A ako Bucksi dođu do prstena, četvrta utakmica će u povijesti biti zapamćena kao The Khris Middleton game. Uglavnom zadužen za ulogu Robina, krilni igrač Bucksa nakon par blijedih izvedbi napokon se pojavio u finalu, i to s Batmanovim plaštom. Zabio je 40 poena za 43 minute igre i tako skinuo glavninu napadačkog tereta s Antetokounmpovih leđa.

Sunsi mogu žaliti za ovom utakmicom jer im se puno toga namještalo da je uzmu. Veći dio utakmice su vodili i nedostajala im je tek jedna dobra serija kao u prvoj i drugoj utakmici da se odvoje i tako riješe utakmicu. Nisu uspjeli u tome, ali su barem u clutchu, u kojem su dominirali u regularnoj sezoni, dobili šansu da stvar riješe u svoju korist. Na kraju su i to Bucksi okrenuli u svoju korist. Dobili su i vrhunsku partiju Devina Bookera koji je ubacio 42 poena, ali uzalud, jer nisu mogli usporiti Middletona. Čak su i Giannisa s Aytonom i nešto više timske pomoći dobro držali pod kontrolom te su i Buckse kao ekipu limitirali na samo 40 posto šuta iz igre i samo 24 posto za tricu. Phoenix će se možda s nelagodom sjećati ove utakmice kad na kraju sve bude gotovo.

Milwaukee je uz pomoć sile i mišića uspio doći do izjednačenja serije. Nije to izgledalo previše zabavno ni lijepo, ali plan je odrađen sjajno

Analizirati ovu utakmicu s nekog taktičkog stajališta nema potrebe. Iako je u njoj opet bilo nekih novih trenerskih nadmudrivanja i detalja, u osnovi smo gledali iste bitke koje smo analizirali nakon prve dvije utakmice i nakon treće. Serija je već došla do točke da su treneri iskoristili i pokazali sve što su imali od resursa. Manevarskog prostora za novotarije je sve manje, ekipe se znaju u dušu i sad je ostalo samo da vidimo koja će momčad imati bolju egzekuciju onoga što žele igrati.

Ono što je vrijedno analize nakon četvrte utakmice je način kako su se Bucksi iz zaostatka 0:2, nakon kojeg smo Sunse proglasili gospodarima serije, vratili u život i izjednačili učinivši seriju opet zanimljivom.

Nova Giannisova rola

Phoenixov trener Monty Williams nakon zadnje utakmice u svlačionici je svojim igračima zapravo sve rekao po tom pitanju.

Uz standardni motivacijski dio dizanja morala ekipi za dalje, Williams je vrlo decidirano uz pomoć brojki koje je pročitao s lista papira koji drži u rukama ekipi ukazao na trenutni problem ekipe. Čak 17 izgubljenih lopti i čak 17 skokova u Milwaukeejevu napadu žuljaju Williamsa i znak su mu da se ekipa sama upucala u nogu jer nije bila u stanju odraditi osnovne košarkaške zadatke: kontrolirati loptu i skok.

Na ta dva detalja dodajmo još nekoliko koje Williams nije apostrofirao: tranziciju Bucksa, nerazmjer u poenima na obruču i slobodnim bacanjima, napadanje mismatcheva i obranu Bucksa protiv Chrisa Paula i Aytona. Ukratko, Bucksi su nakon druge utakmice odbacili svaku finesu i ideju da se nadigravaju kao da je regularna sezona i odabrali su nasilje kao metodu. Od 0:2 do 2:2 Bucksi su došli na mišiće.

Gledajući za početak fizionomiju momčadi, takav pristup je logičan. Startna petorka Sunsa od 1 do 5 ima igrače sljedeće visine: 183, 196, 198, 198, 211 cm. Na drugoj strani Bucksi u startnoj petorci imaju igrače sljedeće visine: 190, 201, 196, 211, 213 cm. Kao što se da primijetiti, Sunsi samo na poziciji nominalnog niskog krila gdje im starta Mikal Bridges imaju prednost u visini u odnosu na Buckse i njihovo krilo P.J. Tuckera. Visina i snaga malo toga znače ako u ekipi nemaš igrače koji ih znaju koristiti kao oružje. Bucksi imaju baš to. U Jrueu Holidayu i Tuckeru imaju igrače koji igraju na snagu, Middleton igra na prednost visine, a Giannis na oboje.

Upravo je Giannis bio glavni okidač preokreta Bucksa.

Njegove izvanserijske brojke nisu se dogodile slučajno, nego su posljedica toga što više nego ikad u playoffu igra centra i ponaša se kao centar u oba smjera, a ne kao point forward. Nova rola najboljeg igrača Bucksa napravila je kaos obrani Sunsa prvenstveno tako što je stavila veliko opterećenje na njihov reket. Giannis kao roller u picku s Middletonom puno lakše dolazi do poena na obruču, slip screenovima provocira switch i rješava mismatcheve u postu te u konačnici iznuđuje veliki broj slobodnih bacanja koji Sunse rano guraju u bonus i izbacuju igrače iz igre, poput Aytona u trećoj.

U trećoj i četvrtoj utakmici Bucksi su izveli ukupno 55 slobodnih bacanja (80 posto realizacije). Giannis je u te dvije utakmice izveo 25 bacanja, ali posebno u oči upadaju osam Middletonovih, pet Holidayevih i šest slobodnih bacanja Brooka Lopeza u četvrtoj utakmici. Radi usporedbe, Sunsi su u zadnje dvije utakmice izveli ukupno 35 penala. Vjerojatno nešto ima i do sudačkog kriterija koji gotovo uvijek barem malo više favorizira domaćina, ali gledajući obje utakmice teško se oteti dojmu da su Bucksi bili agresivniji u napadu i da su igrali na fizičku dominaciju svojih igrača.

Milwaukeejev napadački skok

Mišići Bucksa možda se i najbolje očituju kroz brojke šuterskih profila obiju ekipa. Milwaukee je u trećoj i četvrtoj utakmici uzeo čak 60 pokušaja na obruču i pritom iz njih izvukao 14 prekršaja na šutu koji su nagrađeni s jednim ili dva slobodna bacanja. Sunsi su u istom periodu uzeli samo 29 pokušaja na obruču uz samo tri dosuđena prekršaja na šutu. Nije ovo ništa neuobičajeno, jer se i pred početak serije znalo da su Sunsi striktno šuterska ekipa, dok Bucksi u Giannisu imaju igrača koji stavlja pritisak na obruč. Međutim, problem je u tome što Sunsi ne uspijevaju smanjiti frekvenciju pokušaja Bucksa i Giannisa na obruču i učiniti ih više šuterskom ekipom.

Problem je i što Giannis nije sam prijetnja za Phoenixov reket. Pridružio mu se prvo Holiday koji pokušava miksati šutove i ulaze. Ovo drugo posebno kad ga čuvaju Paul ili Cam Payne, koji ne mogu parirati njegovoj robusnosti kada krene na ulaz. U trećoj utakmici Holiday je imao samo tri pokušaja na obruču, ali 10 s trice. U četvrtoj je bilo obrnuto, imao je 10 pokušaja na obruču i pet s trice. Njegov trenutni problem je što ne može gotovo ništa zabiti kada dođe do obruča i nevjerojatna je količina zicera i običnih polaganja koje je promašio dosad u seriji, ali za Buckse je važno da je agresivan jer barem tjera obranu na rotaciju i Sunsi ga moraju čuvati.

Osim preko Giannisa i Holidaya, Milwaukee ima i treći način kako opteretiti unutarnju liniju Phoenixove obrane, a to je napadački skok.

To je taktika koju su Bucksi u svrhu pripreme za playoff usvojili ove sezone, kada su bili jedna od najboljih ekipa u ligi po napadačkom skoku. To su uspjeli prenijeti i u playoff i protiv svih ekipa su se uspijevali nametnuti na taj način. Protiv Sunsa to posebno dolazi do izražaja jer, kao što smo rekli, imaju gotovo na svakoj poziciji prednost u visini, zbog čega ponekad znaju poslati i po trojicu igrača po napadački skok iz kojih zabijaju zicere ili ekipi osiguravaju novi napad, što im je nekoliko puta uspjelo i u clutchu zadnje utakmice.

Bucksi po napadački skok vole slati igrače iz kornera koji trkom s te lokacije hvataju dobar zalet i hvataju svog čuvara na spavanju jer ih nije zagradio. Tucker je majstor za takve skokove, a u zadnjoj utakmici istaknuo se i Pat Connaughton i Holiday, uglavnom sve redom igrači koje čuva Paul, koji trenutno kao najniži igrač na parketu ima ogromnih problema sa zagrađivanjem skoka te Bucksi baš specijalno igrača kojeg on čuva stalno šalju po napadački skok.

Strašan Holidayev posao

A kad smo kod Paula, njegov je učinak ozbiljno nedostajao Phoenixu u zadnje dvije utakmice.

U trećoj je zabio 19 (8/14 šut) uz devet asista i četiri izgubljene lopte. U četvrtoj je zabio samo 10 poena (5/13 šut) uz sedam asista i pet izgubljenih lopti. Istina, Paulu je u obje utakmice iscurilo dosta šutova s poludistance koje inače pogađa, ali kod ovih brojki i nije toliko bitna realizacija koliko nestvarno zvuči da je CP3 u dvije utakmice imao čak devet izgubljenih lopti. Čovjek kod kojeg je lopta inače zaštićena kao da je u Fort Knoxu počeo ju je prodavati na svakom koraku, pa čak dvaput i u završnici četvrte.

Do čega je? Neuigranost s ostatkom ekipe nije problem, ima nešto u dekoncentraciji i tehničkim greškama, ali najveći problem CP3-a trenutno je bacanje previše riskantnih dodavanja. Bira komplicirana rješenja često neprihvatljiva suigračima i na momente teži atraktivnosti, što nikada nije bio njegov stil.

Osim šuta i izgubljenih lopti, treći Paulov problem je dosta slaba kontrola ritma ekipe. U trećoj utakmici Bucksi su zabili 16 poena iz tranzicije, Sunsi šest. U četvrtoj su Bucksi zabili 15, Sunsi 0. Milwaukee tranziciju forsira kad god može i snažno gura u leđa s ciljem da iskoristi numeričku prednost, da pronađe povoljan matchup za napasti u ranoj fazi napada ili da hrani igrača koji je šuterski vruć.

Po meni, jedan od glavnih razloga dominacije Bucksa protiv Sunsa u G3 je elitna realizacija u tranziciji.

Po https://t.co/vOYpVZYlQI zabili su 16 poena
Po cleaning the glass statsima čak 20% njihovih napada je bilo tranzicijskih

⤵️

— Toni Lazarušić (@ToniLazarusic) July 14, 2021

Sunsi, na drugoj strani, igraju vrlo konzervativno. To što Bucksi šalju i trojicu igrača po skok u napadu pokazuje da se ne boje suparničke tranzicije. Kad se napokon obrane te kad i ako zaštite skok, prvi impuls svakog Phoenixova igrača nije povući tranziciju nego tražiti Paula. A Paul je — Paul. Sve njegove ekipe su uvijek igrale puno sporije kad je on bio na parketu nego kad je na klupi, što on svojom genijalnošću na halfcourtu u regularnoj sezoni može sebi dopustiti, ali u playoffu svaki lagani poen vrijedi duplo i CP3 će morati pronaći bolji tempo za ekipu, ubrzati tranziciju i igrati na manje driblinga kad kreira.

Da ne bude kako je Paul sam sebe zaustavio u zadnje dvije utakmice, treba reći da je Holiday obavio strašan posao i da su svi ovi Paulovi problemi dobrim dijelom uzrokovani Holidayevom obranom na njemu. Od druge utakmice Holiday većinu vremena provodi na Paulu i progoni ga po cijelom parketu. Čim CP3 primi loptu na svojoj polovici, Holiday je tu, igra presing i ulazi Paulu u dres pretvarajući se u njegovu sjenu. Cilj je otežati kreaciju Paulu, natjerati ga da radi od prve sekunde napada, potrošiti što je više moguće te 24 sekunde koje Sunsi imaju na raspolaganju i u konačnici izmoriti Paula.

Milwaukee je tako uz pomoć sile i mišića uspio doći do izjednačenja serije i premještanja momentuma na svoju stranu. Nije to izgledalo previše zabavno ni lijepo, ali je plan za posljednje dvije utakmice odrađen sjajno jer su ga Bucksi maksimalno prilagodili profilu igrača koje imaju.

Trener Williams je nakon utakmice rekao da su detalji koji su ubili Sunse u zadnje dvije utakmice popravljivi i da je to dobro. Jesu li popravljivi? Kako naučiti ili korigirati visinu i snagu? Sunsi sigurno mogu biti čvršći, ali u nastavku serije će njihove izvedbe uglavnom ovisiti o finesama, ne o mišićima.