Sunsi su petu utakmicu otvorili domaćinski furiozno. Devin Booker i Chris Paul bili su raspoloženi, ulazile su trice i ‘sporednim’ opcijama i nakon prve četvrtine imali su prednost od 16 poena. Važan detalj koji je kumovao blagom raspadu kod Bucksa bile su dvije rane osobne pogreške Jruea Holidaya, koji je morao na hlađenje. Umjesto njega je u igru ušao Jeff Teague, kojeg je Booker odmah ‘sahranio’ u izolacijama.

Zanimljivo je da su Bucksi u prve dvije finalne utakmice imali slične rezultatske rupe u koje bi upadali i iz kojih se više nisu uspijevali izvući. Ovaj put je bilo drugačije. Bucksi su se vratili u igru opet dobrim dijelom zahvaljujući rotaciji, ali onoj Phoenixovoj.

Prilagoditi se ili nastaviti vjerovati u ideju koja je dosad funkcionirala? Ne tako davno ova je dvojba mučila Budenholzera. Danas muči Williamsa

Čim je Booker morao na odmor, čim je na parketu bila Phoenixova klupa i small-ball postava predvođena Paulom, Bucksi su nanjušili priliku, brzinski nanizali 8:0 početkom druge četvrtine i spasili utakmicu. Sve to bez Giannisa Antetokounmpa, koji je povratak također promatrao s klupe. Za razliku od Bookerova, njegov odmor se nije osjetio jer su Holiday i Khris Middleton bili vrlo raspoloženi, kao i Pat Connaughton i Bobby Portis s klupe. Ostatak utakmice prošao je u blagoj dominaciji Bucksa koji se ipak nikako nisu uspijevali pošteno odvojiti. Svaki put kada bi se činilo da kreću u završni juriš, ukazao bi se Booker i spasio stvar s nekoliko vezanih poena. Bila je to još jedna njegova demonstracija moći i simultanka protiv čak trojice velemajstora na drugoj strani koji su ravnopravno podijelili teret.

Milwaukee je u zadnju četvrtinu ušao s +10, ali se Phoenix tricama uspio vratiti i po drugi put zaredom utakmicu svesti na jednu loptu. Opet, drugi put zaredom, sve je riješeno velikim defenzivnim potezom.

Neosvojiva tvrđava

Giannis je blokadom riješio četvrtu, a u petoj su košarkaški bogovi nagradili Holidaya za sve prikazano u finalu — u jednom od zadnjih napada ukrao je loptu Bookeru, a onda u kontri hladan kao da završava trening utakmicu a ne petu velikog finala, bacio alley-oop Giannisu i utakmica je tu bila završena. Bucksi su prvi u seriji napravili break, uzeli pobjedu u gostima i jedna ih pobjeda dijeli od magične 16. u playoffu koja znači titulu. Sunsi su iz vodstva 2-0 došao u poziciju da gube 3-2. I ne samo to, već su izgubili obje zadnje utakmice u kojima je de facto odlučivala jedna lopta, a što je trebala biti njihova prednost u ovoj seriji.

Teško je iz ove perspektive reći kakvo je duševno stanje u ekipi nakon ovakvih poraza ali ne treba ih otpisati za šestu utakmicu. Ako ih trener Monty Williams uspije ‘podignuti’ i pripremiti za novu borbu onda bismo mogli gledati još jedan bliski okršaj prsa o prsa. Milwaukee je na kraju obje zadnje utakmice ukrao show, ali ne treba zanemariti da je Phoenix igrao sjajno i da u svojim redovima ima Bookera koji je spreman i treću utakmicu zaredom isporučiti 40 ili više poena. Ali da Sunse čeka paklen posao — čeka.

I to iz nekoliko razloga.

Prvo, Milwaukee igra doma, a Fiserv Forum je gotovo neosvojiva tvrđava u doigravanju. Na domaćem parketu Bucksi imaju score 9-1. Samo su im Atlanta Hawks uspjeli ukrasti prvu utakmicu konferencijskog finala. Osim toga, Bucksi doma imaju koš razliku od +13,3 poena na 100 posjeda, što u osnovi znači kako ne samo da sve dobivaju doma, nego i pobjeđuju velikom razlikom. Na drugoj strani, Phoenix je u gostima tijekom playoffa na omjeru 6-4 i net ratingu +1,7.

Drugi važan element koji treba uzeti pred šestu je iskustvo. Ne samo da su Bucksi općenito iskusnija momčad, nego su i u ovom playoffu bili ozbiljnije testirani od Sunsa. Phoenix je samo jednom ove godine gubio u seriji, i to od LA Lakersa 1-2. U međuvremenu, Bucksi su prošli svašta. Gubili su od Brooklyn Netsa 0-2, bili su suočeni s eliminacijom u šestoj utakmici, izvukli su se i dobili sedmu. Protiv Hawksa su, rekli smo, izgubili prvu, pa seriju zaključili bez Giannisa koji nije igrao zbog ozljeda. I konačno, evo ih, upravo su se protiv Phoenixa opet vratili nakon 0-2. Za njihovo duševno stanje, nakon svih apsolviranih testova, vjerojatno ne trebamo brinuti.

Bucksi su posloženi

Treće, ekipa Mikea Budenholzera izgleda i igra kao da ima više rješenja. Bucksi su pokazali da mogu pobjeđivati na oba načina. Do izjednačenja serije došli su se zahvaljujući svojim mišićima; odnosno, počeli su koristiti fizičke prednosti koje imaju u odnosu na Sunse. To uključuje napadanje obruča, iznuđivanje slobodnih bacanja, ofenzivne skokove, napadanje mismatcheva, tranzicijske poene te forsiranje izgubljenih lopti i presing u obrani. Sunsi su u petoj utakmici dobro odgovorili na ovakav stil i riješili skoro sve ove probleme osim tranzicijskih poena. Dopustili su Milwaukeeju samo 17 penala, samo 11 skokova u napadu i izgubili su samo osam lopti. Ali što se onda dogodilo? Bucksi su ih dobili na drugi način — šuterskim nadigravanjem. Tricu su šutirali 14/28, realizacija iz igre bila je na 58 posto i imali su čak 26 asistencija.

Konačno, četvrto, Bucksi trenutno imaju više raspoloženih individualaca. Giannis je konstanta koja svoje odrađuje kroz cijelu seriju. Veliki plus za Buckse je ukazanje Middletona i Holidaya u zadnje dvije utakmice. Khris je eksplodirao u četvrtoj s 40 poena, a Jrue je u petoj imao 27 poena uz 13 asistencija. Na drugoj strani, Booker je poprilično usamljen, jer su i Paul i Deandre Ayton upali u letargiju. Sve dok od četvorice najboljih igrača u seriji Bucksi imaju trojicu, Phoenix se nema čemu nadati.

Tako se za šestu utakmicu Bucksi ne moraju posebno pripremati i smišljati nove planove. Oni su posloženi.

U rotaciji imaju sedmoricu igrača na koje mogu računati. Budenholzer je posložio petorke koje uvijek štimaju, i to tako da su od trojica Giannis-Middleton-Holiday uvijek dvojica na parketu. U napadu mogu funkcionirati igrajući oba stila, a u obrani bi dvojbe moglo biti jedino ako žele agresivnije zatvarati Bookera. Bud to nije radio u zadnje dvije utakmice i vrlo vjerojatno će sve ostati po starom. Na njemu će rotirati nekoliko igrača, lovit će ga kroz blokove i pritiskati, ali bez udvajanja i rotacije ostatka obrane. Ključ je držati obruč pod kontrolom i Sunsima oduzeti trice iz kornera, što zasad odrađuju fantastično.

Kod Sunsa je pak to do lista duža od raspona ruku Mikala Bridgesa. Osnovna stvar je ispoštovati osnovne defenzivne zahtjeve igre, kao što su to uspijevali u petoj utakmici. Dobro su kontrolirali skok, igrali su obranu bez faula i nisu gubili lopte. Ostalo je još da srede tranzicijsku obranu. U petoj utakmici Milwaukee im je zabio 21 fast break poen. S obzirom na ulog utakmice i važnost svakog posjeda, to je apsolutno previše.

Želi li vratiti seriju u Phoenix, Williams će morati pronaći dobitnu kombinaciju sa slaganjem postava. U pet finalnih utakmica, u minutama bez Bookera, Sunsi su pregaženi. Bilo je ukupno 40 minuta u finalu koje je Paul odradio bez Bookera pored sebe. U tom periodu koš razlika Sunsa iznosi razočaravajućih -46 poena na 100 posjeda.

Što Williams može napraviti?

Problem s potrošnjom

Najlakše bi bilo povećati minutažu Bookeru. Ali koliko se može povećati minutaža igraču koji je u zadnjoj utakmici odradio 42 minute? Williams bi eventualno mogao zamijeniti periode odmora Bookeru i Paulu, pa da Booker počinje drugu četvrtinu s klupom Sunsa i igra taj period u kojima ih Bucksi redovito nagaze. Ako Paul ostaje vođa druge navale, onda bi Williams mogao ostaviti Aytona s njim i odustati od small-balla s Torreyjem Craigom na petici. Osim toga, Williams si ne smije dopustiti postave s Paulom kao jedinim kreatorom na perimetru, nego uz njega mora biti i Cam Payne. Defenzivni problem s takvom dvojicom minijaturnih bekova je očigledan, ali nije da Sunsi imaju boljih rješenja.

Daleko najbolje rješenje za Phoenix bi bilo to da vrate Paula u život. Njegove brojke iz pete utakmice su odlične: 21 poen (9/15 šut), 11 asista i samo jedna izgubljena lopta. Problem je u dojmu da Paul, usprkos brojkama, uopće nije dominirao. Ne utakmicom, nego ni barem jednim njenim periodom. Igrao je u puno boljem tempu nego prije, ranije je napadao, nije gubio lopte i sve je odradio školski. Međutim, školski nije dovoljno Sunsima. Njima treba vrhunski Paul da bi pobjeđivali ovakve Buckse.

Paul ima problema s Holidayom, ima problema s godinama i vjerojatno s umorom. Ali ne treba zanemariti i još jedan problem. Booker u ovoj seriji troši 34 posto svih napada Sunsa, Paul 10 posto manje. U petoj utakmici taj omjer je bio 43:21 posto u korist Bookera. Daleko od toga da Booker nije opravdao ovakvu potrošnju, ali izgleda da napad baziran samo na Bookeru narušava Paulov ritam, a onda se od njega traži da dominira kao kreator, playmaker i po mogućnosti rješava clutch situacije. A to neće ići.

U prve dvije utakmice, koje su Sunsi dobili, potrošnja lopte je izgledala ovako: 30:27 posto u korist Bookera u prvoj, da bi u drugoj imali izjednačenu potrošnju — 28:28 posto. Isto tako, Booker je u dvije prve utakmice imao 12 asistencija, a u tri zadnje utakmice ima ih sedam ukupno. Dakle, usprkos Bookerovim bravurama, postoje dovoljno dobri indikatori da takav heliocentrični stil igre nije najbolji za Sunse, jer ostali nisu dovoljno uključeni. Zbog Bookerovih 40 poena u zadnje dvije čini se da ni ne moraju biti, ali teško da je slučajno što su i Paul i Ayton i Bridges, koji su bili briljantni u prve dvije, u zadnje tri gotovo neprepoznatljivi. Glede potrošnje lopte kod Sunsa, ako vas zanima kako to izgleda kod Bucksa, evo brojki: Giannis u seriji troši 29 posto napada, Middleton 26, a Holiday 21 posto.

Stvar koja je kod Sunsa u playoffu jako impresionirala bilo je to što su svoju igru i ideje iz regularne sezone bez problema prenijeli u doigravanje te se takvi neokrznuti prošetali kroz njega. Međutim, sad su naišli na zid. Prilagoditi se ili nastaviti vjerovati u ideju koja je dosad funkcionirala? Ne tako davno ova je dvojba mučila Budenholzera. Danas muči Williamsa.

Lako je moguće da odgovor na nju odredi novog NBA prvaka.