ZDF je u svom sportskom studiju ugostio čovjeka koji na prvi pogled nikako nije pripadao onamo. Nije više bio mlad, ali je pred njim bilo još par godina prije nego što zagazi u starost. Broj ili dva preveliki sako visilo je s njegovih blago pognutih ramena. Iza naočala krio se nemirni pogled nenaviknut na okruženje. Suviše koncentriran na uvodne riječi svog domaćina, cijelo vrijeme je grickao usne pokazujući da mu nije svejedno naći se okružen publikom između kamera i ploče s magnetima. Nervozu su smanjili prvi nogometni termini u razgovoru.
Ralf Rangnick nije više mogao izdržati, odao ga je osmijeh u uglu usana. Osjetio je olakšanje, zatim se okrenuo ka ploči i u treptaju oka postao druga osoba. Podsjećajući na svoj nogomet, onako energičnom i direktnom trebalo mu je svega par minuta da te sada već davne 1998. upozna svijet s konceptom gegenpressinga koji će u iduća dva desetljeća pokoriti svijet i postati neodvojivi dio identiteta gotovo svih šampionskih momčadi.
Njegova uloga u oblikovanju moderne nogometne povijesti ne može biti zanemarena. Rangnickovo životno djelo, igra temeljena na gegenpressingu, zaslužna je između ostalog i za meteorski rast dvaju najomraženijih klubova u Njemačkoj. Prvo su zbog Hoffenheima, a onda i zbog RB Leipziga, dizane obrve navijača i transparenti na stadionima širom zemlje.
Kovač mora prestati raditi kozmetičke promjene i početi vjerovati da je s razlogom tu gdje jest. Onako kako Nagelsmann vjeruje u Leipzigu
U Leipzigu ne mare puno za to.
Nakon što su iskoristili probleme u konkurentskim redovima i u kratkom vremenu izrasli u treći klub Bundeslige, njihov idući cilj je smanjiti razliku u odnosu na Borussiju Dortmund i Bayern München. Iz tog razloga su Rangnickovu filozofiju odlučili nadograditi vizijom najtalentiranijeg njemačkog trenera.
Julianu Nagelsmannu nije nedostajalo ponuda najvećih svjetskih klubova kada je prošlog ljeta odlučio da će na kraju sezone preseliti u Sasku. Čovjeka kojeg je smrt oca zatekla kao tinejdžera život je natjerao da sazrije mnogo prije svojih vršnjaka. Upravo tu tragediju ističe kao ključnu za razvoj svojih socijalnih vještina zahvaljujući kojima u društvu milijunaša, često starijih od sebe, savršeno balansira između čeličnog stiska i prijateljskog tapšanja po ramenu. Nagelsmann nije samo vrhunski psiholog, nego i jedan od najnaprednijih taktičara današnjice. Proveo je dovoljno vremena trenirajući da zna koliko je težak i dugotrajan put do prepoznatljivog identiteta u igri. Zbog toga ne treba čuditi odluka da svoj rad nasloni na ostavštinu prethodnika.
Najbolje Kovačevo poluvrijeme
“RB Leipzigov DNK će nastaviti biti temelj našeg rada, ali planiram dodati i ponešto svoje”, izjavio je prilikom preuzimanja kluba. “Posebno ćemo biti koncentrirani na posjed lopte i odgovarajući mentalitet koji mora pratiti takav stil igre. Želimo napraviti iskorak u odnosu na rezultate postignute ranije i u konačnici donijeti nešto svjetlucavo u Leipzig.”
Nagelsmanna je tijekom boravka na Hoffenheimovoj klupi odlikovala navjerovatna taktička fleksibilnost. Nerijetko je njegova momčad tijekom jedne utakmice znala promijeniti par formacija. Da će tako biti i u Leipzigu dao je naslutiti u prva tri kola Bundeslige kada je koristio formacije 4-2-2-2, 3-1-4-2 i 3-5-2. Prije utakmice s Bayernom pojasnio je razloge čestih promjena: “Stvar je jednostavna. Imamo fleksibilne igrače, pogotovo u obrani, koji nam otvaraju razne mogućnosti. I dalje razvijamo svoj playbook, tako da morate čekati i vidjeti što će se dogoditi na terenu.”
Nagelsmann je kompaktnom postavkom 3-5-2 pokušao blokirati Bayernovu kreativnu snagu koju gosti imaju u Thiagu i Joshui Kimmichu u sredini terena i prisiliti ih da napade grade s bočnih pozicija.
Trener gostujuće ekipe Niko Kovač je na otvaranju utakmice odgovorio na takvu postavku pretvaranjem desnog beka Benjamina Pavarda u trećeg stopera, čime je pokušao doći do brojačnog viška u prvoj fazi napada. No, nakon što su njegovi igrači prečesto bili uhvaćeni u presing-zamku, odlučio je riskirati. Podizanjem Pavarda i izvlačenjem Thomasa Müllera iz sredine terena dobio je višak uz desnu aut-liniju na koji Nagelsmann tijekom prvog poluvremena nije imao odgovor.
Izvlačenjem u kanal između beka i stopera Müller je uspio vezati suparničkog zadnjeg veznog i lijevog stopera, čime je omogućio Kingsleyu Comanu situaciju jedan-na-jedan s Marcelom Halstenbergom. Uhvaćen na širokom prostoru, lijevi bek njemačke reprezentacije nije imao šanse protiv Francuza koji poput najboljih krilnih igrača današnjice vrhunski bira između traženja lopte u noge i driblinga u izolaciji te pasa u prostor na koji se obrušava izuzetnom brzinom.
Nakon što je Robert Lewandowski donio Bayernu vodstvo već u trećoj minuti, gosti su do samog kraja prvog poluvremena bez problema kontrolirali utakmicu. Šest udaraca, 91 posto točnih dodavanja i 76 posto posjeda lopte za vjerojatno najbolje Kovačevo poluvrijeme na klupi bavarskog kluba. Dojam je pokvario penal koji je realizirao Emil Forsberg duboko u sudačkoj nadoknadi, ali Nagelsmann je znao da je, ako njegovi nastave igrati na isti način, samo pitanje vremena kada će Bayern ponovo doći do vodstva.
Njegova momčad nije znala kako braniti Bayernove napade s krila, dok su se pokušaji organizacije napada od vlastitog gola utapali u izuzetno visokom presingu gostiju. Pokušali su domaći i preskakanjem igre pronaći Yussufa Poulsena, ali se fizička dimenzija koju je Bayernu donijelo neočekivano uvođenje u igru Jérômea Boatenga umjesto (na zagrijavanju pred utakmicu ozlijeđenog) Davida Alabe pokazala ključnom.
Pitanje vjere
Iz tog razloga Nagelsmann odlučuje do kraja susreta odgoditi rad na razvoju Bikova 2.0 i vraća se Rangnickovim postulatima.
Na početku drugog poluvremena Diego Demme mijenja Lukasa Klostermanna i Leipzig prelazi na 4-2-3-1. Promjena je to koja potpuno mijenja momentum utakmice. Leipzigova formacija 4-2-3-1 pretvarala se u 4-4-1-1 u obrambenoj fazi, što je značilo da Bayern više ne može podizanjem bekova stvarati višak uz aut-linije. S novopronađenom obrambenom stabilnosti, Leipzig je postajao sve opasniji u posjedu.
Nagelsmannov Leipzig koristi manje dugih lopti da dođe na suparničku polovicu terena nego ranije, čemu svjedoči i statistika (postotak uspješnosti pasova narastao je sa 79 posto iz prošle sezone na 85 posto u ovoj), ali se i dalje napadačka igra vrti oko Poulsena. U fazi napada bekovi preuzimaju ulogu igrača zaduženih za davanje širine, krila se uvlače u sredinu terena i nude dodatne opcije za dodavanje Dancu koji se spušta između linija suparničke obrane. Timo Werner smješten u kanale između suparničkog beka i stopera obično visi na liniji zaleđa tražeći loptu i prostor. Teren osvajaju najčešće pasom iz zadnje linije na Poulsena, nakon čega slijedi odlaganje za jednog od igrača koji su okrenuti licem ka suparničkom golu.
Nagelsmann je promjenama drugo poluvrijeme uspio pretvoriti u kaos u kojem je njegova momčad navikla igrati, a koji je Kovač neuspješno pokušao smiriti uvođenjem Corentina Tolissa umjesto Müllera i promjenom formacije u 4-3-3.
Boksačka razmjena udaraca koja je uslijedila završila je, međutim, bez promjene rezultata.
Za takvo što Bayernu ipak treba nešto više od superiornog talenta na koji se Kovač previše oslanja. Nije tajna da Bavarci imaju individualno daleko najkvalitetniju momčad u ligi i da, kako je pokazalo sinoćnje prvo poluvrijeme, postaju nemilosrdni kada suparniku pronađu meki trbuh, ali i najbolji ponekad završe u slijepoj ulici. Tada im treba navođenje s klupe. Tada Kovač mora prestati raditi kozmetičke promjene i početi vjerovati da ne živi na posuđenom vremenu, nego da je s razlogom tu gdje jest.
Onako kako Nagelsmann vjeruje u Leipzigu. Na sebe je preuzeo teret ostavštine jednog od najbriljantnijih umova njemačkog nogometa svih vremena i usprkos tome ne boji se iskoračiti naprijed. Rangnickov Leipzig uskoro će zbog toga dobiti svoju nadograđenu verziju. Bikovi 2.0.
