Nakon što su Šveđani prije četiri dana skoro rutinirano uzeli bodove u Zagrebu i bacili Hrvatsku na 0:3 i rub ponora, u domaćoj javnosti nije zavladalo karakteristično iščuđavanje niti zgražanje ishodom. Dojam je da su se ljudi, nakon svih tih poraza i razočaranja, konačno pomirili sa sudbinom i digli ruke od košarkaške vrste. Uoči odlaska u Švedsku, malo tko je grizao nokte u nadi da će Damir Mulaomerović i njegovi izabranici uzvratiti udarac. Daleki Norrköping trebao je biti mjesto za tihi sprovod hrvatske reprezentacije, koja bi se novim porazom stropoštala sve do pretkvalifikacija za Eurobasket.
Nakon prvog poluvremena na semaforu je svijetlilo -15 i doista se činilo da u Hrvatskoj nije ostao ni dašak života.
No, potom je uslijedilo 30 minuta koje smo svi dugo, dugo čekali. U tih pola sata žive igre hrvatski su košarkaši konačno pokazali zapravo sve ono što od njih uporno tražimo: borbenost, koheziju, ljepotu poteza, a naposljetku hladnu glavu i hrabro srce u prijelomnim trenucima. A kada je Karlo Matković u posljednjoj sekundi drugog produžetka poletio do svoda dvorane i divljački prikucao za poništavanje -6 iz prvog susreta, mogli smo samo zapanjeno gledati: umalo sahranjena ekipa ustala je iz lijesa i domaćinima priredila Zombieland.
Mulaomerovićevi su momci uspjeli pronaći način da doista djeluju kao ekipa, a da to u ovakvim okolnostima nije bilo nimalo jednostavno sjajno pokazuju ovi bizarni podaci: od 105 poena čak 62 (59 posto) ubacili su igrači s klupe, dok Matković, koji je ubilježio 16 poena uz 13 skokova, u prvom poluvremenu uopće nije kročio na parket. To nam govori da Mulaomerović, u osam dana otkako je preuzeo momčad, nije uspio pohvatati što točno od koga može očekivati, tako da je u ovim dvjema utakmicama bio primoran stalno eksperimentirati.
Filipović je svojim nadahnućem reprezentaciji donio nasušno potrebne bodove, a usto i zagovornicima naturaliziranog razigravača dao razlog za razmišljanje
Jasno, nešto je morao promijeniti u odnosu na prvi susret, a glavna i logična promjena bilo je postavljanje Filipa Bundovića na startnu peticu. Cedevitin je centar donio određene pomake u pozicijskom napadu, ali ne u mjeri kojoj smo se nadali. S druge strane, pokazao se vrlo slabim u branjenju pick igre Ludviga Håkanson i Simona Birgandera. Lovro Gnjidić i Goran Filipović prečesto su zapinjali u Birganderovu bloku ili ostajali ispod njega što je Håkanson nemilice kažnjavao ili nebranjenom tricom ili prodorom u reket prilikom kojeg bi Bundović uvijek nekako ostajao u međuprostoru, nedovoljno blizu i Håkanson i Birganderu.
Pored toga, Bundović je užasno zatvarao skok: za 15 minuta na parketu dohvatio je samo dva, a Šveđani su u prvom poluvremenu uzeli čak devet napadačkih skokova (Birgander utakmicu završio s 18 skokova, od čega šest napadačkih). Hrvatska je do poluvremena zapala u veliki minus ponajprije zato što je nadskakana (Šveđani pet skokova više) te zato što je izgubljeno osam lopti, i to uglavnom zbog nesnalaženja na švedsko punjenje reketa prilikom prodora. Također, napad je bio još učmaliji nego u Zagrebu (mizernih 26 poena na poluvremenu) zbog loše reakcije Tomislava Zubčića nakon što je Ludwig Degernäs naredio fokus obrane na njega.
Kašnjenje u rotacijama
Budući da ni Danko Branković nije bio raspoložen, Mulaomerović je u drugom dijelu u vatru bacio Matkovića, koji je u Zagrebu ostao dužan. Zato je jučer vratio taj dug s masnim kamatama: Hrvatskoj je donio prijeko potrebnu čvrstinu u blokovima, okomitost u pick igri, kao i konstantnu prisutnost na skoku. Ne može se reći da je zaustavio Birgandera, ali mu je ravnopravno parirao, a usto olakšao kretnje svim suigračima iz petorke.
Međutim, sam Matković nije bio dovoljan faktor za preokret. Kod rezultata 46:31 u 24. minuti Mulaomerović je pokušao pokrenuti napad s niskom petorkom koju nismo vidjeli u Zagrebu, odnosno Svenom Smajlagićem na trici i Ivanom Ramljakom na četvorci. To je dalo ploda, ali je zato u obrani gotovo isto toliko i uzimalo, jer su Viktor Gaddefors i Jonas Jerebko, svaki u svom matchupu, bili fizički dominantni hrvatskom dvojcu, stoga je Mulaomerović ipak ubacio Željka Šakića na četvorku.
Tada je konačno voda počela prelaziti na hrvatski mlin: Filipović i Filip Krušlin konstantno su vukli su u leđa i sjajno koristili Matkovića u pick igri za bušenje švedske mrežice, dok je na drugoj strani malo-pomalo okončana švedska nadmoć u skoku: Matković, Šakić i Ramljak zauzimali su dobre pozicije te je na koncu Hrvatska ubilježila šest skokova više.
U obrani je, pak, glavna promjena bila na Håkansonu. Mulaomerović je naredio agresivna iskakanja Matkovića u obrani picka i to je isprve bilo vrlo učinkovito. Međutim, u završnici osnovnog dijela susreta umalo je Hrvatsku koštalo poraza. Klasni Håkanson (završio utakmicu s 31 poeom i sedam asistencija) počeo je čitati situaciju te je u začecima iskakanja jednostavnim dodavanjem na vrhu reketa pronalazio Birgandera, na kojega je potom stizala pomoć. Međutim, netko od Šveđana s perimetra bi to koristio za utrčavanje pod obruč, a daljnje hrvatske rotacije su konstantno kasnile, stoga su domaćini vrlo jednostavno radili višak i dolazili do laganih poena pri rezultatskoj klackalici.
No, zato je Mulaomerović imao vrućeg aduta na drugoj strani terena: Filipovića.
Omaleni Cedevitin razigravač (180 cm) ne može se pohvaliti velikom klupskom karijerom; nikad nije zaigrao niti ABA ligu, stoga mu je epizoda iz rumunjske Craiove najrenomiranija crtica u životopisu. Objektivno gledajući, njegov je vršnjak Håkanson za dvije klase bolji igrač: izdanak Barcelonine škole košarke, fine fizičke predispozicije, odlično razumijevanje igre, odradio niz dobrih sezona u Endesi, VTB ligi i Ligi prvaka… A uza sve to, sinoć je bio strašno raspoložen.
Povratak iz ponora
I kada je taj u uvodu utakmice na terenu pomeo Gnjidića, najveću hrvatsku nadu, kako je onda moguće da mu je davno otpisani Filipović bacio rukavicu u lice? Prema većini parametara Filipović bi Håkansonu trebao biti inferioran, ali ponekad igrači odigraju na samoj granici svojih mogućnosti, a nekad, možda samo jednom u životu, i iznad njih.
Sve što je jučer Hakanson jučer radio Hrvatskoj, Filipović je to kopirao na drugoj strani: trice, prodori, asistencije… Prava je šteta što mu je ruka zadrhtala na bacanjima pa je ostao poen kratak za okruglih 30, ali svejedno je odigrao utakmicu karijere i poveo Hrvatsku do povratka iz ponora. Pitanje je može li takve predstave ponavljati i izboriti se za bolju klupsku karijeru, ali to sada nije važno — bitno je da je svojim nadahnućem reprezentaciji donio nasušno potrebne bodove, a usto i zagovornicima naturaliziranog razigravača dao razlog za razmišljanje.
Na koncu kao junaka treba spomenuti i Krušlina. Sassarijev je šuter imao najveću minutažu na susretu (42 i pol minute), ali je u prvom poluvremenu bio odsječen od lopte. U obrani je drugu utakmicu zaredom kao ozbiljnog faktora eliminirao iskusnog Murcijina beka Chrisa Czerapowicza (šut iz igre 1/10 pa 0/4), a onda je u drugom poluvremenu povukao i u poenima (21) i u kreaciji (šest asistencija), uostalom, polaganjem je donio Hrvatskoj prvi produžetak. Krušlin je jedan od rijetkih igrača u rosteru koji se ne uvlači u sebe ni kada ga ne krene dobro, nego samopouzdano nastavlja uzimati odgovornost, a sada mu se to osobito isplatilo.
Eto, u Norrköping se dogodilo neočekivano: već prežaljena Hrvatska vratila se u život i kupila nadu za posljednju rundu kvalifikacija u lipnju.
