Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kriptonit za Sarriball

Velika partija Mauricija Pochettina i njegovih Spursa protiv Chelseaja

Zadnja izmjena: 25. studenoga 2018. John Walton

Neobični slučaj Mauricija Pochettina godinama polarizira nogometnu javnost. Srebrnina koja mu uporno izmiče i poput pijeska klizi iz ruku pokazuje koliko je uspjeh relativna stvar, uvjetovana točkom gledišta pojedinca. Istovremeno je elitni trener kojeg čeka najprestižnija klupa na svijetu i šarlatan čije je ime postalo sinonim za choke.

Njegovoj ekipi, koja je posljednjih godina Premier ligi ponudila više supstance nego bilo koja druga, mnogi i dalje pronalaze nedostatke. Pritom im ne pomaže kontinuitet rezultata ni rekordni broj bodova kojim su Spursi ušli u novu sezonu. Da bi utišao kritike, Tottenham mora početi osvajati trofeje. U žestokoj konkurenciji to je moguće samo ako pobjeđuje sebi ravne. Zna to i Pochettino, koji je u susretu sa Chelseajem vidio priliku za popravljanje dojma pred domaćom publikom nakon poraza od Manchester Cityja i Liverpoola ranije ove sezone.

Tim Maurizija Sarrija istrčao je na Wembley kao jedina neporažena ekipa u dosadašnjem tijeku sezone u najjačim europskim ligama. Talijanski stručnjak ranije je već upozoravao da takva forma ne oslikava realno stanje stvari unutar momčadi i da je pred Chelseajem još mnogo posla.

Sarri je očekivao probleme u pokušaju da održi korak za vodećim Cityjem, ali ne i ostvarivanje svih svojih najvećih strahova u jednoj noći. Sve što je moglo krenuti po zlu za njegovu ekipu, krenulo je. Tottenhamova demonstracija sile kojom je razotkriven Sarriball nije naišla na otpor. Imali su doaći dva gola prednosti nakon 16 minuta, a utakmicu priveli kraju trećim golom nakon svega devet minuta igre u drugom poluvremenu. Sarri će nakon susreta reći da je izostanak reakcije njegove ekipe, koja inače sporo ulazi u utakmice, psihološki problem.

Stvarni problem je ipak u njegovoj postavci i fenomenalnoj Pochettinovoj reakciji na nju.

Potpuno nadigran, Chelsea se našao u agoniji koja ima rok trajanja i ništa je ne može promijeniti niti ubrzati

Sarriball je jedinstvena nogometna vizija koju karakterizira visoki postotak posjeda lopte. Iz tog razloga je često pogrešno interpretiraju i svode pod juego de posicion. Međutim, to je jedina sličnost između dvaju stilova igre. Nasuprot strukturi i metodičnosti pozicijskog napada koji simbolizira JDP stoji fluidnost i improvizacija Sarriballa. Prvi stil je fokusiran na savršenu prostornu geometriju koja osigurava napadačku stabilnost i dugotrajne intervale dominacije kojom momčad prisiljiva suparnika na povlačenje, oslanjajući se pritome na pogreške obrane izložene kontinuiranom pritisku. Drugi stil igre se oslanja na duboku cirkulaciju i stvaranje opcija oko igrača u posjedu lopte zahvaljujući kojima momčad provocira suparnički presing u nastojanju da ga što više izvuče i brzom tranzicijom iskoristi prostor koji suparnik ostavlja iza leđa.

Zaustavljanje Jorginha

Da bi ostvario svoje zamisli, Sarri mora smanjiti udaljenosti među igračima. Iz tog razloga se često svi Chelseajevi igrači mogu vidjeti na maloj površini terena. Problem nastaje kada suparnik odbije biti usisan u vrtlog kratkih pasova ili svojom energijom razbije njihovu dinamiku. Bez igrača koji će utrčavati u prostor iza zadnje linije i na taj način ponuditi drugačiju opciju igraču na lopti, te bez pravilne geometrije koja će pomoći ljuljanju protivničkog bloka, Chelseajevi postotci posjeda lopte enormno rastu i postaju svrha sami sebi.

Pochettino zna da ključ uspjeha protiv takvog Chelseaja leži u zaustavljanju Jorginha. Rombom u sredini terena kojem su pomagali napadači zatvarajući linije dodavanja prema Chelseajevom playmakeru potpuno su razbili suparnički ritam i od igrača koji drži aktualni rekord lige sa 180 dodavanja napravili promatrača koji ih je tijekom 90 minuta utakmice uspio skupiti tek 43.

Neutraliziranje Jorginha otkrilo je mračnu stranu Sarriballa i izložilo ga kriptonitu nedovoljno sofisticiranog posjeda. Tottenham je aktivirao svoje najopasnije oružje i presingom kontrolirao utakmicu. Posljedica loše geometrije na terenu je horizontalna cirkulacija lopte između igrača zadnje linije pri građenju napada, koja ostavlja dovoljno vremena suparniku da se pomakne i  onemogući njegov daljni napredak. Takav posjed je beskoristan i sa sobom nosi više štete nego koristi. Koristeći Chelseajev nedostatak ideja, Tottenham je zatvarajući presing zamke uz aut linije lagano dolazio do lopte.

Bez ritma, Chelsea se morao braniti puno više nego što je želio, ali Sarrijev tim niti je dobar u tome niti to želi raditi. Talijanski stručnjak jednom prilikom je izjavio da bi se radije vratio u banku nego gledao svoj tim kako se brani nakon 30 minuta, ali suparnik ga je ovaj put prisilio na to.

Jorginho kao produžena ruka talijanskog stručnjaka na terenu najbolje shvaća trenerove zamisli, ali bira pogrešan trenutak za izlazak u presing i košta svoj tim pogotka. Bez adekvatne podrške ispada nakon razmjene pasova između Christiana Eriksena i Erica Diera, napuštajući svoje mjesto u obrambenom bloku omogućio je spuštanje Harryja Kanea između linija. Sa Deleom Allijem na leđima suparničke zadnje linije, Kane ima dovoljno prostora da primi loptu i uputi udarac prema golu koji Chelseajev čuvar mreže Kepa Arrizabalaga ukopan u mjestu samo pogledom ispraća.

Bio je to pokazatelj da za Chelsea ne postoji put kojim bi se vratio u utakmicu u kojoj je sve pošlo po zlu. Potpuno nadigran, našao se u agoniji koja ima rok trajanja i ništa je ne može promijeniti niti ubrzati. Njen tvorac će, nakon što igrači napuste stadion, možda konačno dobiti priznanje koje je odavno zaslužio.

Ranije smo već rekli da njegova ekipa mora imati prepoznatljiv stil igre da bismo ga smatrali vrhunskim stručnjakom. Danas ne trebamo imena na majicama niti rezultat u kutu ekrana da bismo prepoznali njegov rukopis na terenu. Onda smo se predomislili i rekli da stil igre sam po sebi ne znači ništa, mora početi skupljati bodove protiv ‘malih’ i odgovorio nam je kontinuitetom rezultata. Zatim je morao početi pobjeđivati i ‘velike’, jer jedino tako i sam može biti veliki.

Napravio je i to praktično bez budžeta. Ako uprkos svemu ostane bez trofeja, to će samo značiti da u istoj utrci ima netko još bolji, netko tko u mladom Juanu Foythu ne mora tražiti novog stopera svjetske klase riskirajući ishod derbija i navijački gnjev.

Ne propusti top članke