Malo je reći kako su proteklih osam dana bili ključni za momčad Zinedinea Zidana. Real Madrid se u tom razdoblju dvaput morao okušati s Liverpoolom u Ligi prvaka te između toga i dočekati Barcelonu u La Ligi. No, baš kao što smo možda to i navikli gledati, Los Blancos su najbolji kada ih se pritisne uza zid. Pa je tako Zidane još jednom ušutkao kritičare dobivši najvećeg rivala, a u dvije utakmice je uz pobjedu i remi izbacio i Redse iz utrke za kontinentalni naslov.
Za ekipu Jürgena Kloppa ostaje jal za promašenim prilikama kojih je itekako bilo. Njemački je strateg dobro prepoznao svoje pogreške iz prvog susreta ovih dviju momčadi te smo na Anfieldu gledali posve drugačiju utakmicu od one iz Madrida. Liverpool je dominirao i vjerojatno zaslužio pobijediti, možda čak i proći dalje. Ipak, dominacija i agresija malo znače ako je realizacija i dalje nedovoljno dobra.
Sinoć je upravo to englesku momčad koštalo prolaza, a Španjolcima osiguralo ukupno 14. plasman u polufinale Lige prvaka, što je i rekord otkako postoji ovo natjecanje. Valja napomenuti kako je ovo također bio Real Madrid bez svoja dva prva izbora za stoperske pozicije te također bez dva prva izbora za desnog beka, na kojem je na kraju zaigrao veznjak Federico Valverde. Naravno, i Liverpool muku muči s ozljedama, ali sinoć je gotovo sve odradio odlično — sve osim onoga ključnog što je izostalo. Golova.
Otkako je Klopp stigao na Anfield, Liverpool je postao sinonim za visoki presing. Redsi temelje svoj pristup na agresiji koja se kreće od prve linije te na kompaktnoj i koordiniranoj strukturi koja tjera suparnika na porešku i guši prvu fazu njegova napada. No, u prvoj utakmici Liverpool je smanjio svoj presing te se tako opekao, ostavivški ključne suparničke kotačiće poput Tonija Kroosa i Luke Modrića s previše vremena i prostora na lopti.
Koliko god su Redsi bili dobri u obrambenoj fazi, toliko su neuspješni ostali u onom najvažnijem na drugoj strani terena
Klopp je odlučio ne ponoviti tu pogrešku. Gledali smo onaj dobri, stari, agresivni Liverpool. Da će to biti slučaj moglo se odmah iščitati iz izbora prvih 11. Izostao je Thiago Alcântara, a kombinacija u sredini terena s Jamesom Milnerom, Georginijem Wijnaldumom i Fabinhom nagovijestila je da Liverpool žrtvuje estetiku i tehničku potkovanost za snagu, agresiju i rad.
Bez lopte, domaćin je visoko podizao svoje linije te je presing kretao od napadačkog trojca. Sadio Mané i Mohamed Salah pritiskali bi stopere te bi jedan od njih također i agresivno izlazio na čovjeka s loptom, dok se Roberto Firmino često spuštao dublje kakoi zatvorio kanal koji je vodio prema Casemiru. Trojica veznjaka iza njih također su pratili svog čovjeka te je Klopp na sredini terena imao praktički tri flastera koji su otežavali Realovu progresiju kroz gotovo cijelu utakmicu. Naglasak je bio na vraćanju posjeda visoko na suparničkoj polovici.
Liverpool ostao kompaktan
Iako Zidane ima neke vrlo istančane mehanizme za oslobađanje od presinga, Realova progresija često se temelji isključivo na nevjerojatnoj individualnoj kvaliteti Modrića, Kroosa, pa i Casemira. U prvoj fazi napada gosti bi često spuštali jednu, pa ponekad i obje svoje ‘osmice’ duboko pored pivota kako bi se otvorio kanal za podizanje posjeda prema sredini. Kroosovo spuštanje u zadnju liniju između Édera Militãa i Nacha Fernándeza, primjerice, stvaralo bi situaciju tri-na-dva ukoliko Firmino i dalje ostane duboko kako bi pokrio Casemira. Većinom bi ga upravo to prisililo da se podigne više te izjednači tu brojčanu inferiornost koju je Real nametnuo. No, samim time bi Casemiro dobio više prostora za primiti loptu iz zadnje linije, pogotovo ako bi Kroos bio taj koji se našao u posjedu.
Druga solucija bila bi spuštanje samo jedne osmice u ravninu s Casemirom, što bi značilo da progresija i dalje ovisi o stoperima. Ali s Firminom u situaciji jedan-na-dva, Brazilac nije mogao pokriti oba čovjeka te je prednost i dalje ostala na strani gostiju.
No, Liverpool se ubrzo i tome prilagodio. Wijnaldum i Milner često bi se podizali skroz do prve linije te praćenjem spuštajućih osmica amortizirali tu prednost. Klopp je znao da Kroos i Modrić ne smiju dobiti vremena i prostora za duge lopte, što je i dalje bilo Realovo vrlo jako oružje.
Jedna standardna sekvenca izgledala bi ovako: Modrić ili Kroos spuštaju se dublje kako bi preuzeli posjed te nakon toga šalju dugu loptu za promjenu strane prema jednom od bekova. U tom trenutku, ovisno o strani koju su odabrali, napad bi se prema zadnjoj trećini kretao direktno preko beka ili u kombinaciji s krilnim napadačem i Karimom Benzemom. S lijeve strane bi Ferland Mendy često ostavio Viníciusa Júniora uz rub terena te kroz halfspace kretao prema naprijed i kombinirao s Benzemom ili pak slao Brazilca u prostor. S desne bi, pak, Real Madrid pokušao koristiti Valverdeovu brzinu i snagu u iznošenju lopte te mogućnost dobrog centaršuta.
Liverpool je, međutim, ostao kompaktan u svojoj uskoj formaciji 4-3-3 i radio odličan posao u suzbijanju linija te zatvaranju kanala prema Realovim ventilima za tranziciju. Pošto je jedino Vinícius imao brzinu te je skoro i jedini davao širinu gostujućim napadima, Redsi nisu imali prevelikih poteškoća gušiti suparničke napade u centralnim koridorima.
Ipak, koliko god su bili dobri u obrambenoj fazi, toliko su neuspješni ostali u onom najvažnijem na drugoj strani terena.
Nije pomogla ni promjena formacije
Bez lopte, Real Madrid se postavio u svoju klasičnu strukturu 4-1-4-1 s Casemirom kao pregradom između linija. Brazilac bi se čvrsto držao Firmina, dok bi se u rjeđim slučajevima visokog presinga prebacio na jednu od osmica, često Milnera. Modrić se također u toj situaciji dizao više, a gosti prebacili u neku varijaciju 4-4-2. Ako bi Liverpool krenuo na drugu stranu terena, isto bi činio i Vinícius te vršio presing na čovjeka u posjedu lopte.
Ali čak i uz sve to, Liverpool nije imao prevelike probleme s iznošenjem lopte. Benzema bi u prvoj fazi bio nadjačan u situaciji jedan-na-dva te bi stoperi Ozan Kabak i Nathaniel Phillips često trčali s loptom prema suparničkoj polovici. Realov srednji i niski blok bili su nešto veći zalogaji, ali Klopp je i na to mislio. Ideja je bila natjerati drugu liniju španjolske momčadi da se podigne i izađe u susret suparniku kako bi ostavila prazan prostor iza svojih leđa. U tim situacijama Liverpool bi progresiju tražio na jedan od nekoliko pojednako dobrih načina.
Pronalaženjem Wijnalduma ili Milnera — posebice Nizozemca pošto se Englez često našao dublje na terenu — Redsi su dobili pristup prostoru iz kojeg je lako bilo spajati linije. Wijnaldum bi primio loptu, okrenuo se s njom te onda tražio ili krilnog napadača u halfspaceu ili beka šire na terenu.
Naravno, tu je uvijek postojala mogućnost direktnog pronalaska Salaha ili Manéa iz zadnje linije, pošto obojica imaju dobro kretanje u zadnjoj trećini te si sami mogu stvoriti potreban prostor za primanje lopte. Često bismo ih vidjeli kako se spuštaju dublje samo kako bi u sljedećem trenutku brzo promijenili smjer kretanja te krenuli prema suparničkom golu. Sličnu je ideju Klopp imao i s Firminom u prvoj postavi, iako se Brazilac i nije baš proslavio. Njegova bi kretnja odvlačila jednog od stopera dublje te tako otvarala prostor za krilne napadače koji bi ulijetali prema šesnaestercu.
Realu nije pomagalo ni to što je Fabinho također ostao jako slabo čuvan. Iako je Kroos odradio jako dobru defenzivnu utakmicu, često bi baš on kasnio u presingu te ostavljao svog suparnika slobodnog na lopti. Brazilac bi onda bio taj koji bi vršio progresiju i distribuirao loptu prema krilima.
Liverpool se opredijelio za lijevu stranu i ciljao Valverdea. Stvaranje viška na toj strani gdje su Mané i Andrew Robertson bili u situaciji dva-na-dva protiv Valverdea i Marca Asensija išlo je na ruku napadačima i često bi te akcije završavale u Realovu kaznenom prostoru. Iako je Valverde patio kroz veliki dio utakmice, mora se reći kako je svejedno dobro odradio posao u oba smjera. Baš je njega Real koristio kao jedan od ventila za probijanje Liverpoolova presinga, a uz malenu Asensiovu pomoć dvojac je preživio suparničke nalete.
Liverpoolovi su se igrači nekoliko puta našli u ozbiljnim prilikama, ali realizacija je zakazala. Kloppu nije pomogao niti Diogo Jota kojeg smo gledali od 60. minute nadalje, kada je Liverpool promijenio strukturu u neku varijaciju 4-2-3-1 s Thiagom i Wijnaldumom kao pivotima. Baš naprotiv, takva je organizacija otvorila vrata Realovoj tranziciji, pa smo vidjeli i nekoliko gostujućih izglednih prilika.
Golova na kraju nije bilo, a Zidaneovi su izabranici prošli dalje i nastavljaju sanjati o povratku na europski tron. Oni su ipak kraljevi Lige prvaka.
