptama. Od Miamija preko drugog perioda u Cavsima uvijek je bio okružen sjajnim šuterskim specijalcima: Ray Allen, Shane Battier, Mario Chalmers, James Jones, Mike Miller, J.R. Smith i Kyle Korver… Zbog LeBrona su klasične četvorke poput Chrisa Bosha i Kevina Lovea postajale stretch petice. Miami i Cavsi šutirali su puno trica i bili efikasni u tome. Ovogodišnji Lakersi nisu takva momčad i nemaju takve igrače.
Prosječan halfcourt napad
Na rosteru nema igrača s ozbiljnom minutažom koji, primjerice, šutira tricu 40 posto i na glasu je kao šuterski specijalac. Najbliži tome je Danny Green koji ove sezone na 4,9 pokušaja ubacuje 1,9 trica po utakmici. On je u Spursima imao četiri uzastopne sezone s preko 40 posto realizacije s perimetra, ali odmah nakon toga i sezone s 33 i 36 posto, što je premalo za specijalca. Green je postao vrlo nekonzistentan šuter na kojeg se ne možeš u potpunosti osloniti. Lani je u regularnoj sezoni za Raptorse tricu šutirao 45 posto. Do playoffa ta brojka je pala na 32 posto.
Osim Greena, samo još Avery Bradley i Kyle Kuzma uzimaju kvotu trica koja je iznad ligaškog prosjeka. Bradley je veteran s 10-godišnjim NBA iskustvom koji nikada u karijeri nije bio poznat po šutu; dapače, to mu je češće bio minus u igri. Njegovih 36 posto za tricu je samo prosjek za bekovsku poziciju, ali jedini je igrač na rosteru koji može šutirati nakon izlaska iz bloka, svi ostali su spot-up šuteri. Kuzma bi, pak, trebao biti stretch četvorka koja odlično nadopunjuje Jamesa i Davisa. Njegov problem je što tricu ove sezone šutira 29 posto, a u karijeri 32 posto. Trica iz kuta mu je na odličnih 50 posto, ali zato s ostalih lokacija iza linije za tri šutira s 23 posto efikasnosti.
Od ostalih igrača iz uže rotacije vrijedi izdvojiti 39 posto za tricu Kentaviousa Caldwell-Popea, ali i on uzima samo 3,5 pokušaja po utakmici. Alex Caruso je na 35 posto, Rajon Rondo na 32 posto, a ni Davis ne pomaže puno s 33 posto. Zanimljiv je podatak da su Green, Bradley i Kuzma ove sezone pogodili ukupno 246 trica, što je za smo tri trice više od učinka Miamijeva snajpera Duncana Robinsona koji je upravo tip igrača kakvima se ranije okruživao James. Trenutno LeBron oko sebe u teoriji ima 3&D družinu — iako puno više D, jer ovih 3 trenutno znači svega 30-ak posto realizacije za tricu.
Zašto je ovo sve uopće važno ako Lakersi svejedno imaju elitni napadački učinak? Važno je jer ga imaju usprkos svojim šuterima, ne zbog njih. Ofenzivni rejting ne otkriva cijelu priču. Puno je znakovitiji podatak da Lakersi imaju tek 15. napad (95 poena na 100 posjeda) kada napadaju na postavljenu obranu. Kako stoji konkurencija? Bucksi su drugi, Clippersi osmi, Celticsi 10., Houston Rocketsi su peti.
Činjenica da Lakersi imaju tek prosječan halfcourt napad ukazuje na dvije važne stvari: prvo, da i individualni talent Jamesa i Davisa ponekad nije dovoljan ako nema potporu sporednih opcija; drugo, da su Lakersi izrazito ovisni o tranzicijskim poenima.
Ahilova peta momčadi
E sad, svatko tko prati NBA košarku zna da je doigravanje potpuno drugačiji tip natjecanja od regularne sezone. Kada ih uspoređujemo, kao da gledamo drugi sport. Ako pitate fanove koje su glavne značajke playoffa, sigurno bi među prvih par naveli bolje obrane i sporiji tempo utakmice.
Bolje obrane ne znače ništa drugo nego da te suparnik zna u dušu, stigne proučiti sve detalje i spremiti taktiku protiv tebe. Sporiji tempo znači da ekipe cijene svaku loptu, koncentriranije su u napadu, gube manje lopti, ne srljaju i biraju šutove. Lakersi će sigurno zbog toga ostati bez dobrog dijela svojih tranzicijskih poena koji su baza njihovog napada i bit će prisiljeni više napadati na postavljene obrane.
I tu će njihovi šuteri, bez dvojbe, biti na velikom testu. Momčadi će se pripremiti za njih i znat će naciljati Ahilovu petu. U startu njihova pozicija nije idealna jer startaju s LeBronom i Davisom koji ne šutiraju puno trica i nisu dobri realizatori, a tu je još i klasični ‘smetlar’ od centra JaVale McGee. Od uobičajene startne petorke ostaju Green i Bradley, koji bi trebali davati spacing, što je vrlo vjerojatno premalo i Vogel će morati veći dio utakmice koristiti šutera (KCP-a ili Kuzmu) umjesto McGeeja.
Suparničke obrane će gotovo sigurno posegnuti za taktikama koje smo već vidjeli u regularnoj sezoni. Preuzimat će puno rizika da zaustave Jamesa i Davisa i jednostavno će puštati šutere Lakersa da ih sami dobiju ako mogu. To znači da ćemo gledati dosta udvajanja i Davisa i Jamesa u postu, gomilanje tijela u reketu kada James krene na ulaz, vjerojatno i zonske obrane. Nije sporno da će biti utakmica u kojima će šuteri isporučiti svoju kvotu i odvesti Lakerse u pobjedu; problem je što James i Davis ne mogu staviti ruku u vatru da će njihova tricaška podrška dati potporu uvijek kad zatreba.
Kao što bi mogli da su umjesto Greena, Bradleyja, Kuzme i KCP-a tu Allen, Battier, Love ili J.R. Smith, za kojeg uopće neće biti iznenađenje ako ga Lakersi priključe momčadi za Orlando. To su sve bili igrači s kojima je James uzimao titule. Isto kao što je lani Kawhi Leonard imao sjajnu potporu u tricaškom učinku Freda VanVleeta i Kylea Lowryja. Spursi su 2014. imali Pattyja Millsa i Marca Belinellija, a Dirk Nowitzki 2011. Jasona Terryja, Peđu Stojakovića, DeShawna Stevensona i Jasona Kidda.
Margina za pogrešku
Lakersi su zadnje dvije pobjede u regularnoj sezoni ostvarili upravo protiv glavnih konkurenata za titulu, Clippersa i Bucksa. Clipperse su pobijedili 112:103 u utakmici u kojoj je LeBron ubacio 28, Davis 30, a Bradley 24, šutirajući tricu 6/12. Buckse su pobijedili 113:103, James je zabio 37, Davis 30, a Bradley, Green, Kuzma i Caldwell-Pope tricu su gađali 3/15.
Obje utakmice su indikativne. Protiv Clippersa je Bradley izronio i sa šest trica prelomio utakmicu pokazavši koliko učinak sporednih igrača može biti krucijalan kada se susretnu dvije supersile. Protiv Bucksa su dobili utakmicu u svom stilu — na mišiće. Potpore sporednih opcija nije bilo i to je znak da Lakersi mogu i tako pobjeđivati, jer im je zbog Davisove i Jamesove klase margina za pogrešku puno veća. Ali mogu li tako konstantno prolaziti u serijama od sedam utakmica?
Manjak šutera nije jedina briga za Jamesa, Davisa i Vogela. Može ih brinuti i to što još nemaju idealnu petorku koja će zatvarati utakmice. Problem je i treća opcija, igrač koji se može priključiti Jamesu i Davisu kao kreator i instant-strijelac. Toliko su bili očajni da su pred prekid sezone potpisali problematičnog Diona Waitersa, koji bi im čak i mogao donijeti iskru s klupe ako se prethodno ne predozira gumenim bombonima. Ipak, upitna tricaška podrška najveći je upitnik iznad Lakersa.
Uspiju li na kraju doći do titule, to će morati učiniti na staromodan način.
