Devin Booker je još u dobi od 20 godina postao član elitnog kluba, kada je 2017. Celticsima u TD Gardenu ubacio 70 poena. Tako je bek Phoenix Sunsa postao tek šesti igrač u povijesti kojemu je uspjelo zabiti 70 ili više poena. Ostala petorica? Wilt Chamberlain, Kobe Bryant, David Thompson, Elgin Baylor i David Robinson. Bila je to predstava kojom se Book zlatnim slovima upisao u povijesne knjige NBA lige, nakon kojih mu nije preostalo ništa drugo nego fotografirati se ispred raspamećenih suigrača u svlačionici s brojkom 70 napisanom na bijelom papiru, baš po uzoru na Wilta i njegovu stotku.
Istovremeno, bila je to predstava koje je mnoge ostavila ravnodušnima i ubrzo postala predmet rasprave.
Naime, Booker je zabio 51 poen u drugom poluvremenu kada je utakmica praktički bila već riješena, jer je Boston još na poluvremenu vodio 23 razlike i Phoenix mu u nastavku nije ozbiljnije zaprijetili povratkom. Celticsi su na kraju slavili 130:120, ali to sve nije spriječilo Sunse da posegnu za kontroverznim metodama kako bi njihov igrač došao do svog cilja. Čak su pred kraj namjerno faulirali suparničke igrače kako bi ih poslali na liniju za bacanja i tako uštedjeli vrijeme za napad i Bookera, a pozivali su se i timeouti iz istog razloga.
“Nikad nisam vidio tako sretne dečke poslije poraza!”, prokomentirao je na Instagramu slavljeničku fotografiju Jae Crowder — tada u Bostonu, a danas Bookerov suigrač u Sunsima. Umjesto da tom predstavom Book dodatno učvrsti reputaciju ponajboljeg scorera u ligi, ispalo je da je samo pojačao zao glas koji ga je pratio dotad.
Iako je Booker lice franšize i duže u momčadi i onaj na kojeg se dugoročno računa, Sunsi su stilski gledano Paulova momčad
Bio je to glas nabijača brojki koji prvo misli na sebe i osobnu statistiku, a tek onda na momčad i pobjede. Evaluirajući Bookera, uvijek se prvo gledalo koliko Sunsi pobjeđuju otkako je on glavni igrač momčadi. I doista, u njegove prve četiri sezone je Phoenixov broj pobjeda iznosio je redom: 23, 24, 21, 19.
Problem s ocjenjivanjem uspješnosti ili procjenjivanjem potencijala mladih igrača danas je binarnost metodologije koja se u tom slučaju koristi. Postoji 0 i(li) 1: ako igrač pobjeđuje, uspješan je i franšizni je kalibar; ako ne pobjeđuje, neuspješan je i nedovoljno dobar. Takav, danas dominantan rings & wins diskurs totalno zanemaruje kontekst.
Školski sastavljen tandem
U prvim sezonama Book je dobio etiketu nabijača brojki, iako je po dolasku u ligu bio njen najmlađi igrač. U prve četiri godine su ga u Sunsima trenirala čak četvorica različitih trenera, a prije njegova dolaska franšiza je već bila u negativnom nizu od pet godina bez nastupa u playoffu. Prve Bookerove godine u Arizoni protekle su u bezidejnosti i nesposobnosti uprave da oko njega složi poštenu ekipu. I umjesto fokusa na takve okolnosti i vještine koje je kao mladi igrač prezentirao, pozornost je bila na Phoenixovim porazima.
Da se u njemu krije puno više od onoga kakvim ga se percipiralo, pokazao je lani.
Okružen nekolicinom veterana i mladih talenata, prvi put je izabran na All-Star utakmicu. Ekipa je ostvarila 34 pobjede, od čega osam u bubbleu koji su odradili bez poraza i za dlaku ostali bez play-in turnira. U Orlandu je postalo jasno da su Booker i Sunsi spremni za dodatni iskorak. Zato je GM James Jones za ovu sezonu dodatno osnažio momčad s još nekoliko karakternih veterana, među kojima se posebno ističe Chris Paul.
Sunsi su trenutno treća momčad na Zapadu i imaju velike šanse plasirati se u doigravanje nakon 10-godišnjeg posta. Ekipa trenera Montyja Williamsa ima osmi napad i sedmu obranu lige te je, uz Jazz i Buckse, jedina u ligi s obranom i napadom u top 10, što znači da je izgrađena na čvrstim temeljima.
S 25,4 poena i 4,7 asista u prosjeku, Booker je prvi strijelac i drugi asistent u Phoenixu. Ove godine je opet odabran za All-Stara i čini se da su stvari sjele na svoje mjesto. Ako je oko njega i bilo neke sumnje, više je nema: nakon pet sezona u ligi Booker je odrastao, košarkaški i emocionalno. Kontekst oko njega se promijenio i pomogao mu. Igra za dobrog trenera, okružen je kvalitetnim suigračima i njegove scorerske kvalitete maksimalno su iskorištene.
Njegovo sazrijevanje nigdje se tako dobro ne ocrtava kao u odnosu s Paulom. Prije početka sezone znalo se da će dinamika tog odnosa biti ključna za Sunse u pohodu na playoff, jer uvijek kada se udruže dvojica ili više igrača koji dominiraju u posjedu lopte ili su veliki potrošači, pojavi se pitanje fita i koliko dugo će im trebati da pronađu kemiju. Na relaciji Book-CP3 dodatno zanimljiv aspekt predstavljaju različiti stadiji njihovih karijera — Bookeru su tek 24 i još uvijek nije ni blizu svog vrhunca, a Paulu je skoro 36 i najbolje košarkaške godine su iza njega. No, usprkos generacijskom jazu Booker i Paul izgledaju kao školski sastavljen tandem. Pass-first razigravač koji i u svojoj 36. želi pobjeđivati i ponajbolji bek-šuter lige koji žarko želi naučiti pobjeđivati.
Oni trebaju jedan drugoga
Kada smo pred početak sezone analizirali Paulov dolazak u Sunse, kao jedan od glavnih razloga zašto je uopće doveden navedeno je to da CP3 ekipu, pa onda i suigrače, automatski čini boljima. Ovo je Paulu 16. sezona i nevjerojatno zvuči statistički podatak da je u svih tih 16 sezona ekipa s Paulom na parketu imala pozitivnu koš razliku na 100 posjeda. Više ne igra 38 minuta nego 31, ne zabija 23 poena u prosjeku nego 16 i ne asistira više 11 puta po utakmici nego 8,7. Njegova rola se smanjila, ali ono što i dalje kod njega impresionira je efikasnost koja je konstantno na elitnoj razini. Njegov true shooting percentage iznosi 59 posto, tricu šutira 39 posto te još uvijek vrlo rijetko gubi lopte (2,4) i ima jedan od najboljih assist/turnover omjera u ligi.
Kako je to moguće? Moguće je zato jer je njegov stil igre izgrađen da traje. Paul se u svojoj igri nikada nije mogao oslanjati na atleticizam i fizikalije nego isključivo na IQ i finese, što je dugoročno isplativije jer nije potrošivo. I zato će na približno ovom nivou moći funkcionirati sve dok to bude htio i dok ga zdravlje bude služilo. Kada imaš takvog playmakera koji zna sve tajne igre, ne preostaje ti ništa drugo nego prepustiti mu ključeve momčadi.
I Phoenix je to napravio.
Iako je Booker lice franšize i duže u momčadi i onaj na kojeg se dugoročno računa, Sunsi su stilski gledano Paulova momčad. To se najjasnije vidi u tempu kojim je momčad igrala lani, a kojim igra danas. Lani su Sunsi igrali 10. najbržim ritmom u ligi, danas su na tek 25. mjestu. Napad ne može početi bez da CP3 rasporedi igrače, pozove akciju i pokrene je. Sunsi ove godine igraju manje i kroz tranziciju, šutiraju puno više s poludistance i igraju više pick and roll nego lani, što su sve oduvijek bile karakteristike Paulovih momčadi.
“Shvatiš da je svaki detalj u igri bitan”, objašnjava Booker kako je to igrati s Paulom. “Chris traži od nas da to razumijemo. Ukazuje na sitne stvari koje bi inače prije ignorirali i što god radili Chris ne dopušta prečice.”
Iako se u Paulovu slučaju radi o još jednom dominantnom kreatoru koji voli igrati s loptom i koji je promijenio Phoenixov stil igre oslonjen na Bookove vještine, prisutnost CP3-ja dobrim je dijelom rasteretilo Bookera. On danas manje vodi brigu o razigravanju suigrača i manje sebi kreira poene, odnosno, više je gurnut u rolu klasičnog beka-šutera. Možda je ostao bez dijela tranzicijskih poena i manje izlazi na slobodna bacanja, ali je zadržao istu potrošnju lopte kao i lani. Razlika je tek u tome što danas uzima manje šutova iz izolacija, post-upova i picka, a puno više igra u roli bez lopte. Njegova potrošnja iz handoffa, spot-upa i off-screen akcija značajno je porasla, što znači da se puno više u različitim Williamsovim set akcijama kreće bez lopte i maksimalno je posvećen onome u čemu je najbolji — zabijanju.
Pronalazak pravih rola na parketu, dobra podjela uloga i uopće volja i želja kod Booker i Paula da surađuju ključni su razlozi Phoenixovih uspjeha ove sezone. Prilagodili su se jedan drugome ne samo zbog višeg cilja i konačnog rezultata, nego i zbog osjećaja da trebaju jedan drugoga. Booker treba iskusnog pleja kako bi igrao svoju prirodniju rolu više nego ikad, a Paulu treba strijelac pored sebe da se u ovom stadiju karijere posveti mentoriranju suigrača i playmakingu koji dokazano njegove ekipe vodi na viši nivo.
Dok je situacija takva, Sunsi sigurno više neće slaviti poraze.
