Kako je Jurić podigao Veronu

Bili su glavni kandidati za ispadanje. Sada su deveti i nadomak Europe

Zadnja izmjena: 7. veljače 2020.

Samo je jedan hrvatski trener ostao na klupi kluba u ligama Petice. Od četvorice početkom sezone — Niko Kovač u Bayernu, Ante Čović u Herthi, Igor Tudor u Udineseu — ‘preživio’ je samo Ivan Jurić u Veroni.

Situacija mu nije bila naklonjena. Nakon što su Fabio Grosso i Alfredo Aglietti zajedničkim snagama uveli Veronu u Serie A, Jurić je preuzeo kormilo u nimalo lakoj misiji očuvanja prvoligaškog statusa. Za razliku od engleskog sustava i izdašnih prihoda od TV prava nakon ulaska u Premier ligu, talijanski klubovi ne mogu računati ni na što usporedivo pri promociji u najviši rang i zato su novaci u ligi u pravilu i prvi kandidati za ispadanje. Manjak konkurentnosti usto odbija i sponzore, kao i moguća pojačanja koja ne žele riskirati dolaskom u sredinu čiji je opstanak u elitnom društvu uvelike upitan. Ti klubovi se bore sa slaganjem kvalitetnog rostera, imaju uzak prostor za manevre i šanse su generalno protiv njih.

U Veroni su se u takvoj situaciji odlučili kladiti na Jurića i povjeriti mu sveže promoviranu momčad. Čini se da nisu pogriješili.

Hrvatski trener nije imao puno aduta ni iskustva za takav težak posao. Prethodno je s Crotoneom 2016. izborio ulazak u Serie A da bi od tamo otišao u Genou, koju je u iduće dvije i pol godine triput vodio i triput dobivao otkaz: posljednja od njegove tri epizode ondje trajala je samo osam prvenstvenih utakmica u kojima nije zabilježio nijednu pobjedu i u Veronu je došao nakon pola godine bez posla.

Početkom sezone je cjelokupna Veronina momčad po Transfermarktu vrijedila oko 39 milijuna eura, a sada je procijenjena na više od 82 milijuna

Jurić je bio svjestan kako je kadar koji je izborio Serie A preslab i pretanak da bi se u njoj natjecao, pa je momčad tako doživjela totalni redizajn. U Genovi je ostavio dobar dojam među igračima i uspio čak četvoricu njih uvjeriti da mu se pridruže novoj sredini: tako su bez plaćene odštete dovedeni Miguel Veloso i Darko Lazović, a Koray Günter i 18-godišnji Eddie Salcedo, kojemu je upravo Jurić pružio debi u Serie A, stigli su na posudbu. Još je čak šestoricu igrača drugih klubova doveo na posudbu, a klub je uložio i nešto novca u pomno odvagane transfere te zaigrao Moneyball.

Primjerice, iz Dinama je za 2,1 milijun eura doveden Amir Rrahmani, koji je već preprodan u Napoli za sedam puta više novca, iako ostaje u Veroni na posudbi do kraja sezone; isto je i s veznjakom Sofyanom Amrabatom, koji je isprva stigao na posudbu iz Club Bruggea, da bi Verona u siječnju otkupila njegov ugovor za 3,5 milijuna i plasirala ga u Fiorentinu za 20. Dakle, na samo ta dva ulazno-izlazna transfera Verona je ostvarila profit od blizu 30 milijuna eura.

Radničko-ratnički identitet

U međuvremenu, presložena ekipa je nakon više od polovice prvenstva stigla do za klub sjajnog devetog mjesta na prvenstvenoj ljestvici, sa svega bod zaostatka za mjestom koje vodi u UEFA-ina natjecanja.

Ključ za rezultat koji je definitivno iznad očekivanja bila je obrana. Verona je u 22 utakmice primila samo 23 gola — manje imaju samo Inter, Lazio i Juventus, tri vodeće ekipe lige. U kratkom vremenu i s nabrzinu skupljenom momčadi Jurić je uspostavio obrambeni sustav temeljen na agresiji i kompaktnosti.

Kao i njegov trenerski uzor Gian Piero Gasperini u Atalanti, Jurić se u Veroni koristi formacijom s trojicom stopera, najčešće u rasporedu 3-4-2-1. Jedan od razloga odličnog obrambenog učinka svakako je njihova mobilnost i dobro snalaženje u branjenju čovjek-na-čovjeka. Udarni stoperi Rrahmani, Günter i 19-godišnji Marash Kumbulla, jedan od rijetkih poniklih u vlastitoj školi, vični su i igri na drugim pozicijama: Rrrahmani je, sjećamo se, puno utakmica za Dinamo odigrao kao bek, Günter je u Galatasarayu znao biti i desni bočni i zadnji vezni, a treći član linije takvo iskustvo nosi iz juniorske momčadi.

Agresivnim izlascima iz obrane Veronini stoperi blokiranjem dodavanja ili presijecanjem lopte često zaustavljaju suparnika daleko izvan svojih 16 metara, što im omogućava uvjete za tranziciju te činjenicu da nisu prisiljeni braniti se isključivo u dubokom bloku. No, ako suparnik dođe do njihova šesnaesterca, Rrahmani i Günter rade sjajan posao kroz čitanje igre i pozicioniranje. Verona ima najviše blokiranih udaraca u ligi, a upravo je stoperski dvojac najzaslužniji jer se nalazi u pet najboljih blokera lige. U zadnjoj utakmici protiv Lazija koja je završila 0-0 dopustili su samo četiri udarca na vrata Marca Silvestrija i tako je Verona postala jedina ekipa ove sezone kojoj Lazio nije uspio zabiti na Olimpicu.

Verona je pri vrhu lige samo u dvije statističke kategorije: prekršaji i pretrčani kilometri, a to donekle objašnjava njen radničko-ratnički identitet pod Jurićem. Peta je po broju prekršaja (prosječno 15 po utakmici) i treća po pretrčanim kilometrima (gotovo 110 po utakmici) u Serie A, što su posljedice agresivnog stava po kojem je ekipa postala prepoznatljiva.

Što dalje?

Manji talijanski klubovi, osobito oni koji dolaze iz Serie B, moraju se snalaziti kako znaju i umiju da bi se uslijed manjka sredstava stabilizirali među elitom. To najčešće znači marljiv rad na podizanju kvalitete i vrijednosti vlastitih igrača — bilo onih iz svoje škole, bilo onih dovedenih sa strane — te promućurnu transfernu politiku koja će donijeti dodatni novac i osnažiti budžet. Početkom sezone je cjelokupna Veronina momčad po Transfermarktu vrijedila oko 39 milijuna eura, a sada je procijenjena na više od 82 milijuna; u razdoblju od 15. kolovoza do 1. veljače klub je ostvario najviši postotni rast tržišne vrijednosti igrača od svih klubova u Serie A, s tim da je samo na dva spomenuta zimska transfera, i to za igrače koji do ljeta ostaju u klubu, ostvaren prihod od 34 milijuna.

Sve to je iznimno važno jer unosne prodaje su praktički jedini način da Verona probije svoj trenutni plafon i etablira se kao stabilan prvoligaš, što je prvi cilj uprave. Činjenica da i na tom polju, kao i na onom rezultatskom, postiže rezultate iznad očekivanja samo dodatno govori u prilog tome da Jurić zna što radi i da je dosad obavio fantastičan posao.

Na odličnom je putu da Veroni osigura opstanak, ali niz primjera iz prošlosti upozoravaju na opasnost koja dolazi sljedeće sezone. Klub trenutno ima čak 11 posuđenih igrača koji će se vratiti u matične klubove, odlaze i Rrahmani i Amrabat, a pitanje je hoće li idućeg ljeta ima toliko sreća i umijeća u probiranju tržišta i potrazi za povoljnim prilikama. Osim toga, strategija temeljena na čvrstoj obrani nije toliko izbor koliko nužnost. Verona naprosto nema dovoljno napadačke kvalitete da bi u kontinuitetu stvarala prilike i njen golgeterski učinak od 26 golova (1,19 po utakmici) je skroman. Za poboljšanje tog segmenta dosadašnja kadrovska strategija možda neće biti dovoljna nego će trebati i ozbiljnije uložiti.

Klupske čelnike sigurno zabrinjava i to što trener još nije odlučio produžiti ugovor koji mu traje samo do ljeta. Možda i Jurić kalkulira, procjenjujući hoće li Verona dugoročno dosegnuti potencijal za nešto više od borbe za opstanak ili bi mu bilo pametnije dignuti sidro i otići nekamo gdje će imati više mogućnosti i prostora za napredak. Ako sezonu završi ovako kako ju je dosad vodio, ponuda ne bi trebalo nedostajati.

Ne propusti top članke