Zvuči čudno, gotovo četiri godine kasnije, da je pred NBA draft 2015. glavno pitanje bilo je li prvi pick Jahlil Okafor s Dukea ili Karl-Anthony Towns s Kentuckyja?
Kontekst je bio Okaforov prijatelj: kao centralna točka napada odveo je Duke do titule NCAA-a, bio je izuzetno dominantan skakač i strijelac, i old-school napadačkim stilom igre asocirao je na zaboravljene vještine ‘pravih petica’. Usto mu je trener Mike Krzyzewski maksimalno je sakrio mane preferirajući zonsku obranu i igranje u sistemu 4-out, što je zamaskiralo njegov manjak atleticizma, defenzivno nesnalaženje i nemogućnost da zabije išta udaljenije od linije za slobodna bacanja. Okafor je bio produkt pametnog sistema; kada je izašao iz njega i došao među profiće u 76erse, ostao je kao riba na suhome. Danas je u Pelicansima, odigrao je 14 utakmica ove sezone, 5,9 minuta prosječno i rezerva je rezervi Cheicku Diallu.
Na drugoj strani, kontekst je na Kentuckyju opasno prijetio da naruši Townsove šanse za prvi pick. Igrao je u tandemu s još jednim klasičnim centrom (Willie Cauley-Stein), s jako malo spacinga i pravih šutera u napadu, a u ekipi krcatoj talentom kojem je John Calipari morao raspodijeliti minutažu, pa je KAT igrao samo 20 minuta po utakmici. Mladi Dominikanac ipak je dobio utrku protiv Okafora jer su skauti ispravno procijenili da će se njegove vještine lakše prenijeti u NBA nego Okaforove. KAT je otišao prvim izborom u Minnesotu, Okafor trećim u Philadelphiju.
Nije imao brojke kao Okafor, ali u njegove vještine i potencijal se nije bilo teško zaljubiti. Towns je bio full package. S 213 cm, 112 kg i rasponom ruku od 222 cm imao je sjajan omjer elitnih fizikalija i atleticizma. Nije imao finesu u postu kao Okafor, ali je pospremao sve oko obruča, bio je monstrum pri napadačkom skoku, zabijao je penale, i dalo se naslutiti da je samo pitanje momenta kada će dodati šut s poludistance i tricu.
KAT je sjajan napadač, bio bi još bolji da igra u modernijem sistemu. Ali u obrani njegov problem nije htijenje nego neznanje
Nakon četiri godine u ligi KAT je u ofenzivi postao sve ono što mu se predviđalo: efikasan strijelac, zvijer u skoku ispod suparničkog obruča i sjajan stretch igrač s 38,5 posto realizacije s trice u karijeri. Ono što ga je činilo unikatnim i glancalo njegovu auru Unicorna bila je obrana. Na Kentuckyju je većinu vremena u obrani provodio izvan pozicije, jer je WCS čuvao centre i dirigirao obranom. KAT je pazio četvorke. što mu, s njegovom pokretljivošću i fizikalijama, nije bio problem, a 2,3 blokade po utakmici i skromni postotci realizacije suparnika protiv njega u toj jednoj sezoni u Lexingtonu samo su mu podizali vrijednost. Ugledni DraftExpress hvalio je njegovu defenzivu, osjećaj za blokadu, preciznost u rotacijama i obranu picka. Nema sumnje, Towns je bio predodređen za budućeg franšiznog i two-way igrača.
Četiri godine kasnije, nažalost po Wolvese i Townsa, malo toga se od njegovog defenzivnog potencijala preslikalo s koledža u NBA.
Može i želi, ali ne zna
KAT je i dalje impozantna fizičko-atletska pojava, već treću godinu provodi pod paskom defenzivnog gurua Toma Thibodeaua, ali opet kao da mu nešto nedostaje. Uzmemo li i tekuću u obzir, četiri sezone defenzivni rejtinzi Wolvesa izgledaju ovako: 28., 27., 27., 19. Naravno, nije sve do Townsa, daleko su ti rosteri Vukova bili od ozbiljnih obrambenih družina. Zato možemo pogledati kako izgledaju Townsove on/off brojke kroz ove četiri sezone: u prvoj je obrana Wolvesa bila za 3,1 poen na 100 posjeda lošija s Townsom na parketu, u drugoj za 6,5 poena lošija, u trećoj bolja za 1,5 poena, i trenutno u ovoj lošija za 5 poena.
Da bismo statistički provjerili njegov utjecaj na obranu možemo još pogledati i defensive real plus minus kao relativan alat: u prvoj sezoni KAT je imao negativni DRPM od -0,22 (224. u ligi), u drugoj -1,41 (383. u ligi), u trećoj +0,44 (200. u ligi), i u tekućoj +0,71 (135. u ligi). Napredak postoji, samo što su brojke daleko od onoga što se od Townsa očekuje.
Pri polaznoj evaluaciji individualne obrane u NBA ligi igrače možemo smjestiti u tri kategorije: one koji mogu, one koji žele, i one koji znaju. Oni koji mogu su igrači koji imaju visinu, težinu, brzinu, eksplozivnost i ostale tjelesne komponente. One koji žele ne treba dodatno objašnjavati i njih je lako prepoznati na parketu. Zadnji su oni koji znaju, jer moći i htjeti najčešće nije dovoljno ako nemaš igračku inteligenciju, iskustvo i intuiciju za igru.
Za mene osobno KAT ispunjava kriterije za prve dvije kategorije. On može i želi, iako mu se kroz karijeru znalo događati da ima loš govor tijela, izgleda beskrvno ili mu se jednostavno ne da istrčati obrambenu tranziciju. Međutim, što ga više gledam, to postajem sigurniji da on jednostavno nema dobar osjećaj za defenzivu — ili, ako hoćete obrambeni, IQ.
Za to postoji nekoliko olakotnih okolnosti: KAT je još uvijek mlad i uči, većina suigrača nije od pomoći na toj strani parketa, a i obrambena rola centra u NBA ligi je kirurgija i najsporije se uči, najviše ti vremena treba da savladaš gradivo jer moraš paziti na tonu detalja. Jedan krivi korak ili pogrešna procjena i gotov si, jer za razliku od ostale četvorice suigrača centar nema libera iza sebe.
Neke stvari s godinama sjednu na svoje mjesto, igrači uče i napreduju; pa ipak, pratim KAT-a već četiri godine i kod njega se ponavljaju jedne te iste greške u obrani. Napredak je minimalan, što nas dovodi do pitanja: što ako KAT nikad ne nauči?
Problematične osnove
Vjerojatno najveći Townsov problem je njegov animalni poriv da blokira svaki šut koji protivnik upućuje u njegovoj blizini. Iz toga proizlazi gomila problema za obranu Wolvesa. Rekli smo da je na koledžu bio sjajan bloker i ove sezone bilježi 1,8 blokada po utakmici, što je 10. najbolji rezultat lige, ali i ozbiljan zavaravajući faktor u Townsovom slučaju jer ne otkriva širu sliku. Pogledajte koliko se problema događa za obranu Wolvesa jer Towns skače na svaki šut u blizini:
Ovo je bespotrebno trošenje energije i gubitak pozicije. Townsov standing reach iznosi nestvarnih 287 cm i često je dovoljna barijera za ometanje šutova. Nema potrebe za ovolikim brojem bespotrebnih skokova i lovljenjem blokada. Towns se mora vratiti osnovama i naučiti da je važnije pravovremeno se postaviti nego blokirati šut. Za to je potrebno razumijevanje igre i strpljenje — nešto čega on, čini se, još uvijek nema.
Iz lovljenja blokada proizlazi još jedan problem za Minnesotu, a to je defenzivni skok. Wolvesi su uz Wizardse najlošija momčad po ukupnom postotku skupljenih obrambenih skokova. Nitko u ligi ne dopušta više napadačkih skokova protivniku od njih. Ovo možda otkrije zašto:
U prvom videu smo vidjeli primjere kako suparnici često ulove napadački skok Vukovima jer Towns ide po blokadu, a ovdje vidimo opet problematične osnove jer umjesto zagrađivanja suparnika ide po skok, gledajući samo loptu, ne i igrača. Dakle, totalno suprotno od boxout maestra Brooka Lopeza.
Townsove suhe brojke opet lažu. Prosječno lovi 11,8 skokova, od čega je 8,6 obrambenih i u obje kategorije je među najboljima u ligi. Ali isto tako, ako malo dublje zagrebemo, saznajemo da Wolvesi ove sezone hvataju čak 5,3 posto defenzivnih skokova više kada je KAT na klupi nego kada je u igri. Zapravo, u tri od četiri njegove sezone su Wolvesi bolji obrambenom skoku s Townsom na klupi nego u igri, odnosno dopuštaju manje napadačkih skokova.
Treći problem u defenzivi kod Townsa je obrana pick and rolla:
Opet se ponavljaju neki ranije viđeni primjeri, ali je možda još važnije naglasiti da sporo čita igru, ne zna kada se i gdje pozicionirati, kada napasti, kada se vratiti. Thibodeau to zna i zato ga ove sezone više koristi u agresivnim udvajanjima na picku, gdje je Townsov jedini zadatak udvojiti igrača s loptom a zatim se sprintom vratiti u reket, čime mu je smanjena margina pogreške i olakšano donošenje odluka.
Zadnji detalj u vezi KAT-ove defenzive su njegove osobne pogreške. Od igrača koji igraju više od 30 minuta prosječno ove sezone KAT je onaj koji faulira najviše. Dobar dio tih prekršaja je napadačkih, ali Towns nije imun na faulove u obrani koji su najčešće posljedica opet lovljenja blokada, pokušaja krađe lopte i zagriženih pump fakeova.
Obrana ključ napretka
Svi ovi primjeri nam jasno ukazuju da problem Karla-Anthonyja Townsa nije htijenje nego neznanje. On je energičan, želi zaustaviti suparnika, trudi se blokirati šutove, bori se, ali u svom tom htijenju zaboravlja na osnove, a bez njih će teško ikada ispuniti svoj potencijal.
KAT je sjajan napadač, bio bi još bolji da igra u modernijem sistemu i da nije prepušten sam sebi, skokovima u napadu i rudarenju u postu. Samo na račun njegove ofenzive možemo ga smatrati top 15 igračem lige i zakaparenim All-Starom idućih 10 godina.
Ali Towns može i bolje od toga, može se priključiti superstar igračima i endemskoj vrsti franšiznih igrača ako popravi svoju obranu. Franšizni igrač mora biti sposoban uvesti momčad u doigravanje okružen role playerima. To Townsu trenutno ne ide od ruke, zato jer još nije ta klasa, a nije uglavnom zbog defenzivnih manjkavosti. Ekipe iz večeri u večer znaju njegove mane. U gustim završnicama obrušit će se na njega, u doigravanju će samo na njegovoj pick and roll obrani bazirati svoju strategiju, i KAT će biti bespomoćan kao što je bio u seriji protiv Rocketsa lani.
Kada je dolazio u ligu uspoređivalo ga se s Anthonyjem Davisom. Stilski su ponešto drugačiji u napadu, ali to je ta napadačka klasa. Ono što ih razdvaja je, naravno, obrana. Davis je sa svoje 22 godine bio član druge najbolje defenzivne petorke NBA lige, lani i prve, dok Towns u svojoj 24. još nije ni blizu tog priznanja. Obrana ga izbacuje i iz ranga Joela Embiida, Kristapsa Porzingisa kad je zdrav, pa čak i Nikole Jokića koji ove sezone dobro igra u agresivnom obrambenom sistemu Nuggetsa. Želi li se priključiti eliti i ovim centarskim klasama koje bi mogli dominirati u godinama koje dolaze, Townsu će biti nužan defenzivni iskorak koji neće vječno moći prikrivati napadačkim učinkom.
Ne treba ga otpisati jer još nije sazreo kao igrač, ne treba ni biti prestrog prema njemu jer nije lako igrati u oba pravca, ali obrana je karta na koju mora zaigrati.
